Ako se želi razumjeti koliko se dramatično promijenila tehnološka karta svijeta, moguće je spojiti samo dvije informacije kao dvije točke koje će nam na karti globalnog AI oceana locirati koliko je umišljena Europa otplutala daleko od najnaprednijih.
Prva dolazi iz opsežnog novog pregleda kineskog AI ekosustava koji je objavio Oxford China Policy Lab; „China‘s AI Ecosystem: A Background Explainer“ doista je impresivan, sistematizirani pregled kineskog, sustavnog pristupa AI utrci, koji nam puno govori o tome zašto je EU otužno daleko iza NR Kine, ne samo Sjedinjenih Država. Drugi je podatak istraživačkog projekta MacroPolo, prema kojem je čak 47 posto vrhunskih svjetskih AI istraživača analiziranih 2022. svoje dodiplomsko obrazovanje završilo u Kini, pri čemu, valjda, nikome ne treba posebno objašnjavati da su Sjedinjene Države te koje i dalje imaju primat, neovisno o tome gdje su školovani AI eksperti.
Ni jedna od spomenutih informacija sama po sebi ne dokazuje da će Kina pobijediti u globalnoj AI utrci, niti da na duži rok Kinezi imaju više AI-šanse. Zajedno ove dvije informacije govore nešto što bi Europljanima moralo biti prilično neugodno: Sjedinjene Države i Kina danas imaju dva različita, ali cjelovita sustava za proizvodnju umjetne inteligencije, a nakupina europskih „vizonara“ pod palicom nestvarno kratkovidne Ursule von der Leyen dovela je Europsku uniju u bizarnu situaciju da se zapravo hvali nekakvom ne previše uvjerljivom zbirkom znanstvenih institucija, kompanija, ali ponajviše budućih „superpametnih“ regulatornih pravila i još „mudrijih“, ali zapravo vrlo tankih programa financiranja koje pokušava povezati u kakav-takav sustav. U europskom AI eko-sustavu nema niti novca niti organizacije nalik divovskima u SAD-u i Kini.
Bill Gates: ‘Nikad nije postojalo moćnije oružje. Moglo bi završiti s milijardu mrtvih‘
Naravno, Europa nije znanstveno nerazvijena, pogotovo u odnosu na Afriku ili zaostale dijelove Azije. Ima vrhunska sveučilišta, ASML, IMEC, SAP, Siemens, Ericsson, automobilsku i farmaceutsku industriju, kvalitetne inženjere, golemo tržište spremno trpjeti namete plemenite europske birokracije…. No, to je popis sastojaka. AI velesila nastaje tek kada se talent, kapital, čipovi, računalna infrastruktura, modeli, podaci i industrija spoje u sustav koji velikom brzinom pretvara znanje u ljudskoj povijesti neviđene usluge, tj. alate superiorne svima ostalima. A tu ne pomaže čak niti činjenica, ugrubo rečeno, da AI već razvija samu sebe. Tko zna, možda je naša šansa da se očekivana superinteligencija odluči da smo mi, Europljani, najviše simpatični, gledajući npr. Ursulu von der Leyen?
Najvažnija poruka Oxfordova prikaza kineskog AI backgrounda vrlo je jasna: Kina nije samo zemlja DeepSeeka, Alibabe, Huaweija, Baidua, Tencenta ili ByteDancea... Iza tih kompanija postoji daleko šira infrastruktura države, sveučilišta, istraživačkih instituta, lokalnih vlasti, državnih poduzeća, privatnog kapitala, industrijske politike i golema proizvodna baza; u NR Kini cijele sredine formiraju se kao ogromni centri AI inovativnosti. Sustav je, naravno, kao i svaki golemi kineski pothvat iza kojeg je stala KP Kine daleko od savršenog: proizvodi dupliranje projekata, pogrešne investicije i političku kontrolu koja može ograničavati inovacije, ali je to sustav; organizacija koja pokušava, producira i isporučuje!
Utrka u brojkama
To se, naravno, vidi i u rezultatima. Stanfordov AI Index za 2026. zaključuje da se tehnološki jaz između najboljih američkih i kineskih modela praktično zatvorio. Američki i kineski modeli tijekom 2025. izmjenjivali su se pri vrhu različitih testiranja, a u ožujku 2026. najbolji američki model imao je samo 2,7 posto prednosti prema korištenoj zbirci pokazatelja. Kina istodobno vodi u broju AI publikacija, citata i patenata te u instaliranju industrijskih robota. Amerika igrom slučaja ima golemu prednost u kapitalu i računalnoj infrastrukturi.
Privatna ulaganja u AI u SAD-u dosegnula su još 2025. nevjerojatnih 285,9 milijardi dolara, nasuprot 12,4 milijarde u Kini. Stanford pritom upozorava da statistika privatnog kapitala ozbiljno podcjenjuje kineska ulaganja jer ne obuhvaća velik dio državnih fondova i drugih oblika javno usmjerenog financiranja. Drugim riječima, Kina sustiže zemlju koja u AI troši gotovo neusporedivo više privatnog kapitala. To bi za Europu trebalo biti možda još uznemirujuće od američke dominacije.
Pa sada dolazimo do onih 47 posto kineskih istraživača koji naseljavaju sasvim novi AI-univerzum; onaj u nastanku. MacroPolo nije utvrdio da su 47 posto najboljih AI znanstvenika kineski državljani niti da njih 47 posto radi u Kini. Riječ je o udjelu istraživača koji su dodiplomsko obrazovanje završili na kineskim sveučilištima. Kina je njihov udio povećala s 29 posto 2019. na 47 posto 2022.! Stoga kinesko ime na radu nastalom u Stanfordu, Googleu, Meti ili američkom AI laboratoriju nije automatski kineska prednost. Upravo suprotno: desetljećima je to prvenstveno bila jedna od najvećih američkih prednosti, koja nam, također, govori da se riječ najnapredniji ipak iz Europe preselila na daleki Istok.
Američki AI sustav postao je dominantan upravo zato što je uspio napraviti nešto što Europa nikad nije uspjela u usporedivom opsegu: privući najbolje matematičare, računalne znanstvenike i inženjere svijeta i zatim im dati sveučilišta, kapital, GPU-ove, kompanije i tržište na kojem njihovo znanje može postati globalni proizvod. MacroPolo je ustvrdio da većina vrhunskih istraživača obrazovanih u Kini koji odu u inozemstvo završi upravo u SAD-u. Podatak o 47 posto znanstvenika kineskog backgrounda u AI univerzumu govori da Kina danas proizvodi gotovo polovicu trenutačno najvrjednijeg ljudskog kapitala na svijetu.
Šefovi AI giganata pred UN-om: ‘Moćni sustavi izmiču nadzoru‘
Europa nema usporediv rezervat talenta, nema američku sposobnost privlačenja cijeloga svijeta, niti kinesku sposobnost masovne proizvodnje vlastitog elitnog tehničkog kadra. Još brutalniji pokazatelj odnosa snaga jest proizvodnja samih modela. Prema podacima Stanforda koje je ovih dana prenio Reuters Breakingviews, tijekom 2025. iz SAD-a je došlo 59 značajnih AI modela, iz Kine 35, a iz cijele Europe samo dva. Čak i uz sve metodološke ograde oko definicije „značajnog modela“, omjer je porazan.
U tom smislu globalna AI utrka više ne izgleda kao natjecanje SAD-a, Kine i Europe. Izgleda kao natjecanje SAD-a i Kine uz nekoliko vrlo sposobnih država drugoga reda, uz uspavanu Europu koja pokušava pronaći način da ponovno postane relevantna, tj. da trči barem blizu iza leđa favorita.
Europsko kašnjenje
Europska komisija je teškog problema, po običaju koji je uvela Ursula von der Leyen, postala svjesna s ogromnim zakašnjenjem. Europski AI Continent Action Plan predviđa AI Factories, do pet budućih AI gigatvornica, ili oko 10 milijardi eura ulaganja u infrastrukturu AI Factories te mobiliziranje 20 milijardi za gigafactories. To su za EU, objektivno gledano, ozbiljni projekti i bilo bi pogrešno tvrditi da EU ništa ne poduzima, ali nipošto ne uznemiruju američke, odnosno kineske lidere u AI utrci.
Europski problem je vrijeme; ono koje je potraćila na strateške deluzije Ursule von der Leyen. Dok Europa gradi infrastrukturu na kojoj želi trenirati buduće modele, SAD i Kina već raspravljaju o tome kako agentne sustave, robotiku i novu generaciju modela masovno ugraditi u gospodarstvo. Europa pokušava izgraditi preduvjete za utrku koja je već počela. Još je neugodnije pogledati prema Aziji. Nije moguće jednostavno tvrditi da je, primjerice, Singapur ili Južna Koreja „AI naprednija“ od cijele Europske unije prema svakoj mogućoj mjeri.
EU ima mnogo veću znanstvenu, gospodarsku i industrijsku bazu, ali prema pojedinim pokazateljima čak i neke azijske države već izgledaju organiziranije i tehnološki intenzivnije od Europe. Južna Koreja je prema Stanfordu prva na svijetu po intenzitetu AI patenata u odnosu na broj stanovnika. Njezin državni AI Action Plan 2026.–2028. eksplicitno govori o stvaranju „AI autoceste“, vlastitoj računalnoj infrastrukturi, domaćim temeljnim modelima i primjeni AI-a u proizvodnji, zdravstvu, kulturi i državnoj upravi. To nije mala stvar za zemlju od pedesetak milijuna ljudi koja uz to ima Samsung, SK Hynix i jednu od najvažnijih svjetskih poluvodičkih industrija. Aktualni rast korejskog izvoza ponovno pokazuje koliko je zemlja neposredno uključena u globalni investicijski AI ciklus upravo kroz memorijske čipove i ostale poluvodiče.
Singapur je još neobičniji primjer. Zemlja s oko 6 milijuna stanovnika ima nacionalnu AI strategiju koju koordinira vijeće kojem predsjeda premijer, ulaže više od milijardu singapurskih dolara samo u novi petogodišnji program AI istraživanja, širi vlastite compute kapacitete te planira pomoći 10.000 kompanija u uvođenju AI-a. Generativni AI ondje već koristi oko 61 posto stanovništva obuhvaćenog Stanfordovim pokazateljem adopcije.
Zašto kontinent od gotovo 450 milijuna stanovnika, koji se neprestano drči kao kolijevka civilizacije i izvorište globalne pameti, kontinent s nekima od najboljih sveučilišta i najvećih industrijskih kompanija svijeta, proizvodi samo nekoliko globalno važnih AI modela i tek sada pokušava izgraditi infrastrukturu kakvu njegovi glavni konkurenti već koriste, pri čemu uopće nema plan za dostizanje SAD-a ili NR Kine? Europa još uvijek prvenstveno raspravlja kako uskladiti 27 država, različite izvore financiranja, nacionalne politike, jedinstveno tržište, podatke, regulaciju i buduću računalnu infrastrukturu, a tehnološka utrka ne dodjeljuje bodove za institucionalnu složenost.
Možda se razlika između kineskog i europskog pristupa najbolje vidi kada se postavi banalno pitanje: tko je zapravo odgovoran za AI?
Kineski zapovjedni lanac
Oxford China Policy Lab opisuje kineski sustav kao piramidu u kojoj se razvoj i regulacija AI-a preklapaju, ali je politički vrh jasno prepoznatljiv. Na samom vrhu stoji središnje vodstvo Komunističke partije s Xi Jinpingom i Politbiroom, koji određuju strateški smjer. Kina je 2023. dodatno centralizirala upravljanje znanošću i tehnologijom osnivanjem Centralne komisije za znanost i tehnologiju, čija je zadaća upravo centralno planiranje, koordinacija i rješavanje strateških pitanja tehnološkog razvoja. Komisiju vodi Ding Xuexiang, član sedmeročlanog Stalnog odbora Politbiroa, dakle samog vrha kineske vlasti. Ministarstvo znanosti i tehnologije pritom djeluje kao operativno tijelo Komisije.
Ispod tog vrha posao se dijeli, ali ne gubi zajednički strateški smjer. Državno vijeće pretvara prioritete u nacionalne programe; upravo je ono 2025. izdalo program „AI+”, kojim se traži duboko uvođenje AI-a u znanost, industriju, potrošnju, javne službe i upravljanje. Ministarstvo industrije i informacijske tehnologije bavi se industrijskom primjenom, telekomunikacijama i tehnološkom bazom, Ministarstvo znanosti i tehnologije istraživanjem i nacionalnim tehnološkim projektima, NDRC ekonomskim planiranjem i podatkovnom infrastrukturom, dok Cyberspace Administration of China vodi velik dio regulacije algoritama, generativnog AI-a i internetskih sadržaja. Sustav nije bez sukoba, birokracije ni rasipanja novca - Oxford upravo upozorava da Kina nije monolit - ali, postoji jasno prepoznatljiv lanac od političkog prioriteta do industrijske provedbe.
A sada pogledajmo Europsku komisiju.
Najbliža europska politička odgovornost za AI pripada Henni Virkkunen, izvršnoj potpredsjednici Komisije čiji puni resor nosi pomalo fascinantan naziv „Tehnološki suverenitet, sigurnost i demokracija“. Ona je zadužena i za „digitalne i frontier tehnologije“, a pod njezin politički djelokrug spada DG CONNECT, unutar kojega se nalazi Europski ured za umjetnu inteligenciju. No, to nije europski ekvivalent kineskog zapovjednog lanca. Za istraživanje, startupe i inovacije odgovorna je zasebna povjerenica Ekaterina Zaharieva, koja je među ostalim dobila zadatak povećati korištenje AI-a među europskim znanstvenicima i pomoći uspostaviti European AI Research Council. Industrijska politika, kompanije i jedinstveno tržište pripadaju izvršnom potpredsjedniku Stéphaneu Séjournéu. Vještine i obrazovanje nalaze se kod još jedne izvršne potpredsjednice Roxane Mînzatu.
Čak je i sam AI Office hibridna institucija: ima više od 125 zaposlenih i šest odjela, ali među njegovim središnjim zadacima nisu samo razvoj i primjena AI-a nego i provedba AI Acta, nadzor general-purpose modela, regulatorne smjernice, procjena rizika i sankcioniranje prekršaja. Provedbu AI Acta dodatno dijeli s nacionalnim tijelima 27 članica, dok AI Board okuplja predstavnike država članica. AI Office je nefokusirana svaštarnica.
Rascjepkane nadležnosti
Tu se možda nalazi najvažnija institucionalna razlika. Kina je AI smjestila u hijerarhiju nacionalne tehnološke i industrijske politike; EU ga je rasporedio između digitalne politike, regulacije, istraživanja, industrije, tržišta rada, obrazovanja i 27 država članica.
Trump i Xi vode najvažniji razgovor nakon pregovora supersila iz nuklearnog doba
Oxfordov prikaz kineskog AI ekosustava otkriva nam da je AI kineski prioritet, dok se za EU čini kao da ide u akciju jer mora pratiti naprednije. Na vrhu kineske AI piramide nije neko posebno regulatorno tijelo ili ministarstvo digitalizacije, nego sasvim seljačko-kineski upravo sam politički vrh, s Xi Jinpingom osobno. Xi je razvoj umjetne inteligencije pretvorio u temu kojom se neposredno bavi Politbiro. U travnju 2025. upravo je on predsjedao posebnom studijskom sjednicom Politbiroa posvećenom razvoju i regulaciji AI-a te umjetnu inteligenciju nazvao strateškom tehnologijom koja predvodi novu tehnološku i industrijsku revoluciju, a čovjek je koji misli i govori ozbiljno.
Odredio je pritom nekoliko osnovnih smjerova: tehnološku samostalnost, mobilizaciju nacionalnih resursa, primjenu AI-a u realnom gospodarstvu te paralelnu izgradnju sigurnosnog i regulatornog sustava. Odmah ispod tog i takvog Xija nalazi se vrlo uzak krug državnog vrha koji strateške odluke pretvara u operativnu politiku. Posebno je važan Ding Xuexiang, član sedmeročlanog Stalnog odbora Politbiroa, potpredsjednik vlade i direktor Centralne komisije za znanost i tehnologiju. Ding nije klasičan političar općeg profila: ima magisterij znanosti i profesionalni rang profesora-senior inženjera, a godinama je bio jedan od Xi Jinpingovih najbližih organizacijskih suradnika. Danas upravo on vodi središnje tijelo koje koordinira kinesku znanstveno-tehnološku politiku. U 2026. osobno je zahtijevao povezivanje temeljnog istraživanja, ključnih tehnologija, industrijskih potreba, financiranja i razvoja tehničkog kadra, a posebno je isticao primjenu AI-a u znanstvenim istraživanjima.
Druga ključna figura je premijer Li Qiang, također član Stalnog odbora Politbiroa i čelnik Državnog vijeća. Njegova je uloga pretvaranje političkih prioriteta u državnu gospodarsku politiku. U lipnju 2026. Li je osobno vodio sjednicu Državnog vijeća na kojoj je naređeno ubrzavanje razvoja ključnih AI tehnologija, gradnja ultra-velikih inteligentnih računalnih klastera, povećavanje dostupnosti kapitala i talenata te ubrzana komercijalna primjena AI proizvoda i usluga. Ispod sve te političke AI-proaktivnosti kineskog političkog vrha ide dalje cijela aparatura institucija: Centralna komisija za znanost i tehnologiju – vrhovna koordinacija nacionalne tehnološke strategije; vodi je Ding Xuexiang.
Državno vijeće - pretvara političke prioritete u izvršnu gospodarsku politiku; vodi ga Li Qiang. Ministarstvo znanosti i tehnologije (MOST) – temeljna istraživanja, nacionalni tehnološki projekti i provedba politike Centralne komisije. Ministarstvo industrije i informacijske tehnologije (MIIT) - AI industrija, čipovi, telekomunikacije, proizvodnja i uvođenje AI-a u realni sektor. Nacionalna komisija za razvoj i reforme (NDRC) – makroekonomsko planiranje, investicije i strateška infrastruktura. National Data Administration – podatkovna infrastruktura i povezivanje nacionalnih računalnih i podatkovnih resursa. Cyberspace Administration of China (CAC) - pravila za algoritme, generativni AI, podatke, sadržaj i sigurnost internetskih AI usluga. Ministarstvo obrazovanja, Kineska akademija znanosti i Kineska akademija inženjerstva - proizvodnja kadra, istraživačka baza i povezivanje znanosti s nacionalnim tehnološkim prioritetima. Ministarstvo financija i državni investicijski mehanizmi - financiranje istraživanja, infrastrukture i strateških tehnoloških projekata.
Usporedimo sada ovu kinesku strukturu, kineski AI-background, čak ne sa nekakvom europskom (nepostojećom) provedbenom administracijom, nego sa potpuno bizarnim, zbrčkanim resorima koje je sastavila Ursula von der Leyen za vođenje temeljnih europskih politika. Neozbiljno do jada i oplakivanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....