Bolnica ga je jako iritirala, na sve je vikao i odbijao pomoć liječnika ...ali još je želio mijenjati svijet, dizajnirao je čak i novu opremu za šok-sobu

ZAGREB - U automobilu parkiranom na praznoj pisti aerodroma u Memphisu dr. James Eason čekao je da sleti Jobsov privatni avion. Bilo je četiri ujutro, Jobs i njegova supruga Laurene krenuli su iz Kalifornije čim su im javili da je jetra osigurana. Donor je bio dvadesetogodišnji mladić poginuo u prometnoj nesreći. Kad su sletjeli, ekspresno su im sredili papire i odjurili u bolnicu pripremiti Jobsa za operaciju.

Kad je za nekoliko sati Eason izišao iz operacijske dvorane, imao je dobru i lošu vijest. Dobra je bila da je presađivanje uspjelo. Loša vijest bila je katastrofa. Kad su izvadili Jobsovu jetru, vidjeli su da je puna tumora. Po cijeloj trbušnoj opni bile su mrlje. To je značilo da se rak već proširio po ostatku tijela. Napravili su još jednu biopsiju da dovrše mapiranje genoma. Za par dana Jobsa su morali ponovno operirati. Ali on se do tada malo oporavio i odmah je proradio njegov čuveni karakter. Postao je nerazuman i agresivan. Zabranio je liječnicima da mu ispumpaju želudac, što se kosilo sa svim pravilima procedure. Morali su ga silom smirivati i u tom je natezanju udahnuo malo tekućeg sedativa i dobio upalu pluća.

Oproštaj od oca

Liječnici i Laurene mislili su da je gotov, bio je preslab da bi preživio. Laurene je poslala po djecu da se oproste od oca. Ali Jobs je to drugačije doživio. “Skoro sam umro jer su zabrljali rutinsku proceduru”, žalio se kasnije svojem biografu Walteru Isaacsonu. “Laurene je bila tamo, djeca su doletjela jer su mislili da neću dočekati jutro. Reed je baš pregledavao koledže s Laureninim bratom. Poslali smo privatni avion po njega u Dartmouth i rekli mu što se događa, avion je pokupio i cure. Mislili su da im je to zadnja prilika da me vide pri svijesti. Ali uspio sam.” Liječnici su Jobsu zabranili svu hranu i piće, nije smio ni liznuti kocku leda iako je umirao od žeđi. Sve je dobivao intravenozno. Smjestili su ga u klasičnu šok-sobu. Iz New Yorka je stigla njegova sestra Mona Simpson. Priznao joj je da bi prvi put u životu volio imati poseban tretman. “Steve, ovo jest poseban tretman”, odgovorila je začuđena Mona. Jobs joj je objasnio da bi htio sasvim novu razinu medicinske usluge , koja zapravo ne postoji, ali on je vjerovao da je može uspostaviti dok leži u bolnici.

Jobsov odnos sa suprugom bio je tajna za mnoge. Iako je prema ljudima uglavnom bio grozan, nikad se nije šalio ni sa čijim ljubavnim životom. O ljubavi je govorio kao tinejdžerka, puno i oduševljeno. Za Jobsa, ljubav je bila vrhovna vrlina, božanstvo, i oko nje nikad nije bio ni ironičan, ni ciničan, ni pesimističan. Svoju djecu je obasipao nježnošću.

Idealna žena

Pomno je pratio veze svojih prijatelja i brinuo se kad bi zapale u krizu. Jobsovi prijatelji tvrde da je njegov čvrst brak bio u potpunosti Laurenina zasluga. Bila je idealna za Stevea. Dovoljno čvrsta da mu se odupre, dovoljno zen da se uzdigne iznad njegove sebičnosti. Bila je diskretna u poslovnim pitanjima, čvrsta u obiteljskim situacijama i nesmiljena kad je bila riječ o zdravlju. Nije škodilo ni što je lijepa, vitka plavuša sa smislom za humor i što je vjerovala u organsku hranu. Upoznali su se 1989. kad je Laurene studirala na Stanfordu, a Steve došao održati predavanje. Laurene nije baš točno znala tko je Steve Jobs, ali na fakultetu je vladala histerija kao da dolaze Rolling Stonesi i Laurene je s prijateljem otišla poslušati predavanje.

Zbog pretrpane dvorane nekako je završila na rezervnom stolcu u prvom redu i baš su kraj nje smjestili Jobsa kad je stigao. “Pogledao sam desno, a kraj mene je bila prelijepa djevojka pa smo malo razgovarali”, sjećao se Jobs. Zezali su se i Laurene mu je rekla da sjedi u prvom redu jer je dobila na lutriji, a nagrada je večera s Jobsom. “Bio je tako sladak”, rekla je kasnije. U masi koja se okupila nakon predavanja, Jobs je par puta vidio Laurene, a kad je primijetio da odlazi, bez pozdrava je projurio kraj uzvanika i začuđenog dekana i uhvatio je na parkiralištu: “Oprosti, zar nismo spominjali neku lutriju i da te vodim na večeru?” pitao je. Bio je odlučan: “Može subota?” Pristala je i dala mu broj telefona i Jobs je sretan krenuo prema autu.

Već su ga čekali na večeri u Santa Cruzu, gdje je njegova tvrtka NeXT počinjala edukaciju zastupnika. Jobs je već skoro krenuo, a onda je zastao. “Pomislio sam: čekaj malo, pa radije bih na večeru s njom nego s grupom za edukaciju, te sam otrčao do njezina auta i pitao hoće li odmah na večeru.” Laurene je pristala i više se nisu odvajali. Počela je luda ljubav. Nakon tjedan dana Jobs je nazvao sestru: “Čuj, ima ta sumanuto lijepa cura i nenormalno je pametna i ima tog nekog psa koji je super i ja ću je oženiti”. Mona se smijala. Steve se i prije zaljubljivao do ušiju, ali da spominje brak, to je prvi put čula.

Laurene Powell bila je više nego što je Jobs mogao sanjati. Kad ju je sreo, upravo je, na žalost svojih šefova, bila napustila Goldman Sachs. Nakon diplome na pensilvanijskom sveučilištu postala je sjajna financijska analitičarka i predviđali su joj veliku karijeru na Wall Streetu. Ali, Laurene je trebala supstancu. “U tom poslu možete postati zaista uspješni, ali zapravo ćete uvijek samo pridonositi stvaranju kapitala.” Upisala je poslovnu školu na Stanfordu i danas vodi veliku organizaciju koja osigurava obrazovanje siromašnoj djeci.

Njezina veza s Jobsom bila je strastvena. “Stalno su se ljubili i pipali”, pričala je Laurenina najbolja prijateljica i tadašnja cimerica Kat Smith, “on je bio tako lud za njom; koliko me samo puta zvao i pitao: ‘Što misliš, sviđam joj li se stvarno?’ A zamislite mene, koja bizarna situacija. Ikona me zove…”

Zaprosio je Laurene

Laurene je odmah prihvatila Jobsovu 11-godišnju kći Lisu iz veze s Chrisann Brennan. Jobs je nakon nekoliko godina poricanja priznao Lisu, preuzeo brigu za njezino školovanje i ona ga je posjećivala. Često su izlazili utroje, kao obitelj. Na jednoj takvoj večeri Laurene i Steve su se posvađali i Laurene je otišla spavati kod Kat. Kat je sutradan u devet probudilo kucanje. Na ledenoj kiši stajao je Jobs, s nekim divljim cvijećem u rukama i tražio Laurene, koja je spavala u sobi. Kat ga je pustila i, kako ni nakon tri sata nitko nije izišao iz sobe, navukla je kaput preko spavaćice i otišla u dućan. Kad se vratila, Jobs ju je odveo u sobu k Laurene. “Kao što znaš, Laurenin tata je umro, a mame sada nema. Želim je oženiti. Imam li tvoj blagoslov?” Raščupana, u spavaćici i mokrom kaputu, Kathryn Smith dala je ruku svoje prijateljice kralju Silicijske doline, milijarderu Steveu Jobsu. Ali Jobs ne bi bio Jobs da je tada kupio prsten i oženio Laurene. Nekoliko puta ju je prosio pa bi odustajao i premišljao se ili bi naprosto zaboravio. Bio je na prekretnici i dvoumio se. Nije se bio oporavio od prekida s prelijepom Tinom Redse. Vjenčanje s Laurene značilo je definitivni oproštaj od Tine, a Steve nije bio spreman na to. Tvrdio je da je samo s Tinom dovoljno duhovno povezan. Njegovo legendarno poricanje nije moglo ništa kada bi se pojavila Laurene. Bila je njegova prava ljubav. Otimao se. Opsjedao bi je pa ignorirao, nije bilo sredine.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA