Voda predstavlja osnovni temelj ljudskog postojanja, nužna je za preživljavanje, ali i naše zdravlje. Ulazi u sastav tijela u vrlo visokim postocima, čini nas sretnima kada smo blizu nje, pa osim osvježenja u toplijim danima, vrlo se često upuštamo u brojne aktivnosti koje, pogotovo zimi, mogu postati i rizične za naš život i zdravlje. Držimo li se osnovnih pravila o sigurnosti na vodi koja se sastoje od jednostavnih preporuka ponašanja, poput izbjegavanja ulaska u vodu pregrijanog tijela ili prakticiranja plivanja u društvu i u blizini obale i na poznatim terenima, smanjit ćemo vjerojatnost nevolje na minimum, ali nesreća se uvijek može dogoditi iz različitih razloga.
Spašavanje unesrećenog iz vode uvijek zahtijeva brzinu, ali uz apsolutnu osobnu sigurnost osobe koja ga spašava. U Hrvatskoj postoje hitne službe koje priskaču u pomoć i potrebno ih je pozvati u što kraćem mogućem roku. U slučaju nesreće na moru to je broj 195, besplatni telefonski broj Nacionalne središnjice za usklađivanje traganja i spašavanja na moru (MRCC Rijeka) ili jedinstveni broj za hitne situacije 112. Ovi brojevi su besplatni i dostupni 24 sata dnevno te su ključni za brzo pokretanje akcije spašavanja. Za hitnu medicinsku pomoć poziva se 194, a za policiju 192. Pomoć na moru može se zatražiti i preko pomorskog VHF radijskog kanala 16, ali i na pozivne brojeve telefona HGSS-a.
Mora, rijeke i jezera nose svoje specifične opasnosti i potrebna je svijest o tome. Valovi, struje, vjetar, plovila i drugi objekti koji se mogu naći na površini mora, gusto raslinje i nagle promjene dubine u jezerima, hladnoća i smanjena vidljivost – sve to može dovesti do utapanja u svega nekoliko minuta. Zbog toga je brzo djelovanje i poznavanje osnovnih postupaka reanimacije koja mora trajati do dolaska hitnih službi ključno za spašavanje života. U trenutku dolaska službi, ako se osoba nalazi pod vodom ili na vodi, glavnu ulogu preuzimaju interventni spasilački ronioci o čijim sposobnostima i postupcima može ovisiti život unesrećenog.
Ovakva vrsta ronjenja često uključuje uvjete i okruženja daleko teže od onih u kojima roni prosječni rekreativni ronilac: slaba ili nikakva vidljivost, noć, struje, kontaminirana voda, hladne vode i ronjenje pod ledom, zaplitanja, opasnost od različitih potopljenih objekata te hitnih uvjeta koji zahtijevaju brzo raspoređivanje i mobilizaciju. Tu su, naravno, i emocionalni čimbenici koji uključuju suočavanje s ozljedama i smrću.
U Hrvatskoj se interventno ronilačko spašavanje provodi kroz specijalizirane postrojbe koje djeluju unutar sustava civilne zaštite, vatrogastva i gorskog spašavanja, a primarni im je zadatak spašavanje ljudskih života, potraga za nestalima te intervencije u kriznim situacijama na i ispod površine vode. Svi oni prolaze obuku po svjetskim standardima, fokusiranim na hitne intervencije u ekstremnim uvjetima.
Roniocem spasiocem smatra se certificirani ronilac, obučen za upravljanje, sprječavanje i reagiranje na hitne slučajeve, nesreće i panične situacije povezane s ronjenjem pod vodom, ali i na površini. Ronilačke asocijacije nude tečajeve i certifikate za spašavanje, a jedan od njih vodi i Public Safety Diver instruktor Roberto Cafolla:
- Tečaj Rapid Rescue Diver je novi tečaj u didaktici asocijacije SNSI, koji je dio Public Safety Diving, inače prvi tečaj takvog tipa, priznat po međunarodnom standardu RSTC-a. Do sada nitko nije napravio tečaj koji bi bio striktno za spašavanje, odnosno za intervenciju. Ako ronilac ulazi u vodu, mora biti spreman uskočiti u slučaju različitih situacija gdje postoji opasnost da netko izgubi život. Ronioci ulaze u vodu s posebnom opremom, sličnom onom kakvu koristi američka vojska za svoje specijalne jedinice.
Interventno spasilačko ronjenje razvilo se iz američke vojne, vatrogasne i spasilačke zajednice kao odgovor na sve hitne intervencije u vodenom okruženju. Osnovni element ovakvog spašavanja je sustav Rapid Diver, koji omogućava brže vrijeme odgovora i veći uspjeh u spašavanju iz vode. U osnovnoj je konfiguraciji ovaj sustav idealan za brze pretrage plitkih voda, a u kombinaciji s većim spremnikom zraka postaje potpuno operativan komplet za ronioca javne sigurnosti. Oprema je univerzalne veličine, što je pogodno za veće timove, a može se pohraniti u prostor malog volumena – pojašnjava Cafolla.
Zadaci i misija interventnih spasilačkih ronilaca, poput izvlačenja tijela, izvlačenja vozila, izvlačenja dokaza i spašavanja prelaze opseg rekreativnog ronjenja i zbog toga zahtijevaju specijaliziranu obuku i opremu, pa se u tom kontekstu razvio tečaj interventni spasilački ronilac.
Sustav Rapid Diver Roberto, inače instruktor ronjenja od 1991. godine, upoznao je na Red Bull natjecanjima gdje je godinama radio kao skiper, voditelj ronilačkog tima, a od 2016. godine i voditelj čitavog spasilačkog tima ove utrke.
- Odradio sam dvadeset osam natjecanja po cijelom svijetu. Radio sam na brojnim sportskim natjecanjima, ali i na filmskim manifestacijama. Kod ovakvih ekstremnih sportova, kao što je Red Bull ili ostala motorboat natjecanja nesreće nisu rijetkost, pa spasilačka ekipa mora uvijek biti spremna. Opremu mora biti moguće spakirati i raspakirati vrlo brzo – pojašnjava.
Sustav Rapid Divera izrađen je od vrlo otpornih materijala, sadrži osim maske, peraja, kompenzatora plovnosti i ronilačkih boca s posebnim sistemom spajanja i opremu za spašavanje poput škara, pajsera i noža, a moguće ga je nadograditi s dodatnom opremom kao što su specijalni ključevi za otvaranje vrata brodova ili aviona.
- Koliko je zahtjevna obuka za interventnog spasilačkog ronioca?
- ISR smatra se aktivnošću visokog rizika, ali i niske učestalosti zbog uvjeta i situacija s kojima se suočava spasilački ronilac i rijetkih poziva na intervencije. Mogu proći mjeseci a da ronilac ili tim ne budu aktivirani te da se u tom trenutku nađu s tehničkim problemom i vrlo složenom misijom kao što je izvlačenje utopljenika ili potraga za utopljenom žrtvom pri nultoj vidljivosti. Rijetke aktivacije i izazovne situacije donose sa sobom stalnu prijetnju nespremnosti i pogrešnih odgovora koji mogu dovesti do ozljeda ili smrti ako ISR nije pravilno obučen, opremljen i pripremljen.
Također, ISR ronilac ne odabire svoje mjesto ronjenja kao rekreativni ronilac, već žrtva i nesreća određuju mjesto, s njegovom dubinom, temperaturom, vidljivošću, strujom, opasnostima, pristupom ili godišnjim dobom. Obuka je zahtjevna i osim psihičke stabilnosti traži visoki stupanj podvodnih i plivačkih sposobnosti. Prije bilo kakve intervencije ronioci moraju biti potpuno spremni i znati kako se nositi s odgovornostima i zahtjevima koje uvjetuju hitne spasilačke intervencije. Da bi se to postiglo, moraju biti pravilno obučeni, informirani, motivirani, opremljeni i uvježbani.
- Koji su preduvjeti potrebni da bi se uopće pristupilo ovom tečaju i koliko on traje?
- Ronilac koji želi upisati tečaj mora imati Advance Open Water Diver ili R2 licencu ronjenja, mora imati položen Scuba Rescue Diver ili sličan tečaj drugih asocijacija i Emergency Oxigen Provider tečaj koji obučava ronioce za prepoznavanje ronilačkih bolesti i pravilno pružanje kisika. Tečaj traje šest dana, nakon čega se dobije brevet kojim se može uključiti u organizaciju za spašavanje.
- Kolika je cijena ovog sustava kojeg bi i mnogi nautičari voljeli imati u brodu?
- Cijena osnovnog kompleta je 2600 eura, a kompletna varijanta za intervenciju 3850 eura.
- Koje su najčešće greške prilikom spašavanja?
- Najčešće greške proizlaze iz: kasne reakcije i pogrešne interpretacije opasnosti, neprofesionalnog pristupa prema opasnost, nedostatka asimilacije intervencijskih praksi, nedostatka prakse i fizičke pripreme. Sve to proizlazi od slabog vježbanja i treninga. Kod ronilačkih nesreća treba uvijek očekivati mogućnost utapanja, kod CPR-a se počinje s dvije insuflacije kisika, a naknadno s masažom srca. Interventno spašavanje podrazumijeva prethodnu pripremu i analizu mogućih scenarija i specifičnu pripremu, u cilju što brže i efikasnije intervencije.
- Kako mreže spašavanja funkcioniraju, recimo, u Italiji u odnosu na Hrvatsku?
- U Italiji svaka organizacija ima posebnu ronilačku jedinicu, vatrogasci imaju ronioce za civilne intervencije za specifične SOP-ove, policija, Carabinieri i Guardia di Finanza isto imaju posebne jedinice za kriminalističke situacije. Uglavnom, sistem 112 funkcionira slično kao kod nas, samo uz razliku da su ronioci posebne jedinice koje se bave samo ronjenjem.
- Koliko ronioca strada godišnje?
- U Hrvatskoj strada oko 15 do 20 ronioca godišnje, u Italiji godišnje ima oko tisuću incidenata vezanih s ronilačkim aktivnostima, od čega je 10 posto fatalnih. Osim toga, oko 320 osoba se utopi. Teško je reći točan broj, ali osobno sam bio devet puta pozvan na vrlo komplicirana spašavanja, ronioce koji su imali nesreće, dekompresijske bolesti, infarkt, potragu za utopljenikom. Ovo su zahtjevne situacije jer u tom trenutku moraš dati i dvjesto posto od sebe, a pri tome paziti da i sam ne budeš unesrećen.
Fizički je bilo najzahtjevnije na Red Bull treninzima i vježbama s pilotima, kada smo i do 14 sati morali biti u pripravnosti. Jednom je avion i pao, ali smo ga, srećom, uspješno izvukli. S filmovima je slično, to su situacije gdje je visok rizik od nesreće.
- Odrađujete li i tečajeve ljudima iz interventnih službi?
- Već smo odradili tečajeve s vatrogascima, a radimo na tome da osposobimo i dio ljudi iz Crvenog križa, Civilne zaštite i Policije. U svakom slučaju je dobro da bez obzira na već položene tečajeve spašavanja, koje te interventne službe ionako rade za svoje specijalne jedinice, u pripravnosti postoji i osoba koja će biti obučena za korištenje sustava Rapid Diver. Tečaj može biti dodatna vrijednost u osposobljavanje interventnih službi uz specijaliziranu opremu.
U odnosu na uobičajenu opremu za ronjenje, ovim sustavom je vrijeme reagiranja spasioca gotovo prepolovljeno, od dolaska na mjesto nesreće, oblačenja opreme i samog skoka u vodu, a to je jako puno u situaciji gdje sekunde život znače. U svakom slučaju je cilj unesrećenog što prije dovesti na obalu i predati stručnim službama.
Za uspjeh u spasilačkom interventnom ronjenju je ključno imati ispravan stav. Kada ste pozvani da pomognete, netko ovisi o vašim vještinama, opremi i profesionalizmu. Kao ISR surađujete s drugim spasilačkim timovima, drugim agencijama za javnu sigurnost, organizacijama, medijima i obitelji žrtve. Vi ste tu da pomognete nekome kome je pomoć potrebna. Naš pristup trebao bi biti da ponizno odgovorimo na taj poziv za služenje i učinimo to bez razmišljanja da smo bolji od drugih ili da je naš način jedini način. Jedna osoba u timu s lošim stavom može naštetiti ugledu i učinku tima. Spasilački interventni ronilac trebao bi biti ronilac koji posjeduje obuku, opremu, vještine, dobru prosudbu i pravilan stav za službu.
- Po čemu se vaš tečaj razlikuje od ostalih tečajeva sličnog tipa?
- Na tečaju se nauči kako pripremiti standarde operativne procedure (SOP) za pripremu interventnog tima. Fizički trening i vježbe s različitim scenarijima su drukčiji i zahtjevniji nego klasičan stress and rescue. Tečaj predviđa upravljanje svim vrstama spasilačke intervencije, nije limitiran samo na ronilačku nesreću.
RRD tečaj stvara jedan totalno novi oblik safety divera, specijaliziran na interventno djelovanje kao potporu klasičnom ronilačkom timu, kao osiguranje sportskih događaja i manifestacija na i u vodi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....