DA SMO 'VAR' IMALI RANIJE, NE BI BILO NI 'BOŽJE RUKE' I ENGLESKE KAO PRVAKA Mnogi su sretni jer nogomet više nikad neće biti toliko nepravedan

Svjetsko prvenstvo u Rusiji već je i prije svog početka dobilo pridjev - povijesno. Naime, osim što je riječ o prvoj smotri najboljih nogometaša svijeta u nekoj postkomunističkoj državi, odnosno državi istočne Europe, povijest svjetskih prvenstava odsad će se dijeliti na onu prije Rusije i poslije Rusije, odnosno prije i poslije VAR-a, a sve zbog dugo čekane odluke FIFA-e da sucima omogući pomoć videotehnologije.

Unatrag tjedan dana svjedoci smo uglavnom pohvalnih riječi na račun VAR-a u nogometnom svijetu. Posebno zbog njega sretni mogu biti Francuzi, jer je pitanje bi li se dokopali pobjede protiv Australije da je sve bilo prepušteno samo i isključivo ljudskom faktoru, kao što bi se i Salah teško upisao u strijelce da nije bilo videotehnologije. S druge strane, Brazilci se pitaju “čemu VAR, ako se ne provjerava očiti neregularni gol za Švicarsku protiv nas”, kao što ni Portugalci nisu sretni, jer suci ispred TV ekrana nisu smatrali da je potrebno provjeriti kako je Diego Costa napravio očit prekršaj na Pepeu, prije nego što je postigao svoj prvi gol.

Položen ispit

No, ukupno gledano, VAR je zasad položio ispit. Kolege s BBC-ja, pak, odlučili su se vratiti u prošlost i tematizirati ovu priču iz perspektive pitanja “Što bi bilo da smo VAR imali na ranijim prvenstvima? Bi li to promijenilo nogometnu povijest?” Izdvojili su pet utakmica na kojima su se evidentno dogodili sudački previdi koji su utjecali, kako na sam ishod tih utakmica, tako i na nastavak turnira, pa i dobivanje novih prvaka svijeta. Na prvo mjesto, logično, stavili su ogled iz Meksika 1986. i famoznu Maradoninu “Božju ruku” protiv Engleske u četvrtfinalu. Svatko se očito češe tamo gdje ga najviše svrbi, iako se mora priznati da je to bila jedna od većih prevara u povijesti nogometne igre. Trenutak u kojem je Maradona - prema mnogim mišljenjima, najbolji nogometaš koji je dotad hodao zemaljskom kuglom - u odlučujućem trenutku ispred legendarnog vratara Petera Shiltona nevjerojatno spretno sakrio ruku, kojom će poslati loptu u mrežu, postao je opće mjesto u nogometnoj povijesti. Maradona je sam poslije priznao svoje nedjelo, a taj je gol opisao djelom “Božje ruke”, iako je to, s vjerskog stajališta, obično bogohuljenje. Nešto kasnije veliki Diego postigao je jedan od najljepših golova u povijesti nogometne igre kada je kao prethodnica Janici Kostelić u slalomu pretrčao “pola Engleske” i odveo Argentinu na korak do sna. No, da je tada sudac imao pomoć VAR-a, pitanje je kako bi ta utakmica završila, i bi li Argentina drugi put u povijesti uzela trofej.

Ricardo Moraes / REUTERS

Drugačija povijest

No, isto tako, da smo imali VAR, nogometna povijest ostala bi uskraćena za legendarnu priču, na koju, naravno, Englezi i Argentinci gledaju potpuno oprečno. Zanimljivo, kolege s BBC-ja nisu se u svojoj analizi vratili 20 godina unatrag, na možda i najkontroverzniji gol u povijesti svjetskih prvenstava. Onaj njihova reprezentativca Geoffreyja Hursta za vodstvo Engleza 3-2 u finalu protiv Njemačke, što će se do kraja utakmice povisiti na 4-2 i donijeti domaćinu prvi naslov svjetskog prvaka. No, taj je gol bio odlučujući, a dan-danas oko njega traju kontroverze s pitanjem je li lopta cijelim obujmom prešla gol-liniju. Pomoćni sudac presudio je da jest. Bio je to prvi i jedini engleski naslov svjetskog prvaka, a mnogi su skloni vjerovati da se Englezima u svim natjecanjima nakon toga razbija o glavu što su “do naslova došli na moguću prevaru”. Zanimljivo, ni Argentina nakon Maradonine “Božje ruke” više nikada nije bila prvak svijeta.

Sporni golovi

Sljedeći gol koji su na BBC-ju izdvojili je onaj brazilskog reprezentativca Branca na SP-u u SAD-u 1994. protiv Nizozemske. Sam gol nije sporan, jer je Branco sjajno pogodio iz slobodnog udarca s gotovo 30 metara, no prekršaju na njemu, kojim je taj “slobodnjak” izboren, prethodio je očit prekršaj i ruka u vrat samoga Branca na Marca Overmarsa, koji sudac nije dosudio. Na istom prvenstvu dogodio se i veliki previd u utakmici Španjolske i Italije, kada očiti lakat Maura Tassottija i razbijanje nosa Luisa Enriquea, kojemu je krv liptjela, sudac nije ni vidio, a trebao je to biti crveni karton za Talijana i kazneni udarac za Španjolce. No, to se nije dogodilo, a Talijani su slavili 2-1 i stigli do finala koji su izgubili od Brazila. Španjolcima nikakva utjeha nije bila to što je Tassotti naknadno kažnjen s osam utakmica neigranja. Španjolci su i osam godina kasnije opet bili žrtve sudačkih “previda”. Ovaj put, štetu im je u četvrtfinalu nanio egipatski sudac Gamal Ghandour u utakmici protiv jednog od domaćina SP-a Južne Koreje. Poništena su Španjolcima tada dva potpuno regularna gola, a da je FIFA zapela oko toga kako bi jednog od domaćina “dovukla” do same završnice, potvrđuje i ono što se događalo u prethodnoj utakmici, kada je J. Koreja u osmini finala izbacila Italiju, pri čemu im je “najbolji igrač” bio ekvadorski sudac Byron Moreno. Sjetili su se kolege s BBC-ja i štete koju je Hrvatskoj na posljednjem prvenstvu u Brazilu protiv domaćina nanio japanski sudac Yuichi Nishimura, koji je izmislio penal Lovrena na Fredu i omogućio Neymaru da preokrene vodstvo Hrvatske na otvaranju SP-a. S VAR-om se to sigurno ne bi dogodilo.

Sergio Perez / REUTERS

Hrvatska bi išla u JAR

Isto tako, da smo imali VAR, Hrvatska bi se plasirala na SP u Južnoafričku Republiku, jer bi videotehnologija jasno pokazala da je Šuker postigao gol kojim bi Hrvatska u Zagrebu svladala Jugoslaviju, ali koji suci nisu vidjeli. Ipak, treba biti iskren i reći da bismo teško na SP-u 2002. ostvarili jednu od najvećih pobjeda u povijesti, i to protiv naših stalnih mušterija Talijana, kojima je, konkretno Christianu Vieriju, poništen vjerojatno regularan gol. No, nama ta pobjeda ionako nije donijela željeni plasman u drugi krug. Isto tako, s VAR-om ni Josip Šimunić ne bi ušao u povijest nogometne igre kao prvi igrač koji je na jednoj utakmici morao dobiti tri žuta kartona da bi bio isključen. Bilo je to 2006. u Njemačkoj, protiv njegove “rodne domovine” Australije, kada je engleski sudac Graham Poll pokazao Joeu drugi žuti karton, ali ne i crveni, jer ga je upisao u krivu kolonu – onu australsku. Ipak, Šimunić je u završnici utakmice dobio još jedan karton zbog prigovora sucu, i tada nije izbjegao isključenje, ali je ovaj detalj ušao u povijest kao jedan od najbizarnijih u sportu uopće.