Zbog svađe s četvrtim sucem na Euru 2008. Joachim Löw morao je utakmicu s Portugalom odgledati iz svečane lože. Iza zatamnjenog stakla VIP boksa kamere su tom prilikom provalile besprijekorno ispeglanog njemačkog izbornika kako diskretno, zaklanjajući dlanom lice, troši cigaretu za cigaretom. Sljedećeg jutra na Bildovoj se naslovnici uz izbornikovu fotografiju s cigaretom kočio naslov - “On puši. Što nam još krije Joachim Löw?”
Privatni život 50-godišnjeg trenera, njegovi afiniteti i hobiji, omiljeni bend ili najdraži režiser, prijateljstva i turistička odredišta... ostaju zagonetkom za njemačku javnost i nakon šest godina zajedničkog života s Jogijem, kako mu tepaju tabloidi, jer taj pomalo uštirkani i modno osviješteni gospodin jednostavno odbija pričati na tu temu. Novinar Expressa Marcel Schwamborn s iskrenim je divljenjem pisao o izbornikovom talentu za skrivanje pred reflektorima.
Trenerski staž
“Čak i o našoj stidljivoj kancelarki znamo više nego o nogometnom izborniku. Znamo da Merkel sastanke vlade voli zatvoriti s čašom crvenog vina, znamo da brzinom svjetlosti piše SMS poruke i da za muža ima uglednog znanstvenika. Sve što o Löwu znamo jest da je oženjen stanovitom Danielom i da nemaju djece.”
Najšarenija “cveba” na koju ćete naletjeti u njegovoj biografiji vezana je uz podatak da je iz smjerne i pobožne obitelji, da je u djetinjstvu ministrirao s trojicom braće te da je kao 17-godišnjak napustio gimnaziju kako bi izučio za trgovca. Prije nego što je stigao bilo što prodati zatekao se u nogometu i u njemu ostao sljedećih trideset i nešto godina.
Za Löwa kažu da je bio nešto više od igračkog mediokriteta, skupio je nekoliko nastupa za mladu njemačku reprezentaciju, ali nikada nije ozbiljnije zakucao na vrata većeg kluba. Okušao se nakratko u Stuttgartu, no najveći dio karijere proveo je u matičnom Freiburgu. Prvi trenerski posao prihvatio je u omladinskoj školi švicarskog niželigaša Winterthura, kao 35-godišnjak, i brzo se uspinjao u hijerarhiji. Već tri godine kasnije dobio je priliku u Stuttgartu i tamo nakon finala Kupa kupova pronašao lansirnu rampu prema glamuroznoj pozornici. Kratka epizoda u bogatom Fenerbahçeu, depresija u vidu ispadanja u treću njemačku ligu s Karlsruheom, još malo turske rivijere i Adanaspor, pa uspon u Tirolu iz Innsbrucka s kojim osvaja naslov austrijskog prvaka, zatim i iskustvo u bečkoj Austriji.
Poziv Klinsmanna
Godine 2004. prihvaća ponudu Jürgena Klinsmanna i postaje njegov prvi suradnik u stožeru nacionalne momčadi. Karizmatični Klinsmann uletio je u avanturu otprilike kao i Diego Maradona na klupi argentinske reprezentacije. U nogometnom narodu obožavan, ali bez dana trenerskog staža. Trebao mu je netko kao Löw, elokventan čovjek i mudar strateg. “Još nisam upoznao trenera koji tako dobro, precizno i brzo objašnjava igru s četiri igrača u obrambenoj liniji kao što to radi Löw”, objašnjavao je Klinsmann.
Dvojac je ubrzo oplemenio rad elfa nizom inovacija. Kondicijski trener iz SAD-a, analitičar Švicarac, elastična užad umjesto lopte na treningu... dočekani su s neskrivenim prijezirom. Veliki Kaiser Beckenbauer se u novinskim kolumnama pitao - zar je naša reprezentacija zaista bila farsa i treba li nam ovakvo prosvjetljenje ako smo tri puta bili svjetski prvaci?
Sukob s Ballackom
Doba Klinsmannove vladavine završeno je trećim mjestom na SP-u 2006., nakon čega je Joachim Löw prihvatio uzde momčadi i nastavio revolucionarno raskopavati temelje njemačke reprezentacije. Na Euru 2008 elf je poražen u finalu, ali izbornik nije bio zadovoljan viđenom igrom i tada je po prvi put pokazao da posjeduje i lavlju stranu karaktera (Löw je na njemačkom lav). Izostavio je bez pardona senatora Thorstena Fringsa, ušao u otvoreni sukob s Michaelom Ballackom i vratio ga u svlačionicu tek nakon javne isprike, da bi nešto kasnije zauvijek protjerao iz reprezentacije ponajboljeg napadača Kevina Kuranyja koji se teško ogriješio o kodeks.
Ono što će uslijediti najopsežnija je i najuzbudljivija rekonstrukcija u povijesti njemačke reprezentacije čije rezultate gledamo na SP-u u Južnoj Africi. Joachim Löw je “izmislio” egzotične začine u vidu djece gastarbajtera koji, istina, šute dok se intonira Deutschland uber alles, ali na terenu govore deset jezika.
Reprezentacija desetljećima poznata po industrijskom nogometu i čeličnoj snazi volje odjednom se pretvorila u vlastitu suprotnost. Kozmopolitski elf, društvo šareno poput Benettonova plakata, igra najšarmantniji nogomet u Južnoj Africi.
Po godini 4,5 milijuna eura
Kao trener njemačke reprezentacije dobiva 4,5 milijuna eura godišnje, tri milijuna od njemačkog nogometnog saveza, a ostatak od brojnih ugovora sa sponzorima. Jogi (samo ga mama zove Joachim) nerado priča o novcu, baš kao i o odnosu sa suprugom, što jako intrigira njemačku javnost, koja je već bila sumnjala i da je gay.
‘Moja supruga živi svoj život’, kaže Jogi. Danielu se na stadionu može vidjeti među navijačima, nikada u VIP loži. ‘Ne želi po svijetu hodati kao žena izbornika njemačke reprezentacije. Pa ni djelatnik u banci svoju ženu ne vodi u banku’, kaže Joachim, koji svakodnevno iz Afrike telefonira ženi, ali nikada ne razgovaraju o nogometu. On pak slovi i za modnog znalca, obožava nositi crnu odjeću, voli crno vino i strastveni je pušač.