AKO SVJESNO IZBJEGAVATE SREĆU I RADOST, MOŽDA BOLUJETE OD RIJETKOG POREMEĆAJA Stručnjaci ga smatraju oblikom anksioznosti, može biti razoran za život

Znate onaj osjećaj kada vam se čini da je nešto predobro da bi bilo istinito, kada vam puno događaja ide u prilog i to vam je sumnjivo? Neki se ljudi tog osjećaja nikako ne mogu riješiti pa im se situacija u životu vrlo brzo pokvari.

Takvi ljudi, ljudi koji imaju iracionalnu averziju prema sreći, pate od poremećaja koji se zove herofobija, piše The Independent.

Poremećaj je dobio ime prema grčkoj riječi "chairo" koja znači "ja se radujem". Osobe koje pate od herofobije boje se sudjelovati u bilo čemu što bi moglo biti zabavno. Treba napomenuti, ne radi se o tome da su te aktivnosti strašne već se radi o strahu da će vam se nešto loše dogoditi ako se opustite i iskusite sreću.

Herofobija nije detaljno definiran poremećaj i ne dijagnosticira se često. Dapače, čak se niti ne nalazi u petom izdanju Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih poremećaja Američkog udruženja psihijatara. Healthline, privatna tvrtka za pružanje zdravstvenih informacija, kaže da neki medicinski stručnjaci herofobiju tretiraju kao oblik anksioznih poremećaja.

Pojedinci koji pate od herofobije vjerojatno nisu stalno tužni već samo izbjegavaju događaje i aktivnosti koje bi im mogle pričiniti sreću. Healthline navodi da su ovo neki od simptoma herofobije:

- anksiozni ste kada vas se pozove na društveno okupljanje

- propuštate prilike koje bi mogle dovesti do pozitivnih promjena u vašem životu zbog straha da bi vam se nešto loše moglo dogoditi

- odbijate sudjelovati u "zabavnim" aktivnostima

- mislite da će vam se nešto loše dogoditi ako doživite sreću

- mislite da ste loša ili lošija osoba ako ste sretni

- vjerujete da je pokazivanje sreće loše za vas i/ili vaše prijatelje i/ili obitelj

- mislite da su pokušaji da ostvarite sreću gubitak vremena

"Danas se puno priča o traženju sreće", napisala je u blogu za Psychology Today psihijatrica Carrie Barron. "Možda će se činiti neobično da se netko boji pozitivnih emocija. Ako je to zato što je ta osoba u djetinjstvu povezivala sreću i kaznu, poremećaj bi mogao biti češći nego što mislimo."

Na primjer, Barron navodi da osobe mogu oboljeti od poremećaja ako im se nešto loše dogodilo odmah nakon što im se nešto dobro dogodilo. Takvi događaji mogu nastupiti nakon svađe s voljenom osobom ili lošim iskustvom nakon određenog događaja.

Blogerica Stephanie Yeboah opisala je za Metro kako je to živjeti s herofobijom. "U konačnici, to je osjećaj potpune bespomoćnosti koji vodi do osjećaja anksioznosti i opreznost prema sudjelovanju u aktivnostima koje promoviraju sreću jer vjerujete da ta sreća neće potrajati", navela je Yeboah.

"Strah od sreće ne znači da osoba stalno živi u nesreći. U mom slučaju, herofobiju su mi pojačavali traumatični događaji. Osjećala bi se nelagodno kada bi slavila uspješnu kampanju ili kada bi moj klijent nešto dobro napravio."

Yeboah kaže da se herofobija ponekad može krivo interpretirati kao depresija, što prema blogerici nije od pomoć. "Nema baš puno stvari koje mogu napraviti budući da na raspolaganju nemam dovoljno resursa. Jedino što mogu napraviti je stisnuti zube i nastaviti sa životom", dodaje.

Barron kaže da se osobe protiv herofobije mogu boriti tako da se suoče sa svojom prošlošću i pokušaju otkriti uzrok negativnih emocija. Psihijatrica kaže da pojedinci trebaju raditi na razvijanju tolerancije prema gubljenju vremena, zabavljanju i sreći.