Vlasnik čuvenog domaćeg brenda: ‘Htio sam biti programer, poljoprivredu sam mrzio, a onda se sve okrenulo‘

Goran Vrabec nikada nije htio biti poljoprivrednik. Htio je raditi u uredu, za računalom. Sada je vlasnik najpoznatijeg domaće ljutog brenda Volim Ljuto, koji proizvodi 20 tona ljutih papričica godišnje. Time je i najljući čovjek u Hrvatskoj.

- Ja sam mrzio poljoprivredu da se razumijemo. Zamisli, dođeš doma iz škole i svi frendovi idu igrati nogomet, a ti moraš brati salatu. Rekao sam onda, nikad se neću baviti poljoprivredom, idem u Zagreb, na FER i bit ću programer – prepričava.

Novinar Filip Pavić i Goran Vrabec, vlasnik brenda Volim Ljuto, poznatog po ljutim umacima i papričicama, razgovaraju o biznisu ljutih papričica, kako je Vrabec počeo i došao do proizvodnje 20 tona papričica godišnje, kako se zaštitio od jedne od najjačih zagrebačih oluja, koje su njihove najljuće papričice i zašto ljudi razvijaju ovisnost o ljutom.

Vrabec, mladi proizvođač ljutih umaka i kiseljenih papričica iz Jakovlja, pokraj Zagreba, prije deset godina je odustao od fakulteta i počeo biznis ljutih papričica. Njegovi roditelji su se bavili poljoprivredom. Uzgajali su rajčice, luk, mrkvu, jagode. Shvatio je onda da se nitko u Hrvatskoj ozbiljno ne bavi ljutim papričicama, a posebno ne uzgojem ekstremno ljuti inozemnih papričice.

- Bio je to hobi prvo, naručio sam sjemenke paprike s e-bayja, dao mami da posadi. Zanimalo me je li to zbilja tako ljuto. Uzeo sam habanero, bhut jolokia i još neke, da nije bilo mame, ja ništa to ne bih znao napraviti. Polako sam uz nju učio – priznaje iskreno.

Cijelu epizodu možete pogledati i na YouTube kanalu Jutarnjeg lista.

Trenutno Vrabec ima 1,8 hektara zemlje, a godišnje proizvede 20 tona ljutih papričica. Većina ide u ljute umake, njih 9, i kiseljene, sušene papričice. Umaci im čine 85 posto cijelog biznisa.

- Mi smo mala proizvodnja, nismo kao Podravka – veli.

Na pitanje kako je sada proizvodnja preživjela zagrebačke oluje i nevremena, Vrabec veli da je srećom nevrijeme bilo slabije u Zagorju nego u Zagrebu i Slavoniji.

- Padalo je i tu kod nas, ali 30 posto manje, da je bio isti intenzitet, bili bismo uništeni. Mi imamo visoko vrijednu kulturu, imamo mreže protiv tuče, ali ne mogu ti ni one oko svega pomoći. I za neke kulture se ne isplati, tko bi stavljao mreže preko kukuruza – govori.

Vrijeme je, veli, najveći neprijatelj poljoprivrednika. Inače, postoji rješenje za to. Vrabec je pristalica protugradne zaštite raketama, otkriva, iako ni raketama nije moguće sve spriječiti, ali pomaže kod tuče veličine šake. Kaže i da velika većina njegovih kolega poljoprivrednika misli isto.

U cijelom podcastu na YouTube kanalu Jutarnjeg lista. možete pogledati kako se točno mjeri ljutina, zašto se govori da ljutina izaziva ovisnost, kakav je okus i posljedice najljuće papričice na svijetu te što se točno stavlja u peper sprej.