Čitavo dubrovačko područje je odlična lokacija za ronjenje, u špiljama, na razvedenim podvodnim zidovima prepunim kaverni, pukotina, procjepa i tunela, koji su unatoč tami koja vlada u njima, prepuni života, ponekad toliko sićušnog da ga je bez oštrog oka teško primijetiti, ili pak uz livade posidonije, strogo zaštićene trave cvjetnice koja među tamnozelenim vlatima skriva pravi podmorski „velegrad“ čiji se brojni stanovnici mimoilaze njegovim isprepletenim ulicama. Podmorje Dubrovnika toliko je bogato da je dovoljno samo uskočiti s obale pod morsku površinu i naići na jedinstvene morske prizore.
Općenito je dubrovačka obala, kao i obližnji otoci, blagoslovljena mnogim prirodnim ljepotama i nije neobično da se posjetitelji nakon posjete impresivnim zidinama Dubrovnika i ostalim brojnim kulturno-povijesnim spomenicima, posvete tirkizno-plavom moru i svim čudesima koje ono nudi. Samo nekoliko kilometara od srednjevjekovnog grada kriju se Elafiti, arhipelag sastavljen od 13 manjih i većih otoka od kojih su naseljena samo tri: Šipan, Koločep i Lopud. Uz otok Lokrum na jugu i Svetog Andriju na zapadu, Elafitski su otoci prepuni nadvodnih i podmorskih zanimljivosti, kamenih hridi, litica i špilja. Mogućnosti su velike, a lokalni ronilački centri su odlično opremljeni da ove mogućnosti učine stvarnim.
Jedan od takvih centara je i Blue Planet. Ne samo da je odlično opremljen, već se ovdje doslovno može pronaći ronjenje s pet zvjezdica. Od 2005. godine ovaj se u početku skromni centar koji je funkcionirao s malim drvenim brodom i kompresorom, s kapacitetom punjenja svega dvije ronilačke boce, razvio u uhodan profesionalno vođen ronilački centar. Prestižni status PADI 5 Star Dive Resorta koji jamči najvišu razinu usluge koja se može dobiti u svijetu ronjenja potvrđen je i samim smještajem centra koji se nalazi na Lapadu u kompleksu hotela Dubrovnik Palace. Hotelu kojeg također krasi pet zlatnih zvjezdica.
Očekivano, ovaj je luksuz prenešen i na usluge centra. Uz iskusne voditelje ronjenja smo obišli dvije atraktivne lokacije ovog područja, naoko vrlo jednostavne, ali u zaronu toliko raznolike da mogu biti pogodne za potpunog početnika, kao i za one s puno iskustva. Za onu najbližu dovoljno je samo uskočiti s obale pred centrom i doživjeti nevjerojatan labirint podvodnih usjeka, otvora i kanjona, isprekidan finim pijeskom i poljima posidonije. Ova je lokacija pravo ronilačko igralište gdje je svaki zaron jednako uzbudljiv i lijep, iako dubina mora nije nužno velika.
Blue Planet vodi Anto Vuković, odrastao u Žuljani na Pelješcu, gdje je i započela njegova ljubav prema morskim dubinama. Godinama kasnije, kao certificirani ronilački instruktor sa završenim tečajevima po SSI i PADI asocijacijama, u potrazi za poslom, odlučio se na otvaranje vlastitog centra u Dubrovniku. U startu mu je cilj bio jedan od boljih dubrovačkih hotela, gdje bi mogao pružati usluge ronjenja gostima koji bi u njima odsjeli. Nije to bio lagan zadatak, financije su mu u početku bile vrlo skromne, a na prvi je razgovor kako kaže došao odjeven u kratke hlače, majicu i japanke što nikako nije odgovaralo luksuzu hotela gdje je tražio posao. Osmijeh i samouvjerenost koje i danas nosi na svom licu očito su bili dovoljni da uspije baš na mjestu za koje je osjetio da je ono pravo: „ Zaronio sam pred hotelom Palace i vidjevši podmorje trenutno sam se zaljubio u njega. Znao sam da je to ono što želim“ - ispričao je.
„Zajedno s kolegama roniocima počeo sam voditi vrlo skroman centar, s malim drvenjakom kojem do obližnjeg Koločepa trebalo skoro sat vremena plovidbe“ - dodao je. Prva sezona nikako nije bila dobra, a novaca za nabavku kvalitetnije opreme nije bilo, pa su se već nakon prve godine njegovi poslovni partneri počeli razilaziti i tražiti bolju priliku na nekoj drugoj strani, a Anto je preuzeo centar u Dubrovniku, potpisao ugovor o najmu opreme i krenuo s vrlo malim ulaganjima.
I dalje je uz pomoć prijatelja, čija mu je pomoć u čitavoj ronilačkoj karijeri bila vrlo dragocjena, vodio tečajeve i ronjenja, uz punjenja ronilačkih boca malim kompresorom do kasno u noć. Tada je igrom slučaja u centar stigao čovjek, „tipični Dubrovčanin“ kako Anto voli uz smješak naglasiti, koji sada već osamnaestu godinu donosi osmjeh i dobre vibracije među goste, ali i među samo i osoblje.
Maro Mitrović je 2007. godine, na preporuku svoje supruge upisao tečaj ronjenja kod Ante. Iako ljubitelj ronjenja i podmorja, Maro nikada prije nije ronio s ronilačkom bocom, tada je već prešao pedesetu i, na prvu, nije bio kandidat za voditelja ronjenja. No odlučan i svestran, kakav inače je, Maro je samo kratko rekao: „Naučit ću“. I zaista je naučio. U vrlo kratkom roku, predano pohađajući tečajeve svakog jutra, uz pomoć Ante, koji mu je s vremenom postao gotovo obitelj, „dogurao“ je do položene licence Dive mastera.
Maro je svestran umjetnik, sa završenom Brera umjetničkom akademijom u Milanu, slikar, fotograf i glazbenik vrlo otvoren prema kompjuterizaciji i internetu, društvenim mrežama, ali i eksperimentalnoj, elektroničkoj i multiinstrumentalnoj glazbi. Teško je i nabrojati sve njegove interese i znanja, koja danas osim što uključuju znanje japanskog jezika, istočnjačke filozofije, znanstvene fantastike i filmske umjetnosti, dodaju i znanje ronjenja, pri čemu naprosto uživa u jednostavnom savršenstvu podvodnog svijeta.
Na pitanje kakva ronjenja najviše voli, on kratko odgovara: „Volim neutralnu plovnost“. Upravo Neutralna plovnost je nazvao i jednu od svojih brojnih izložbi otvaranih po čitavom svijetu. „Život umjetnika obično traži i nekakav drugi, stabilniji posao. Ja sam za to odabrao ronjenje. Samo me stavi u more, da osjetim neutralnu plovnost i nije mi bitno gdje ronim, na pet ili pedeset metara“ – kaže Maro. Složili smo se s njim, jer osjećaj lebdenja bez opterećenja gravitacije je zaista vrhunski doživljaj. Kune se Maro i u ljekovitost mora, koje mu je kao zamjenska barokomora „pobrisalo“ i neke zdravstvene tegobe, a kao jedinu „manu“ navodi svoju, gotovo opsjednutost ronjenjem, ali i onim zdravim fizičkim umorom nakon nekoliko zarona u danu, koji ga ponekad sprječava bavljenjem nekim drugim od svojih brojnih interesa.
Koliko je Maro važna karika u Antovom centru govori i činjenica da jedna od ronilačkih lokacija nosi naziv Marova špilja. Predviđena za napredne ronioce, nalazi se jugozapadno od Blue Planeta, na dubini od 15 do 40 metara, ona je jedinstven i originalan lokalitet centra Blue Planet, a otkrio ju je, upravo Maro. Njegovo se otkriće nalazi između otočića Grebena i obale na kojoj je smješten ronilački centar. U špilju se kroz ulaz može provući po jedna osoba. Prvi dio špilje vrlo je mračan pa je potrebna lampa, no kad se skrene u lijevo otvara se prekrasan veliki otvor – izlaz iz špilje na dubini od 40 metara.
Ovdje se može vidjeti crveni koralj kao i brojne zaštićene endemske vrste: puža tritona, puža bačvaša, ježince s dugim bodljama, ribu drozda, morske zvijezde. Ona je dom uobičajenim vrstama južnog Jadrana - jastogu, murini, hobotnici, a na izlazu iz spilje ronioci ponekad dožive rijetku čast susreta s glavatom želvom, bucnjem i velikim primjercima sipe, koji izlaze iz tamne dubine pogledati tko ometa njihov mir.
Na dubini od 47 metara, ispred izlaza, može se vidjeti veliko sidro iz 18. stoljeća zaraslo u stijenu. Također se mogu ugledati ostaci antičkih amfora, s obzirom na to da je ovaj lokalitet na putu prema zaštićenoj uvali u kojoj su se najvjerojatnije sidrili antički brodovi da bi se zaštitili od jakog juga.
Odlučili smo istražiti i sam „kućni greben“ centra, neobičnog naziva Mala Afrika za koji smo već čuli da je vrhunski. Poveli su nas Maro i Michele, a pri opremanju je pomogao i Marko, Marov sin, također jedna od važnih karika ovog centra. Težina zarona odgovara svim kategorijama ronioca, obzirom da se ovdje isprepliću četiri različita morska dna koja se izmjenjuju tijekom ronjenja. Svoje ime ovaj lokalitet duguje upravo svom izgledu. Kada zaronite prema podvodnom grebenu upravo podsjeća na afričku savanu i ronilački safari.
Mala je Afrika smještena između kopna i otočića Grebeni i nalazi se na dubini od 10 do 40 metara. Kao podvodni fotografi, bili smo oduševljeni viđenim, odličnih je kadrova bilo napretek. Uz odlično odrađeno modeliranje Mara i Michelea, bili smo više nego zadovoljni. Pjeskovito dno s mnoštvom različitih riba, stjenoviti greben i spilja prepuna otvora, dno pokriveno morskom vegetacijom, ostaci antičkih amfora… Mala Afrika nudi sve što smo mogli poželjeti.
Na drugi zaron otišli smo gliserom.
Nedaleko od stare gradske jezgre Dubrovnika nalazi se zelena oaza, Otok Lokrum za koji se vežu mnoge legende i mistične priče. Na otok koji su navodno prokleli benediktinci pri odlasku s njega, još i danas mnogi Dubrovčani i Dubrovčanke s oprezom zalaze pridržavajući se stare kletve: „ Ne uzimaj ništa s Lokruma. Ni pero pauna, ni listić ubran u botaničkom vrtu, jer ono što si uzeo s otoka to njemu i dalje pripada. I donosi nesreću novom vlasniku.“
Nismo uzeli ništa, doplovili smo pod njegove stijene na jugoistočnoj strani i zaronili tunelom do čudnovatog Mrtvog mora, jezerca u sredini otoka u kojem, kako mu i ime kaže, života nema. Mrtvo je more široko dvadesetak metara, što je i dužina tunela do polovine napunjenog morem i kojim odzvanja buka valova koji udaraju o njegove stijenke. Zelena fluorescentna boja čini ovo područje još neobičnijim, a vidljivost naglo postaje vrlo slaba. Iako mnogi ovo područje zbog legendi koje Lokrum prate doživljavaju kao zastrašujuće, nama je bilo neobično lijepo i sasvim drugačije od ronjenja na koja smo navikli. Iako u samom Mrtvom moru nema morskog života, na putu do njega ga itekako ima, pa je moguće vidjeti sve što špiljska područja mogu ponuditi na ovom području: različite vrste rakova, fratre, šarge, škarpine, bodljikaše, crveni matuličiće, jastoge, pa čak i perisku Pinnu rudis koju smo susreli u vanjskom kompleksu kaverni među dvjema stijenama. Mrtvo more je samo jedan dio ove lokacije, a najzanimljivije područje je ono na jugoistoku otoka.
U Blue Planetu se nude različite vrste ronilačkih tečajeva, od početnih do profesionalnih, ali zbog profila gostiju koji u Dubrovnik dolaze i zadržavaju se tek tri do četiri dana, najčešće su to oni kraćeg trajanja, poput Try scube odnosno Intro Dive programa za početnike u ronjenju.
Gostima se ovdje maksimalno prilagođava, a gotovo svaka želja, naravno uz poštivanje sigurnosti, im biva ispunjena. Individualno ronjenje je također po dogovoru moguće. Sada centar ima kapacitet primiti grupu od četrdesetak ronioca istovremeno, a u sezoni je na raspolaganju desetak voditelja ronjenja. Uz Maru, Marka i Antu, svake godine se pridružuje još nekoliko dragih i simpatičnih mladih ljudi, čiji je osmjeh zamjetan pri svakoj aktivnosti. Jer to je ono što je Anti vrlo važno, pozitivna energija, ljubaznost i vedro lice.
Radio je on i prije ronjenja u uslužnim djelatnostima i zna koliko je ovaj dio važan za goste. „Tražim od osoblja da je veselo i nasmijano, kao i u restoranu ili bilo kojem drugom ugostiteljskom objektu. Gledam vibracije i kako se gosti osjećaju, kao bivši kuhar sam ovaj obrazac preslikao i na centar. Izvor negativnih emocija kod mene je eliminiran, gost mora biti zadovoljan i pazi se na njega u svakom trenutku“ - kaže Anto. Uvjerili smo se i sami da je tome doista tako, naročito uz Marin brifing gdje su svi povremeno pucali od smijeha. Ali pri tom nije propustio ni jednu važnu informaciju vezanu uz ronjenje.
Cijene u centru, obzirom na Dubrovnik, znan kao vrlo popularno turističko odredište, ne odudaraju od drugih ronilačkih centara na jadranskim lokacijama sličnog ranga. „Osim do gostiju, držim i do svog osoblja i želim im dati plaću kakvu zaslužuju. Također i odmor u danu i tjednu koji im je potreban kako bi mogli s osmjehom odraditi svoje smjene“ – naglašava Anto. A svakodnevno „podmetne leđa i sam“, prilagođava se svakom gostu, nastojeći održati status ronjenja s pet zvjezdica.
Iako Jadran nije toliko bogat ribom kao neka topla svjetska mora i oceani, na koje su dubrovački gosti često navikli, Anto se trudi da ipak dobiju nezaboravno iskustvo ronjenja kakvo neće vidjeti negdje drugdje. Ritam je ovdje brz, gosti ostaju kratko i potrebno je uložiti svaki napor da centar opstane. „Ima mnogo toga za otkriti ispod površine a mi smo zahvalni na prilici koju svakodnevno dobivamo i da to podijelimo s ljudima iz cijelog svijeta. Bez obzira je li to nekome prvi zaron ili stoti, dat ćemo sve od sebe da ode zadovoljan.“
Sezona u Dubrovniku traje nešto duže nego u drugim Jadranskim destinacijama, a iako ronjenje u Blue Planetu službeno završava u studenom, može se za zaron dogovoriti i preko zime. Obzirom na gužvu koja je inače značajka Dubrovnika, dobro je i sezonska ronjenja rezervirati dosta ranije. Možda već i sada.
Cijene su u Dubrovniku općenito visoke, a i radna je snaga skupa, pogotovo smještaj za radnike. Sve probleme je Anto navikao rješavati u hodu, uz pomoć brojnih prijatelja koji uskaču kada je najpotrebnije, ali i najvažnijh osoba u njegovom životu, svoje obitelji. Supruga mu je od samog starta pružila nesebičnu pomoć i podršku u trenucima kada je pokretanje centra bilo najteže.
Kao i većina gostiju koji posjete Blue Planet i mi smo bili više nego zadovoljni i uvjereni smo u svoj povratak na ovo mjesto. Još uvijek nismo obišli ni desetinu ronilačkih lokacija na ovom području a čak i ponavljanje već viđenog bi nas silno veselilo. Odlična je stvar kod ronjenja što identična pozicija nikada ne podrazumijeva identičan zaron. Svaki je drugačiji, ovisan o vremenskim uvjetima, dobu dana temperaturi, slučajnim susretima s raznolikim morskim stanovnicima ali i o nama samima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....