Tko ne bi želio imati vlastitog vozača, kuhara i dostavljača?
Ono što je u vrijeme dobrih, starih viktorijanaca pripadalo tek kućanstvima s pozamašnim godišnjim prihodima, s dolaskom tehnologije najednom si je mogla priuštiti praktično svaka šuša, a brojni su pružatelji usluga u svojim promotivnim kampanjama igrali upravo na slabost korisnika da se makar jednom tjedno osjećaju kao britanska kraljica.
"Svačiji privatni vozač" - to je bio slogan s kojim je tržište osvojila ultrapopularna aplikacija Uber, a uslijedili su potom i razni drugi pružatelji takozvanih on-demand usluga kao što je aplikacija za dostavu Getir, čiji je moto slavio pravo na lijenost.
Dostavljao se kikiriki u jedan iza ponoći, a odlaske građana na dežurnu benzinsku pumpu po pivu zamijenili su dostavljači na biciklima.
Bio je to lijepi i bajkoviti trend "podaničke ekonomije", ali brojni kritičari sada joj predviđaju konačni krah.
Razlog?
Ima ih pozamašan broj, no glavni je činjenica da je s dolaskom inflacije, na žalost mnogih, nastupio kraj ere jeftinoga novca tijekom kojega su brojni investitori praktično subvencionirali građane osnivajući kompanije koje su svoje usluge nerijetko naplaćivale znatno manje nego što su one objektivno koštale.
"Ovaj model sad je u opasnosti, a razlog je činjenica da je novac ispario. Cijela dekada jeftinoga novca zamijenjena je visokom inflacijom, vrlo pesimističnim prognozama i još višim kamatnim stopama, a investitori su sve manje spremni ulagati novac u kompanije koje zapravo generiraju gubitke", piše Financial Times.
Prvi znakovi toga itekako su vidljivi na svjetskim burzama.
Vrijednosti dionica Ubera, Lyfta ili Deliverooa stropoštale su se, a kompanije sada režu broj zaposlenih kako bi svojim investitorima dokazale da žele biti profitabilne.
"Baš kao u 'Jerryju Maguireu', moramo im pokazati novac", slikovito je to u jednom svojom dopisu zaposlenicima kazala izvršna direktorica Ubera Dara Khosrowshahi.
Financial Times ne predviđa blistavu budućnost tvrtkama koje su svoja poslovanja bazirala na jeftinom pružanju usluga građanima, polazeći od pretpostavke da bi za dokazivanje profitabilnosti trebale smanjiti troškove rada te povisiti cijene svojih usluga, za što su odabrale najgori mogući tajming.
"Nezaposlenost u SAD-u vrlo je niska, na tržištu je jako puno slobodnih radnih mjesta pa radna snaga danas ima puno veće mogućnosti potražiti neki bolje plaćeni posao od onoga kojeg nude on-demand tvrtke. Osim toga, cijene benzina toliko su visoke da je većini tih kompanija iznimno skupo financirati troškove prijevoza, a dodatno muku muče i s regulatorima i sudovima koji od njih sve više zahtijevaju primjenjivanje radnih prava i statusa stalnih zaposlenika, što je ovaj model u samoj svojoj srži oduvijek negirao", stoji u FT-u.
Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva tako je već prošle godine presudio da Uber zapravo upošljava sve svoje vozače što znači da im duguje makar minimalnu plaću i sve pripadajuće naknade, a isto najavljuje i EU koja traži model kako tvrtke natjerati da samozaposlene, a koji zapravo rade za razne aplikacije, pretvori u stalne zaposlenike.
Odluče li kojim slučajem poskupiti svoje usluge, FT predviđa da bi se mnogi od njih vrlo brzo mogli suočiti s činjenicom da građani pod utjecajem inflacije drastično režu sve nepotrebne troškove, među koje definitivno spadaju i troškovi usluga dostave ili prijevoza.
"Građani cijene tehnološke mogućnosti koje su iskoristile takve kompanije, no pitanje je koliko će ostati stvarnog interesa za takve usluge jednom kada one poskupe", pita se Financial Times i tvrdi kako je era on-demand usluga na svojem kraju.
Čini se tako da smo lijenost slavili puno kraće nego što se to inicijalno planiralo.