ISPROBALI SMO NAJNOVIJE MODELE iPHONEA, OVO JE SVE ŠTO TREBATE ZNATI IZ PRVE RUKE Toliko je fenomenalan i poželjet ćete ga kupiti

Nekoliko osnovnih stvari o iPhoneu 8: postoji, skup je, zbilja je fenomenalan, i ne treba ga kupiti.

Naime, Appleova odluka da uz nadolazeći i po svemu ultrasuvremeni iPhone X izbaci i iPhone 8, koji je dizajnerski praktički identičan modelu 6 iz 2014. godine, možda jest legitimna iz njihove perspektive, jer vjerojatno nisu imali izbora. Konstelacija snaga na tržištu je takva da ih trenutno Samsung drži za vrat i Appleu može (ili želi) isporučiti samo određenu količinu AMOLED zaslona potrebnih za iPhone X, procjenjuje se da će to biti 40-ak milijuna komada do kraja godine. Appleu bi, međutim, trebalo više od 150 milijuna godišnje da bi cijelu svoju gamu pokrio tom superiornom zaslonskom tehnologijom, pa smo tako u ovoj svojevrsnoj prijelaznoj godini dobili iPhone X s AMOLED zaslonom od ruba do ruba te novu kopiju iPhonea 6, 6S i 7, koji bi trebao popuniti prazninu od tih 100 i nešto milijuna komada. Ali, to bi bilo kao da Mercedes objavi da uz novu, supermodernu S klasu od ugljičnih vlakana i s motorom na vodik, na tržište dolazi još jedna S klasa, s istim motorom, ali s čeličnom karoserijom iz ‘78 godine. Bi li itko razuman kupio taj auto? Upravo tako. Stoga nije nikakvo iznenađenje da su prodajni rezultati osmice razočaravajući - barem kada je Apple u pitanju.

Fotografije snimljene iPhone osmicom:

S druge strane, ako ih pogledamo izvan konteksta, ako ih procjenjujemo samo po zaslugama i zaboravimo na iPhone X, osmica je sjajan telefon. To što je dizajn već pomalo umoran ne znači da je riječ o ružnim telefonima; dapače. Nisu ih uzalud iskopirali deseci kineskih kompanija. Povratak staklu umjesto aluminija pokazao se kao puni pogodak. Čim primite u ruku iPhone 8 i 8 Plus (koje su Jutarnjem na testiranje ustupili HG Spot i VIP) jasno je da je riječ o vrhunskim, premium proizvodima. Malo su teži od prethodnika, ali ne značajno, a ta dodatna težina čak nekako i paše uz novi materijal. Ne postoji proizvođač koji tako dobro izvodi spoj stakla i metala, sljubljeni su savršeno, pa u ruci osmica djeluje kao da je izdjeljana iz jednog komada. Da ni ne govorimo o tome da staklena poleđina izgleda sjajno. Boje su sada tri i sve su pogođene: crna, srebrna i zlatna. Sve ostalo je identično, ogromni čelo i brada te bridovi oko zaslona u današnje vrijeme zbilja pomalo strše. Model Plus pritom je i dalje jednako nezgrapan za držanje, realno prevelik za dijagonalu zaslona od 5,5 inča.

Zaslon je ostao isti, ali skoro. I dalje je to Retina zaslon u IPS LCD tehnologiji, manje oštar od većine konkurenata na tržištu (iPhone 8 i dalje ima gustoću prikaza od 326 piksela po inču; za usporedbu, Samsung Galaxy S8 ima 570). Naravno da rezolucija nije jedino, pa ni najvažnije mjerilo kvalitete zaslona, ali razočaravajuće je da Apple u 2017. godini na svom flagshipu ima ekran koji je, efektivno, tek malčice oštriji od HD rezolucije. Kako bilo, barem je dodana Appleova tehnologija True Tone. To znači da telefon automatski prilagođava tonalitet ambijentalnom osvjetljenju, što bi u teoriji trebalo pružiti bolji prikaz. Moram priznati da sam vrlo brzo ugasio tu opciju, jer mi je više smetala nego koristila. Prečesto se u mom slučaju True Tone svodio na to da iPhone jednostavno smanji količinu plave boje pa je zaslon bio prežut. Appleov LCD inače je jedan od boljih, vrlo svijetao (625 nita), vidljiv i na jarkom suncu i iz svih kuteva, s doista nenadmašnom reprodukcijom boje. Naravno, model Plus ima veći i oštriji zaslon, s Full HD rezolucijom, što je prilično primjetno kada se telefoni stave jedan pokraj drugoga.

Novi Appleov procesor A11 Bionic je čudo. To što je požderao konkurente na benchmark testovima (uključujući i neka prijenosna računala!) možda ne znači puno za stvarni svijet, ali u radu je zbilja neviđeno brz, uglađen i nepopustljiv. Jednostavno leti kroz sučelje i kroz sve aplikacije, ne potresaju ga ni vrlo teške i zahtjevne aplikacije za proširenu stvarnost. Dojam je da bi iPhone 8 bez problema mogao servisirati misiju na Mars, a u pauzama izračunati Riemannovu hipotezu. Čini se da je procesor i ekonomičan, jer baterija na osmici nikad nije okončala dan bez najmanje 20 do 25 posto kapaciteta, bez obzira na opterećenje, a 8 Plus je u par navrata dogurao i do dva dana (iako je to češće jedan i nešto sitno). Doduše, svaka generacija iPhonea imala je podjednako impresivne baterijske brojke kada je telefon nov novcat, ali bi već nakon nekoliko mjeseci statistika počela rapidan sunovrat. Za nadati se da je Apple riješio taj problem, iako ne bih stavio ruku u vatru. Staklena pozadina je napokon, aleluja, omogućila bežično punjenje na iPhoneu. Nažalost, iako iPhone ima komponente za brzo punjenje, Apple i dalje u kutiji ne daje nikakav brzi punjač (za to se kupci moraju pobrinuti sami), ali ne može se reći ni da je standardni punjač spor. Stereo zvučnici sada su još glasniji, čak 25 posto ako je vjerovati Appleu.

Kamera je doživjela veliki iskorak, posebice na 8 Plus. Premda je i na regularnoj osmici senzacionalna, ona na 8 Plus je skoro pa perfektna. Dvostruka kamera sa 2X uvećanjem i portretnim načinom snimanja te s popularnim “bokeh” efektom filigranski izvlači svaki detalj iz svega što se fotografira. Iako je reprodukcija boja majstorska, ponekad se zna dogoditi da da ih malčice prezasiti, a kod zumiranja često zna izgubiti oštrinu. To se, međutim, događa samo u ekstremnim situacijama, u 99 posto slučajeva rezultat je impresivan. Zapravo, od telefona dostupnih na hrvatskom tržištu jedino Samsung Galaxy Note 8 ima blagu prednost u nekoliko detalja. Recimo, pošto ima stabilizaciju na obje leće (za razliku od iPhonea 8 Plus koji ima na samo jednoj), video je na Noteu šokantno stabilan. Doduše, kod Samsunga se to ocrtava s malo većim šumom na prikazu. Također, Note 8 reproducira puno više detalja kod zumiranja (što je opet zasluga superiorne stabilizacije).

Fotografije snimljene iPhone osmicom Plus:

Portretni bokeh se može prilagođavati i nakon što je fotografija snimljena, dodavati i smanjivati intenzitet. Jasno da kod jačeg intenziteta zamućenja ponekad dolazi do prelijevanja na područja koja ne bi smjela biti zamućena, stoga je zapravo preporučljivije biti manje ambiciozan. Slabiji bokeh bit će uglavnom dovoljan da se dobije željeni dojam, a izgledat će prirodnije. Opcija Studio Light, kod koje se softverski mijenja rasvjeta kod snimanja portreta, iako konceptualno interesantna, još uvijek mi djeluje kao gimmick i nešto što sumnjam da bih ikada koristio.

Na Appleov softver ne treba trošiti riječi, oni koji ga vole koristiti bit će prezadovoljni. iOS 11 ima nekoliko noviteta, od kojih je najinteresantniji mogućnost proširene stvarnosti. Tu ima svega; od IKEA-ine aplikacije kod koje virtualno smještate namještaj u svoj stan do raznih igara - aplikacije su uistinu šarolike i brojne. Ono što se da primijetiti je da, premda je riječ o hardverski vrlo zahtjevnim aplikacijama, iPhone 8 i 8 Plus nemaju nikakvih problema s njima, sve su radile krajnje uglađeno i bestrzajno.

Preuređen je kontrolni centar, puno je pregledniji i intuitivniji. Dodana je aplikacija Files, koja je nešto poput Findera na računalima Mac ili Windows Explorera i vrlo je koristan dodatak.