BRUNO ŠIMLEŠA 'Žene prečesto biraju partnera ne prema tome kakav jest, nego kakvim se one nadaju da će postati. I onda čekaju, i čekaju, i čekaju...'

Bruno Šimleša, autor popularnih knjiga Umjetnost života, Škola života i Ljubavologija, uoči gostovanja 9. veljače u Splitu u knjižari Algoritam MK u Jokeru i na Valentinovo u Zagrebu na Kaptolu 4 u Svijetu Knjige, otkrio je kako je započeo karijeru te u čemu muškarci i žene najviše griješe kada se radi o ljubavnim odnosima.

'Prvu sam knjigu objavio samostalno jer su me odbili baš svi izdavači. Smatrali su da je knjiga „prepametna za glupe hrvatske čitatelje“. No drago mi je da sam uspio dokazati da u literaturi duhovnosti i samopomoći mogu proći knjige koje ne podcjenjuju inteligenciju čitatelja', rekao je Šimleša.

Šimleša je dodao da se na početku karijere morao nositi s kritikama na račun toga što su ga mnogi smatrali premladim da o ljubavi savjetuje druge. Autor smatra da je ta sumnja bila logična. 'Sasvim je logično da su ljudi na početku sumnjali u mene jer su smatrali da sam premlad da bih pisao takve knjige. Danas iza sebe imam 15 godina terapeutskog staža pa se pitanje neiskustva više ne postavlja', kaže Šimleša.

Šimleša se dotakao i najčešćih grešaka koje muškarci i žene rade u ljubavnim odnosima. 'Žene prečesto biraju partnera ne prema tome kakav jest, nego kakvim se one nadaju da će postati. I onda čekaju, i čekaju, i čekaju, a Godot se najčešće ne pojavljuje. A mi muškarci prečesto smatramo da se ne trebamo truditi oko odnosa', kaže te nastavlja. 'Mnogi se prestanu truditi nakon što uđu u brak jer misle da su ostvarili cilj. Ali nije cilj biti u braku, nego biti u dobrom braku, a za to se trebamo stalno truditi.'

Autor smatra da ne postoje jednostavna rješenja za kompleksne probleme kao što su opraštanje te primanje i davanje ljubavi. 'Naučiti voljeti sebe nije jednostavno, ali je itekako moguće. Za početak možemo svoje vrline i uspjehe prestati uzimati zdravo za gotovo, a mora se priznati da smo u tome stručnjaci. Cilj je razviti dovoljno samopouzdanja na temelju onoga što funkcionira u nama da bismo imali dovoljno snage, energije i mudrosti baviti se svime onime što ne funkcionira', kaže Šimleša.

Nadalje, Šimleša smatra da je svaka veza u kojoj jedan partner od drugog zahtjeva promjene osuđena na propast. 'Ljudi bi se trebali mijenjati jer to smatraju dobrim za sebe, a ne zbog nečije naredbe', dodaje.

Dotičući se vječnog problema preljuba, Šimleša smatra da je iskrenost uvijek najbolje rješenje, međutim ta iskrenost za sobom uvijek vuče značajne posljedice. 'Mnogi smatraju da će prešućivanjem preljuba zaštititi svog partnera od boli, ali možda se moglo i ranije o tome razmišljati. Ako prešućujemo ono što smo napravili, važne stvari koje mislimo ili osjećamo, uništavamo mogućnost za intimu i razumijevanje. Dakle, želite li ostati s trenutačnim partnerom, šutite, muljajte, lažite i govorite samo ono što želi čuti. Želite li vidjeti možete li biti svoji s nekime, iskrenost je jedina mogućnost.'

Autor drži da se danas na samce vrši veliki pritisak, ali da to ne smije dovesti do kompromisa. 'Iznimno je velik pritisak da pronađemo nekoga. Bilo koga. Ne traži se da budemo u zdravoj vezi, nego samo da budemo u vezi. Kakva god da je. Ali nikako se ne slažem da se trebamo miriti s partnerima koji nas ne mogu zadovoljiti samo zato da bismo mi zadovoljili očekivanja ljudi koji misle da bi život trebao funkcionirati po nekoj špagici. Tako nam ta špagica postane omča oko vrata, odnosno srca u ovom slučaju.'