Trideset i jednu godinu mlada Šveđanka „Dalmacija“ u ponedjeljak u jedanaest sati po prvi je put isplovila iz dubrovačkog porta Gruž prema Bariju. Najveći i najmoderniji brod u povijesti Jadrolinije cijelu sezonu prometovat će upravo na toj liniji zbog čega smo iz prve ruke isprobali što se sve nudi putnicima tijekom osmerosatne vožnje.
Brod Dalmacija izgrađen je 1993. godine u Švedskoj te je sa svoja 134 metra nadmašio bivšeg nositelja titule najvećeg u Jadrolinijinoj floti. Trajekt Marko Polo sa šest metara manje pao je na drugo mjesto po veličini.
Inače sunčani Dubrovnik prvo isplovljavanje „Dalmacije“ dočekao je pljuskom. Ružno vrijeme ubrzalo je ukrcaj putnika koji bježali s kiše i smještali se na brod. Odmah po ulasku na brod panika prestaje, osoblje nudi pomoć s prtljagom i usmjerava putnike prema liftu dok garažom juri dron ne bi li snimio svaki kutak broda.
U liftu je jasno naznačeno što se nalazi na kojoj od sedam paluba. Prve dvije rezervirane su za garažu, dok se na trećoj se nalaze dva restorana, Sky bar, dječji kutak by Barba te recepcija i suvenirnica. Pritišćemo tipku s brojem tri i izlazimo na dobro popunjenoj trećoj palubi kojom se već širi miris hrane.
Prvo što privlači pažnju ukrasna su stabla masline koja krase interijer i daju brodu pravi mediteranski štih. Što je Skandinavce motiviralo za sadnju umjetnih maslina nismo otkrili, no masline su se na Dalmatincu savršeno uklopile.
Po maslinama je i jedan od dva restorana dobio ime – Olive, dok drugi koji se nalazi koji metar dalje nosi manje maštovit naziv Dalmacija. Na krmi broda pod prozirnom kupolom nalazi se Sky bar kojeg je već pola sata nakon kretanja obasjalo sunce i u kojem se mjesto teško pronalazilo.
Okruženi morem s otvorenim pogledom na nebo i kavom u ruci, ne čudi što se većina putnika smjestila upravo u ovom dijelu. Kad je ugrijalo, upozorenje kako je sunčanje u kupaćim kostimima dopušteno samo na otvorenim terasama imalo je više smisla nego dok nas je ispraćala dubrovačka kiša.
Iako postoje dva restorana, za one koji žele nešto prigristi i ne žele izgubiti najbolja mjesta na brodu, Sky bar u ponudi ima i hranu. Hot dog, palačinke, kroasani i razni sendviči mogu se naći za pristojnih 5 do 10 eura. Što se tiče pića, cijene kave kreću se od 2 do 3 eura, malo pivo stoji oko 4 eura, a kokteli od 7 do 9 eura.
U hodniku koji povezuje provu na kojoj se nalazi restoran Dalmacija i krmu na kojoj je Sky bar nalazi se dječji kutak by Barba. Tijekom putovanja koje je trajalo gotovo osam sati, bazen s lopticama niti u jednom trenutku nije bio prazan. Dječje cipelice na ulazu uredno su bile posložene u košaru dok su se mališani penjali po staklenoj stijeni i skakali među šarene loptice.
Koji metar dalje u zaštićenoj kutiji nalazi se maketa broda Oslofjord. Točno tako samo nekoliko stotina puta veće izgledala je Dalmacija kad je stigla u brodogradilište Viktor Lenac početkom ove godine.
Oslofjord je godinama vozio dva i pol sata dugu dionicu između norveškog Sandefjorda i švedskog Stromstada, dok ga se norveška tvrtka Fjord Line nije odlučila riješiti. Jadrolinija ga je otkupila za 18 milijuna eura, dopremila u Hrvatsku i ofarbala u svoje boje.
Hotel menadžer Zoran Simanović, koji nam je prepričao cijelu noviju povijest broda, otkrio je kako je donedavno brod zapravo bio veliki trgovački centar. Zbog toga što Norveška nije u Europskoj uniji, Oslofjord je korišten kao ogromna duty free trgovina na 1800 kvadrata.
Hrvatska je već više od desetljeća članica EU-a zbog čega duty free nije mogao opstati. Na četvrtoj i petoj palubi, na mjestima gdje se nalazio šoping centar, iduće godine u ovo doba ukrcavat će se prvi putnici koji će na brodu moći i noćiti.
Početak radova očekuje se čim završi sezona, dakle već u studenom ove godine. Za iduću sezonu spremno bi trebalo biti oko 100 kabina s 400-tinjak ležaja, 10 kabina bit će deluxe, a ostatak će biti klasični četverci visoke kvalitete.
Četvrtu palubu nažalost nismo uspjeli doživjeti u punom sjaju jer je Grill bar bio zatvoren zbog lošeg vremena. Upravo je tako kao što zvuči, u bespućima Jadrana kad samo barba zna gdje se točno nalazite, može se uživati u roštilju. Jedini je uvjet dobro vrijeme jer je terasa otvorena.
Penjemo se stepenicama do pete palube na kojoj se nalazi prostor za opuštanje i poslovna zona. Nakon dječjih krikova, rasprava, glazbe i objedovanja koji su prilično glasni, ovdje vlada apsolutna tišina.
Nekolicina putnika se istegla pored prozora i spava, u upotrebi su svega dva laptopa i nekoliko Kindleova. Većina putnika koje smo ovdje zatekli jednostavno se voze u tišini, sa slušalicama na glavama i mobitelima u rukama.
Atmosferi se prilagodio i švicarski planinski pas, prilično velik pseći primjerak, čiji su nam vlasnici rekli kako je jako umoran te da će vjerojatno prespavati cijelu vožnju. Jedan je to od tri psa koji su se ukrcali na prvu vožnju prema Bariju i bili svojevrsna atrakcija.
Simanović nam je otkrio da se na prvu vožnju Dalmacijom ukrcalo oko 230 putnika, osam puta manje od maksimalnog kapaciteta. Naime, brod može primiti 1800 putnika i 350 automobila, a u visokoj sezoni očekuje se dostizanje tih maksimalnih kapaciteta.
Borba za mjesto na suncu i u redu za kavu mogla bi tad postat nešto grublja, no u trenutnim okolnostima svaki je putnik mogao u miru iskusiti sve usluge koje se na brodu nude.
Putnica Maria s unukom se iz Dubrovnika se uputila kući u Napulj, a za put brodom odlučila se jer ne voli zrakoplove. Po dolasku u Bari hvataju autobus koji bi ih kroz tri sata trebao dovesti na kućnu adresu. Cijenu brodske karte od 40 eura za odrasle i 10 eura za djecu do 12 godina smatra više nego prihvatljivom. Obje su oduševljene izgledom broda, a jedinim nedostatkom navele su kako ne postoje prostori za spavanje.
Upitali smo Simanovića zna li možda odakle su putnici na brodu s obzirom na to da se činilo kako svi do jednoga govore talijanskim jezikom. Potvrdio je kako ih je 80 posto Talijana uz ponekog Hrvata, Amerikanca, Britanca ili Australca.
Crikveničanin Simanović na Jadroliniji radi već 21 godinu, a prije toga 15 je godina proveo radeći na američkom Royal Caribbeanu, jednoj od najvećih svjetskih kompanija za krstarenje. Logično se nametnulo pitanje usporedbe onoga što se vidio u Americi i broda na kojem danas radi.
Kaže kako je Dalmacija zasigurno na razini kruzera, i izvana i iznutra, koji su se proizvodili u 2000.-im godinama. Siguran je kako je među najboljim ro-ro brodovima na Jadranu, odnosno među brodovima koji prevoze putnike, automobile i kamione.
Potvrdio je kako prvi dan teče po planu, no ipak nervoze ima. Iako su putnici potpuno opušteni i uživaju u vožnji, Simanović je na nogama od pet ujutro. Htio bi da sve izgleda savršeno pa je počeo s razmatranjem kloniranja kako bi mogao biti na tri strane istovremeno.
Koliko je povezan s brodom pokazuje činjenica da s njega nije sišao od 26. veljače kad je otišao po njega u Dansku. Rame uz rame s njim bio je i zapovjednik broda, odnosno barba, Sandro Rundić.
Barba nam je prepričao kako je izgledalo 11-dnevno putovanje iz danskog Hirtshalsa do Rijeke. Dalmacija, tad još uvijek starog naziva Oslofjord, do Viktor Lenca je prešla 3527 nautičkih milja odnosno nešto više od 6500 kilometara.
- Vrijeme nas nije mazilo. Vjerujem da bi se neki drugi Jadrolinijin brod potopio, no ovog nije ni okrznulo – rekao je Rundić.
Vjetar, valovi, oluja. Testiran u uvjetima koji se na Jadranu neće nikad dogoditi, Oslofjord je položio barbin test. Još je neko vrijeme trebalo da zadovolji sve uvjete na kontrolama u brodogradilištu da bi bio spreman za prijem putnika, no i to je došlo na red.
Kupnju Skandinavca smatra dobrim potezom Jadrolinije i uvjeren je kako će ih služiti narednih 20 i više godina. Nakon kratkog ćaskanja o prognozi, barba nas je odveo na komandni most. Za razliku od strke u putničkom dijelu, atmosfera na mostu je potpuno opuštena.
S obzirom na to da se nalazimo na pučini bez traga ikomu i ičemu, brod trenutno vozi na autopilotu. Barba, prvi zapovjednik i upravitelj stroja stignu predahnuti i popiti kavu.
Bezbroj tipki raznih boja, karte, radari, kormilo koje izgleda kao kakav joystick i „gas“ koji izgleda točno kako bi ga i zamislili su očekivani dio komandnog mosta. Ipak, pet telefona na udaljenosti od pola metra od kojih gotovo uvijek barem jedan zvoni malo jesu sumnjivi.
Jedan je radio, drugi je satelitski, treći je za internu komunikaciju… Sve je jasno, na komandnom mostu je najbolji signal za telefoniranje. Nastavak šetnje po putnicima nedostupnim mjestima nastavljamo odlaskom u strojarnicu.
Prolazimo pored soba posade za koje tvrde da su bolje nego na svim ranijim brodovima. Ulazimo u lift, upisujemo povjerljivu šifru koja nas dovodi do makine odnosno strojarnice.
Secondo od makine ili hrvatski drugi časnik stroja Sandro Leon Bušljeta kaže kako su srce broda upravo makina i kuhinja. Temperatura je podjednaka u obje polutke srca, a na pitanje kako preživljavaju kaže da piju puno vode.
Unatoč osjećaju da Bušljeta priča norveški dok govori o radu u strojarnici, jasno je da brod ima dva glavna i tri pomoćna porivna stroja te da razvija do 17,7 čvorova brzine. Glavni zadaci posade u ovom djelu broda su praćenje temperature i tlakova glavnih porivnih strojeva te obilaženje pogona. Jedni s drugima komuniciraju voki-tokijem.
Osim što je vruće, u makini je i prilično bučno zbog čega tijekom obavljanja određenih poslova posada nosi slušalice. U kontrolnoj sobi strojarnice dočekale su ih neke smjernice prijašnje dansko-norveške posade kojih su se s lakoćom riješili i nadopisali vlastite.
Vraćamo se među smrtnike koji su se ohrabrili izaći na vanjske palube jer se sunce konačno u potpunosti ukazalo. Oko 15.30 na razglasu je objavljeno kako su u Olive restoran stigli burgeri i pizze što je ipak namamilo natrag unutra one koji su preskočili ručak u podne.
Vrijeme do dolaska na odredište kratilo se čitanjem knjiga, gledanjem filmova i igranjem društvenih igara. Od 16 sati pa do uplovljavanja u luku u Bariju uslijedilo je zatišje da bi već na prve tragove zaustavljanja krenuo stampedo prema izlazu. Ipak, izlaženje je prošlo bezbolno i brzo. Nakon izlaska s broda, u luci je potrebno službeniku pokazati osobnu ispravu i zatim ste slobodan čovjek.