ZAGREB - Strojarska tehnička škola Fausta Vrančića rijetko je kojem učeniku bila prvi izbor pri upisu. U jednoj je anketi na pitanje “Zašto sam odabrao ovu školu?” najveći broj od 1083 učenika, koliko ih je glasovalo, odgovorio da je to zbog toga što im je preporučio prijatelj.
Takvih je gotovo 30 posto. Kod nešto više od 28 posto na odabir su utjecali roditelji.
- Ovdje ide moj prijatelj pa idem i ja - razlog je kod 26 posto učenika, dok je onih koji su željeli drugu školu, ali je nisu uspjeli upisati devet posto. Iako su strukovna zanimanja u Hrvatskoj jako tražena, a tržište rada vapi za strojarskim tehničarima, samo je sedam posto učenika ciljano željelo upisati baš ovu školu.
- Nisam znao gdje ću pa sam došao u ‘Faust’. Sada drugi put idem u prvi razred jer sam puno markirao i pao. Loše društvo me povuklo za sobom.
Dane smo provodili u kafićima, pili i zezali se ili smo bili kod nekog doma ako mu starci nisu bili kod kuće. Na kraju godine sam imao pet jedinica, a iz šest predmeta sam bio neocijenjen - kaže jedan učenik.
Tuku se i učenice
Budući da je “Faust” pretežno muška škola (učenica je samo 26), tučnjave su, manje-više, opća pojava. Velika je količina testosterona na jednom mjestu pa su česta šaketanja i naguravanja među učenicima. Premda, svjedoče neki, nisu ni cure ništa bolje. Jednog su klinca u prvom razredu četiri “haharice” pretukle na mrtvo ime jer nije htio markirati sa sata. Uz to što je postao modar, momak je, očekivano, postao omiljena meta zafrkancije.
No, veći su problem ipak bile tučnjave među dečkima. Jedna takva dogodila se u parku pokraj škole. Dok se zajapureni dvojac brutalno tukao, oko njih se okupilo dvadesetak školaraca koji su navijali, što se vidi na snimci koju objavljujemo na našem portalu jutarnji.hr.
Seks i nasilje
- Toooo. Zgazi ga. Pljuni ga. Udari ga, ne budi papak. Nogom ga! - navijala je nabrijana publika dok je gledala tučnjavu svojih kolega.
Ništa bolje od te dvojice nije prošao ni jedan učenik kojeg je usred sata u razredu napala skupina mladića koji su došli iz druge škole.
- Upali su na sat, uzeli stolac i razbili ga učeniku o rame. To je bilo strašno - svjedoči jedan njegov kolega.
Takve su scene prije bile uobičajene, no u školi tvrde da ih je sve manje. I to ponajviše zbog projekta “Budi muško - ne budi nasilnik” koji se provodi drugu godinu zaredom. Riječ je o inicijativi mladića koji promoviraju ravnopravnost među spolovima, pozitivne životne stilove i nenasilno ponašanje. Provodi se uz potporu norveške i hrvatske Vlade.
“Budi muško” klubovi osnovani su u školama u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Banjoj Luci i Prokuplju, a cilj je da učenici shvate da pravi muškarci nisu nasilni, da poštuju cure i odgovorni su u seksu.
- Učili smo da nikoga ne smijemo diskriminirati, da žene mogu raditi sve što i muškarci. Imali smo i seksualnu edukaciju - kažu učenici koji su prošli radionice i napominju da neki klinci nisu znali ni kako se ispravno stavlja kondom.
Na jednoj takvoj radionici, koju vodi koordinator Hrvatske udruge za oboljele od HIV-a (HUHIV) iz Zagreba Natko Gereš, i sam sam bio. Udruga unajmljuje prostor u Petrovoj ulici.
U maloj prostoriji, pred panoom na kojem su flomasterom ispisani papiri, gura se pet-šest učenika iz “Fausta”.
“Kako se osjećaš dok koristiš nasilje?” piše na jednom od papira. Odgovori su različiti: “Osjećam se loše pa ga pokušavam izbjeći, osim u šali”, “Osjećam se super”, “Nabrijano”, “Moćno”, “Samouvjereno”.
“Kada ste koristili nasilje prema drugima?” pitanje je s drugog papira. Odgovori opet šaroliki, a izdvaja se sljedeći: “Bio je to ‘chicken fight’ ispred škole. Ekipa je stajala u krugu i nitko nije pokušao zaustaviti tučnjavu”, napisao je jedan od polaznika radionice.
- A što je to ‘chicken fight’ - pita ih Natko.
- Ma to je ono kad se dečki tuku poput curica - odgovara jedan od učenika.
Praksa bolja od teorije
Ovo je jedan od svjetlijih primjera i lijepih priča iz Strojarske tehničke škole Fausta Vrančića, a osim kluba “Budi muško”, tu su i mnogi mladi inovatori koji osvajaju brojna odličja. Ove će godine na državno natjecanje iz strukovnih predmeta ići čak sedam učenika.
Ne leži im teorija, no zato su odlični u praksi. Jedan od njih je i Filip Kozina, učenik četvrtog razreda, smjer računalni tehničar za strojarstvo. On je ujedno najbolji učenik u školi i sve je razrede prošao odličnim.
- Na satu slušam predavanja, doma malo ponovim gradivo, a većina je predmeta sastavljena tako da moraš logički povezivati, a ne štrebati napamet - kaže Kozina.
- Imamo učenika koji iz teorije imaju same jedinice, ali onda na vježbama dobiju četvorke ili petice - dodaje njegov kolega Ante Crnogorac, učenik trećeg razreda koji će za godinu dana dobiti titulu tehničara za mehatroniku, jednog od trenutno najtraženijih zanimanja u Hrvatskoj.
Nitko od njih za nagomilane jedinice ne krivi školsko osoblje.
- Istina je da mi ne volimo učiti. I to je to - zaključuju učenici.
No, nije li posao onih koji se njima bave da ih na to natjeraju?
Jedan sam dan proveo i u razgovoru s ravnateljem Božom Ćužićem i pedagogicom Brankom Vlašić. Nijedan nam se učenik nije požalio na ravnatelja. Na pedagogicu se žale samo oni koji ne slušaju narodnjake. A njih je u “Faustu” ionako malo, možda samo petina. Naime, pedagogica Vlašić svaku vrstu alternativnije glazbe naziva sotonskom muzikom.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA