Prije 22 godine Elon Musk, tada relativno novopečeni multimilijunaš, osnovao je tvrtku SpaceX. Prvotni cilj bio mu je napraviti raketu kojom će se vinuti u svemir, jednostavnu, jeftinu i za višekratnu upotrebu. Dugoročni cilj - učiniti ljudski rod međuplanetarnom rasom i to tako ljude dovede na Mars i tamo uspostavi koloniju.
Onaj prvi cilj bio je za to vrijeme neviđeno ambiciozan. Ovaj drugi je i danas mnogima znanstvena fantastika. No, u proteklih dva desetljeća SpaceX i njegovi inženjeri i inženjerke dokazali su da je i ono što se smatralo nemoguće, moguće - samo to netko treba napraviti. Privatna raketa koja ide u svemir? Riješeno. Raketa čiji će se booster vratiti? Riješeno. Postati tvrtka koja prevozi najviše tereta u svemir po najmanjoj cijeni? Uspjelo. Odvesti ljude u svemir svojom raketom i modulom? Napravljeno i to. Proizvesti najveću raketu u povijesti kojom će se ići na Mars? Testiraju je od 2023. godine.
O tome kako je tekao uspon SpaceX-a i razvoj njihovih raketa, po čemu su bili revolucionarni, što kompanija tek želi napraviti, kako će do toga doći i i koliko im je na tom putu pomogla kombinacija odlučnosti i velikih, milijarde dolara teških ugovora od države, u novoj epizodi podcasta Prva linija objašnjava astronom i popularizator znanosti Ante Radonić.
Cijeli razgovor možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Prva linija.
-------------------------------------
Cijelu epizodu podcasta Prva linija pogledajte ispod
-------------------------------------
- SpaceX je od svojeg osnivanja krenuo dosta odlučno zbog Elona Muska, čija je osnovna ideja bila da omogući naseljavanje Marsa i omogući da ljudska vrsta jednog dana postane multiplanetarna. On je bio spreman riskirati, za razliku od državnih tvrtki, i bio je spreman zakoračiti u nepoznato, a njegova se odlučnost isplatila, kaže Radonić.
Od kompanije koja je prve godine imala 30 zaposlenih narasli do korporacije od 13.000 zaposlenika i procijenjene vrijednosti od 350 milijardi dolara (a za koju se predviđa da će samo rasti). No, da bi do toga došli u svojem razvoju raketa išli su korak po korak, napominje naš sugovornik.
- Dobro je bilo to što su na početku počeli s manjom raketom, Falcon 1. Svega 4 godine od osnivanja bili su je spremni lansirati i to je na kraju bila prva privatna raketa koja je uspjela nešto "baciti" u orbitu sa Zemlje, kaže Radonić i napominje da je zapravo tek četvrto lansiranje Falcona 1 uspjelo.
- Cijeli projekt razvoja Falcona 1 koštao je oko 100 milijuna dolara, a za prva dva lansiranja 15 milijuna dalo je i američko ministarstvo obrane budući da su bili zainteresirani za raketu koja bi mogla jeftino lansirati male satelite. Konačno, SpaceX-u su uspjeli četvrto i peto lansiranje, a nakon toga je Musk odustao od Falcona 1 i krenuo je u razvoj rakete Flacon 9. Da mu nisu uspjela ta dva leta, potrošio bi sva sredstva i pitanje je što bi dalje bilo. No, s ovim je dobio dovoljan autoritet da može dobiti posao od NASA-e za slanje tereta na Međunarodnu svemirsku postaju. To je za SpaceX bio važan novac (1,6 milijardi dolara, op.a.) jer su s njim mogli razvijati novu raketu. A dodao bih i da se državi se isplatilo financirati Muska preko NASA-e budući da je dobro radio svoj posao, objašnjava Radonić.
Uspjeh i revolucija Falcona 9
Tijekom kratke povijesti kompanije odnos SpaceX i SAD-a tekao je jako dobro, do te mjere da je tvrtka do danas od države ukupno dobila oko 20 milijardi dolara, prema podacima strane usaspending.gov. Treba naglasiti da tu nije bilo riječ o poklonjenim novcima nego sredstvima koja su išla za razvoj vrlo korektnih projekata (Falcon 9) i obavljanja određenih usluga, što je Radonić više puta istaknuo.
Kad se govori o tome što je bio ključ uspjeha SpaceX-a i njihovih raketa i letjelica, tu na prvom mjestu dolazi činjenica da se, za razliku od konkurencije, mogu koristiti više puta.
- Kada je Musk krenuo s tom idejom vraćanja rakete iz svemira, mnogi mu nisu vjerovali da je to moguće. Prva je zapravo raketu iz svemira vratila tvrtka Jeffa Bezosa Blue Origin, ali tu je bilo riječ o suborbitalnom letu. Već mjesec dana kasnije, u prosincu 2015 .godine Falcon 9 je spustio svoj prvi stupanj natrag, i to na betonsku pistu nakon lansiranja. Devet godina kasnije to i dalje ne radi nitko drugi osim SpaceX-a, dok Blue Origin to radi samo za podorbitalne letove. Doduše, sad to vježbaju i kineske privatne tvrtke pa ne bi čudilo i da oni počnu proizvoditi rakete koje se mogu koristiti više puta,
A ta višekratna upotreba znači da SpaceX može lansirati teret u svemir s puno manje troškova, zbog čega praktički više nitko ne može konkurirati tvrtki.
- Samo ove godine kompanije će izvesti oko stotinu letova, a jedan stupanj je nedavno odradio već svoj 24. let. To ne znači da se za zahtjevne misije i dalje ponekad ne žrtvuje prvi stupanj, ali vrlo često se on vraća. I pritom se rijetko dogodi da se taj prvi stupanj uspješno ne spusti. Ukupno je Falcon 9 odradio više od 400 letova, od čega je oko 370 puta prvi stupanj spušten natrag. To je veličanstveno, mislim da čak ni Musk nije vjerovao da će to tako dobro krenuti.
Koliko je kompanije pokorila tržište pokazuje i podatak da su lani lansirali 87 posto sve mase koja je sa Zemlje upućena u svemir (riječ je o 1,3 milijuna kilograma). Trošak po kilogramu tereta teško se može izračunati, napominje Radonić, ali dodaje da Falcon 9 može u orbitu lansirati 22800 kg u nisku orbitu oko Zemlje ako se raketa ne vraća i 16 tona ako se vraća.
Nova prijelomnica u povijesti kompanije dogodila se 2020. kada je Falcon 9 lansirao astronaute u svemir, konkretno na Međunarodnu svemirsku stanicu. A osim Falcona 9, uskoro je SpaceX u svemir slao i Falcon Heavy, golemu raketu visoku 80 metara i s 27 motora, a koja je mogla u orbitu prenijeti 60 tona tereta. Riječ je o trenutačno najjačoj raketi za prijevoz tereta u svemir, govori nam Radonić.
Starship
Krunski dragulj kompanije, ali i svemirska letjelica koja bi trebala ispuniti Muskovu misiju o putu na Mars, je Starship. Preciznije, Starship i njegov booster Super Heavy.
- Radi se o raketi od dva stupnja, od kojih su oba zamišljena tako da se mogu opet iskoristiti, i to mnogo puta. Ja bih rekao da je to najambiciozniji projekt u povijest raketa. To je najveća raketa ikada, visoka 121 metar i teška 5000 tona kad je puna goriva, daleko više od čuvenog Saturna V koji je ljude odveo na Mjesec. Od toga prvi stupanj nosi 3500 tona goriva, a drugi 1200 tona. Dakle, booster Super Heavy je prvi stupanj, a svemirski brod Starship je drugi stupanj, objašnjava nam Radonić i potom "secira" lansiranja Starshipa koja su počela tek 2023. godine.
Tu ističe i nove Raptor motore koje koristi Super Heavy - prvi stupanj ima ih 33, a proizvode takav potisak da biste mogli u zraku držati 8000 tona.
- Oni koriste tekući metan i tekući kisik. S tom kombinacijom dobije se veći efekt, to jest veći potisak. Ali metan je Musku naročito važan jer bi se mogao dobiti iz atmosfere Marsa, što bi bilo itekako značajno za povratak Starshipa na Zemlju s tog planeta.
Sam Starship je visok 50 metara i ima promjer 9 metara, a prazan ima između 100 i 150 tona. Prema Muskovoj zamisli, jednog dana će narasti na 70 metara i u njega će moći stati čak 2000 tona goriva, za razliku od 1200 koliko prima sada. A prije nego će ići na Mars, Starship bi NASA-ine astronaute prvo odveo na Mjesec, ali tek na kon što bi ih NASA svojom SLS raketom i letjelicom Orion dovede do orbite Mjeseca u kojoj bi ih Starship čekao.
- Kako je taj svemirski brod toliko ogroman, astronauti će se na površinu Mjeseca spustiti liftom, kaže Radonić koji je pritom skeptičan da ćemo to spuštanje na Mjesec gledati 2027., a što je najnoviji rok s odgodom koji je odredila NASA.
Kada na Mars?
Našeg sugovornika pitali smo i za što bi se sve Starship mogao koristiti, osim svemirskih putovanja.
- Musk već godinama priča da bi se mogao koristiti i za puteve između udaljenih dijelova Zemlje. Meni se čini da je to dosta skupo, ali evo američka vojska je već dala 100 milijuna dolara da vide koliko je to izvedivo, kaže naš sugovornik.
Ipak, njegova originalna i najvažnija misija je spuštanje na Mars.
- Na Mars nešto možete lansirati svake 2 godine i 50 dana jer je tada planet u povoljnom položaju. Naime, Zemlja je brža od Marsa i zato bi za najjeftiniji let morali čekati godinu i nešto više na Marsu, a cijela misija bi trajala bi oko dvije i pol godine. Tehnički je moguće da bi SpaceX 2027. poslao Starship bez posade na Mars. Opet, s tehničke strane bilo bi moguće i ljude lansirati na Mars, ako sve prođe u redu sa Starshipom, u idućem desetljeću.
Na samom kraju, naš sugovornik napominje da je teško dati prognozu kako će izgledati svemirski letovi za 10 godina.
- Ako SpaceX stane, Blue Origin je drugi u redu. Ali ne vidim da će Musk dozvoliti tako nešto.
-------------------------------------
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....