'O Berlinu toliko znam da me prijatelji zovu Angela Merkel'

- Pet dana mi je trebalo da shvatim Berlin, neprestano sam se gubila jer su me bunile te ‘duple’ ulice. U zapadnom i istočnom Berlinu, naime, mnogo ulica ima isti naziv pa ako nemaš poštanski broj ne možeš niti znati u koji dio grada zapravo moraš otići - prisjetila se Antonija Mandić, reporterka i novinarka RTL televizije, svog prvog poslovnog posjeta Berlinu povodom filmskog festivala Berlinale koji se održava u veljači.

Festival Antonija posjećuje svake godine unazad pet godina pa je zbog toga na poslu kolege u šali već nazivaju Angelom Merkel. Prvi je put, kaže, željela pobjeći nazad u Zagreb.

- Bilo mi je užasno hladno jer mi reporteri moramo doći na crveni tepih dva sata prije dolaska uzvanika pa se podnošljiva temperatura od minus pet ili minus 10 stupnjeva Celzijevih pretvori u minus 30. I dan-danas Berlin me asocijativno veže za šubaru, bundu, tople rukavice i duple čarape - ispričala je.

Ovaj je njemački grad, posjetimo one koji su ovo zaboravili iz školskih klupa, od 1949. do 1990. godine bio podijeljen na Istočni i Zapadni Berlin (iako je čuveni berlinski Zid pao godinu ranije), a što je i danas, čak 20 godina kasnije, itekako “opipljivo u zraku” i vidljivo po berlinskim ulicama. Istočni je Berlin, primijetila je Antonija, i danas lišen shopping-centara, modernih trgovina i ima samo jedno multipleks kino.

Svi se dobri hoteli nalaze u zapadome dijelu a turisti u istočni zalaze samo kako bi ga razgledali. No osim pustih ulica, malih supermarketa i starih socijalističkih zgrada nema se zapravo što za vidjeti, osim navečer kad stare tvorničke hale i veliki napušteni uredi postaju meka noćnoga queer života.

No, tko se izgubi taj će se lako i snaći u ovom velikome gradu, napominje Antonija.

Regionalna kuhinja

- Svi znaju engleski jezik pa ćete se s njima lako sporazumijeti iako ne znate njemački jezik. Inače su u Berlinu ljudi nekako ‘urbani’, čak bi se moglo reći da su ‘amerikanizirani’ što se vidi po, primjerice, restoranima koji jesu njemački restorani, ali uvelike nude američku hranu. Čak su i nazivi restorana često na engleskom jeziku, pomalo imate osjećaj da se nalazite u New Yorku - primijetila je Antonija pa pojasnila da se ovi opisi odnose isključivo na zapadni, ali ne i na istočni dio Berlina koji je za razliku od šarenoga zapadna - siv.

No priliku za ugostiteljskim biznisom iskoristili su i Hrvati koji žive u Berlinu pa je grad pun naših rastorana koji na istome meniju nude i jadransku ribu i makedonska vina.

- Ti restorani zapravo nude gastronomiju čitave ove regije, meniji nisu ograničeni na pojedinu zemlju - dodala je Antonija. Berlin je, oduševljena je Antonija, čist i uređen. Ima gotovo tri i pol milijuna stanovnika, no, kaže Antonija, djeluje maleno.

Odustala od automobila

- Iako to nikako nije, ima sve odlike malenoga grada - pojasnila je pa dodala i da njemačka politika potpomaže dolazak i ostanak studenata u Berlinu, žele pomladiti grad, pa su i cijene četvornoga metra stana mnogo povoljnije od onih u Zagrebu.

Veličina grada i broj stanovnika ipak se dobro osjete po gustome prometu pa, savjetuje Antonija, zaboravite na rent a car i radije se vozite gradskom željeznicom.

- Osim što je taj prijevoz vrlo povoljan, oko 25 eura za dva tjedna, možete doći s jednoga kraja grada na drugi za 10 minuta. Voze svakih šest minuta i vagoni su čisti, bez čikova, sjedalice su ugodne... Ma odustala sam od automobila u Berlinu, samo se naživciraš - dodale je. Važna informacija za nas Hrvate je i gdje možemo popiti kavu. Nigdje, napominje Antonija, nema toliko kafića koliko u Hrvatskoj, i Berlinčani svoje kave piju na tek dva “mjesta” - u hodu ili uz laptope u Starbucksu.

- Studenti satima sjede s laptopima i piju kavu dok poslovnjaci uzimaju kavu ‘to go’ pa hodaju, piju i surfaju na mobitelu. Nijemci nemaju vremena za ispijanje kava u kafićima.