Zbog njih je stric Donalda Trumpa istraživao Tesline papire nakon njegove smrti

Potraga za krajnjim destruktivnim oružjem zamršena je priča o egu, šarlatanstvu i obmani u kojoj je glavnu ulogu imao živopisni genij Nikola Tesla, ustvrdio je britanski popularno-znanstveni časopis New Scientist u članku “Ray burn” posvećenom kontroverznim “zrakama smrti”.

Autor članka jest Jeff Hecht, poznati britanski znanstveni novinar i publicist, koji će 8. siječnja objaviti knjigu “Lasers, Death Rays, and the Long, Strange Quest for the Ultimate Weapon”. Iako se “zrake smrti” najviše povezuju s Teslom, Hecht navodi još neke izumitelje koji su tragali za ultimativnim destruktivnim oružjem, uključujući talijanskog inženjera i izumitelja Giulija Ulivija (1881.-1948.)

Bizarni slučaj Giulija Ulivija

Uoči Prvog svjetskog rata, Ulivi je 1913. godine lansirao priču o novom obliku nevidljivog infracrvenog zračenja koji je nazvao F-zrake. Tvrdio je da te zrake mogu prenijeti dovoljno energije kroz zrak da detoniraju barut na udaljenosti od 16 kilometara.

Naoružana generatorima F-zraka, tvrdio je Ulivi, vojska bi mogla uništiti neprijateljsku artiljeriju i s obale raznijeti neprijateljske brodove. Njegove su tvrdnje zainteresirale francuske vojne dužnosnike, ali su izgubili interes kad im Ulivi nije dozvolio da kontroliraju njegove eksperimente. No, talijanska mornarica nije bila tako sumnjičava pa mu je dala novac za gradnju laboratorija. Kad je početkom 1914. godine Ulivi objavio da su F-zrake digle u zrak mine i torpeda u jednoj talijanskoj rijeci, mornarica je odlučila testirati njegovo oružje.

U međuvremenu, Ulivi se upustio u ljubavnu vezu s Marijom Luisom Fornari, kćerkom talijanskog admirala koji je trebao nadgledati njegove eksperimente. Admiral je inzistirao da Ulivi završi eksperimente prije braka, no mladi je par pobjegao što je samo išlo u prilog onima koji su tvrdili da je talijanski izumitelj šarlatan.

Harry Grindell Matathews

Potraga za “zrakama smrti” bila je i opsesija Harryja Grindella Matthewsa (1880.-1941.), britanskog izumitelja i poduzetnika. On je 1911. godine lansirao Aerophone, uređaj za prijenos radio i telefonskih poruka između zemlje i zrakoplova.

Međutim, kada je vlada zatražila demonstraciju uređaja, Grindell Matthews se nije složio da povjerenstvo sastavljeno od nekoliko inženjera istraži unutrašnjost njegova uređaja. Nakon nekoliko neuspjelih vojnih projekata, pozornost britanske javnosti privukao je 1924. godine kada je u medijima iznio bombastične tvrdnje o “zrakama smrti”, izumu koji će svaki rat učiniti nepotrebnim. Tvrdio je kako “zraka smrti” ionizira zrak izlažući ga ultraljubičastim zrakama.

U britanskom tisku se naveliko pisalo kako Grindell Matthewsove “zrake smrti” mogu zaustaviti avione, zapaliti im krila te ih uništiti već za nekoliko sekundi. Nakon što je 24. travnja 1924. godine čuo da je “zraka smrti” ubila miša na udaljenosti od 20 metara, Winston Churchill, koji će uskoro postati ministar financija, napisao je svome prijatelje fizičaru Fredericku Alexanderu Lindemannu da bi to vrijedilo istražiti, ali “sve to može biti prijevara”.

‘Tesla Destroyer’

Gotovo istodobno kad je 1898. godine britanski pisac H.G. Wells objavio svoj znanstveno-fantastični roman “Rat svjetova”, u kome su Marsovci okupirali Englesku, Nikola Tesla (1856.- 1943.) na Elektrotehničkoj izložbi u Madison Square Gardenu predstavio je novi izum, brod na daljinsko upravljanje. Tesla je u to doba bio zaokupljen radiovalovima te bio opsjednut idejom o prijenosu električne energije preko Atlantika.

Njegov mecena J. P. Morgan dao mu je početni kapital od današnjih četiri milijuna dolara za gradnju laboratorija Wardenclyffe na Long Islandu. Gradnja laboratorija počela je 1901. godine, a bilo je zamišljeno da se uz zgradu bude podignut 29-metarski toranj za bežični prijenos energije. No, nakon nekoliko godina, Teslin mecena Morgan povukao se iz projekta.

U ožujku 1916. godine Tesla je za časopis Electrical Experimenter izjavio da može detonirati eksploziv stotinama kilometara daleko zahvaljujući bežičnom prijenosu energije. Na naslovnici časopisa pisalo je “Tesla Destroyer”, a prikazan je toranj koji proizvodi energiju dok neprijateljski brodovi na moru nestaju u plamenu.

Tijekom 1917. godine New Yorkom se proširila glasina da se u Teslinu tornju na Long Islandu skrivaju njemački špijuni te je ta veličanstvena građevina dinamitom dignuta u zrak.

Razgovori u New Yorkeru

Nikola Tesla je 1934. godine u razgovoru s novinarima izjavio da radi na novoj vrsti generatora za proizvodnju zračenja svih vrsta. Njegov je izum imao svojstva “zraka smrti”, ali o principu njegova rada nije govorio. Samo je rekao da je njegov generator električne energije vrlo jednostavan te da se sastoji od velike mase čelika, bakra i aluminija, s jednim okretnim i jednim nepokretnim dijelom, povezanim na naročit način.

Za vrijeme ručka u čast njegova 82. rođendana 1938. godine, novinarima okupljenim u hotelu New Yorker, koji je bio Teslin dom zadnjih deset godina života, ukratko je opisao svoju zamisao bežičnog prijenosa energije i “zraka smrti”. Njegovi medijski istupi zainteresirali su američku vladu i FBI, posebice kad je Amerika ušla u Drugi svjetski rat.

U rujnu 2016. godine FBI je objavio dokumente vezane uz Nikolu Teslu koji su više od sedam desetljeća nosili oznaku tajnosti. Ti su dokumenti pokazali da je američka vlada bila zainteresirana za Tesline izume. Među dokumentima bilo je i pismo upućeno šefu FBI-a Edgaru Hooveru u kojem se ističe članak o Teslinu izumu “zraka smrti” i nagovještava da bi on mogao biti od ključne važnosti za Ministarstvo rata. Preporučuje se da dokumenti budu pod stalnim nadzorom kako bi se spriječilo da padnu u ruke neprijatelju koji bi također bio “zainteresiran za tako važno ratno oružje”.

Stric Donalda Trumpa

Iz dokumenata je razvidno da je FBI planirao uhititi Teslina člana obitelji za kojeg su vjerovali da se želi domoći vrijednih bilješki slavnog izumitelja. Bio je to Sava Kosanović, sin Tesline najmlađe sestre Marice, koji je najprije bio ministar unutarnjih poslova Kraljevine Jugoslavije pa Titov veleposlanik u SAD-u, a Teslu je financijski pomagao posljednjih godina njegova života.

Kad je Nikola Tesla 7. siječnja 1943. godine preminuo u hotelu New Yorker, američko ministarstvo obrane poslalo je Johna G. Trumpa, stručnjaka s MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) da pregleda njegove papire i vidi ima li među njima bilo što od vojnog interesa.

Prof. Trump, inače stric aktualnog američkog predsjednika, spoznao je da je Sovjetski Savez 1935. godine Tesli platio 25.000 dolara kako bi razvio svoje planove oko “zraka smrti”. No, Tesla nije ništa napravio. John G. Trump je zatim zaključio kako je Nikola Tesla većinu svojih briljantnih ideja realizirao krajem 19. stoljeća, dok su ideje o kojima je govorio zadnjih desetljeća života bile isključivo spekulativne prirode.

Sve Tesline stvari iz apartmana, kutije, sanduci, fascikli s izvještajima, knjige, pisma i drugi spisi zapakirani su i zatim u dva kamiona prevezeni u skladište Manhattan Storage. Tamo su čuvani do 1952. godine, kada su otpremljeni u Beograd, a troškove skladištenja podmirivao je Sava Kosanović.

Američki FBI objavio je dokumente vezane uz Nikolu Teslu koji su 73 godine nosili oznaku tajnosti.