Možda sam malo subjektivan jer je to mjesto koje zovem svojim dvorištem. Na home reefu Marco Polo odronio sam nekoliko stotina puta, otprilike četvrtinu svih svojih urona. Smatram ga jednom od najboljih makro destinacija na kojima sam ikad ronio.
Kada se spomene makro podvodna fotografija, nezaobilazni su morski puževi stražnjoškržnjaci (opisthobranchia) i goloskržnjaci (nudibranchia). Tu vrstu morskih organizama vezujemo uz ovu lokaciju. Jesen je idealno vrijeme za pužiće. Tada su primjerci najveći i najbrojniji. Prošle smo jeseni asistentica i ja u jednom zaronu od sedamdeset minuta pronašli i snimili devet različitih vrsta. Doslovno smo svakih nekoliko minuta nailazili na novu vrstu. Čim bi završili s jednom već bi se ukazala druga. Uvijek je tako. Puževi svih vrsta i oblika te raznih veličina i načina ishrane iz nekog razloga vole ovaj greben, a zbog njih ga vole i ronioci.
Srećemo Fabia Iardina. Tek je izašao iz mora. Na naše pitanje čega ima, odgovara: „Ma, svega ima, ovdje ne možeš pogriješiti s makro objektivom. Iako još nije top sezona, puževa ima dovoljno. Tu ima raznih spužvi kojima se hrane, pa možeš naići na više vrsta. Bioraznolikost je stvarno prisutna na ovoj lokaciji. Ima i ribe, a i malih račića.”
Fabio je proslavljeni talijanski podvodni fotograf koji u Marco Polo dolazi redovno upravo snimati male životinjice.
Puževi mogu biti veliki od nekoliko milimetara do 30-ak centimetara. Oči su im vrlo jednostavne i mogu vidjeti svijetlo i tamu.
Puževi golaći nemaju kućice, a od grabežljivaca se brane bojama. Neki koriste boju kao kamuflažu, a drugi za upozorenje na otrovnost. Dio puževa sam proizvodi otrov, dok ga drugi apsorbiraju iz okoline. Iako, mogli bi reći da to najčešće nije pravi otrov, već ih samo čini neukusnima za prehranu drugim vrstama. Najčešće taj kemijski spoj pohranjuju u žarko obojenim ceratama, izraslinama na leđima. Neke vrste na zatku imaju sekundarne škrge koje liče na čuperak. Dobili su ime Nudibranchia što u prijevodu znači gole škrge ili golaći.
Kolika je raznolikost među morskim puževima pokazuje i njihova brojnost. Službeno se smatra da ih ima oko tri tisuće različitih vrsta, neslužbeno ta se brojka penje i do dvostruke cifre. Najrasprostranjeniji su u toplijim morima i umjerenom pojasu, no može ih se naći i na dalekom sjeveru i jugu. Nedavno je jedna vrsta otkrivena na dubini od dvije tisuće i pet stotina metara. Jednostavno možemo reći da su sveprisutni.
Puževi su hermafroditi, ali se ne mogu samooploditi. Po oplodnji ostavljaju jajašca od nekoliko komada do 25 milijuna, najčešće u želatinoznoj traci raznih boja i oblika. Pužići su vrlo često mali, pa i minijaturni, ali svojom pojavom ronioce ne ostavljaju ravnodušnima. Njihove boje i oblici mogu istinske zaljubljenike držati u fokusu i cijeli zaron, a dobre fotografije ovog dijela makro svijeta i potpune neznalice zainteresirati za svijet koji s nama dijeli planet.
Paralelni svemir u punom sjaju kroz ovaj mikro svijet postaje dostupan i neroniocima.
Marco Polo je destinacija na koju profesionalni talijanski fotografi dolaze vježbati makro fotografiju. Nije rijetkost da se tamo nađe po nekoliko državnih ili čak svjetskih prvaka.
Tako smo i mi sreli Davida Lambrosa. Sve njegove titule teško je izbrojiti, ali reći ćemo samo da je aktualni državni prvak u paru. „Marco Polo je lijepo i mirno mjesto, prijateljsko, gdje možete roniti i pronaći nekoliko različitih morskih životinja, savršenih za makro fotografe”, rekao je Lambrosa za Jutarnji.
Davide je i ambasador renomiranog proizvođača podvodnih kućišta Isotta. „Sa zanimanjem pratimo Scuba skener, radite odličan posao. Vaši izvještaji su iscrpni i daju pregled destinacije. Nadam se da ćemo moći surađivati već sljedeće godine”, dodao je.
Drago nam je što je Scuba skener prešao granice Lijepe naše, a naročito kad pohvale dolaze od takvih majstora fotografije.
