Ugledni New York Times posvetio je veliki foto specijal jednoj od najljepših biciklističkih ruta - onoj koja vodi od Trsta u Italiji, kroz Sloveniju sve do Pule u Hrvatskoj.
Alex Crevar, novinar, urednik i konzultant posvećen odgovornom i održivom turizmu, izvještava s ovih prostora još od 1990. godine, a kako je i strastveni biciklist, ovaj se put odvažio na zahtjevno, ali izuzetno putovanje po obali Jadranskog mora.
'Vožnja biciklom od Trsta, u Italiji, preko Slovenije, do drevnog grada Pule u Hrvatskoj, počinje od oštrog zavoja na sjevernoj obali Jadranskog mora i klizi dalje niz njenu istočnu obalu sve do vrha poluotoka Istre. Ležerno putovanje od oko 240 kilometara obiluje drevnim tradicijama, besprijekornom hranom i bezbrojnim prilikama za fotografiranje. Povijest se ovdje mjeri tisućljećima i carstvima: rimskim, bizantskim, mletačkim, napoleonskim, austrougarskim', piše na početku svoje reportaže Alex Crevar.
Vožnja se odvija po dvije staze: EuroVelo 8 i Parenzana Trail. Staze se preklapaju u većem dijelu puta prije nego što se odvoje i potom ponovno spoje na hrvatskoj obali Istre.
Vožnja je podijeljena u šest etapa, objašnjava Crevar, a dnevno se vozi od 35 do 50 kilometara umjerenim tempom, s povremenim zahtjevnijim usponima. Biciklisti u prolazu razgledavaju brojne kulturne znamenitosti, a hrana kojom se usput krijepe - plodovi mora, tjestenina i vino - brzo otklanjaju svaku iscrpljenost.
Upravo ovo biciklističko putovanje Crevar predlaže jer su 'etape kratke, signalizacija dobra, a usput se prolazi pokraj mnoštva restorana i trgovina. Kad je prošli puta vozio ovim putem, Crervar je, kaže, odsjedao u hotelima i pansionima prilagođenima biciklima, a na put je svaki dan kretao oko 8 ujutro.
Putovanje počinje u Trstu i nastavlja se kroz Sloveniju, a kad je ušao u Hrvatsku, zaputio se u unutrašnjost Istre prema gradu Buje.
'Ondje sam zastao kako bih kušao pivo u resortu San Servolo, maloj pivovari koja se ugnijezdila usred zemlje vina. Uz pivovaru, ovdje ćete naći restoran, pizzeriju, hotel i spa s pivskim kupkama', piše Crevar.
Nakon Buja, na redu je posjet Grožnjanu, nekadašnjoj utvrdi iz vremena neolitika, a danas šarmantnom gradiću kojem se tijekom ljeta održava jazz festival.
Treći dan putovanja, put vodi kroz dolinu rijeke Mirne, koji je Crevar posjetio već više puta i gdje ga se najviše dojmio restoran Doline.
'Bio sam u Dolini nekoliko puta — i za mene je ovo prava, istinska Istra. Jednostavna, jeftina, domaća jela, od kojih gotovo sva sadrže tartufe. Tu specifičnu gljivu ljudi možda povezuju s Francuskom i Italijom, ali tartufi su u Istri način života i ondje je 1999. godine iskopan najveći bijeli tartuf na svijetu. S gotovo 1,3 kilograma, u to je vrijeme bio Guinnessov rekorder', piše Crevar i usput opisuje kako se u Istri u lov na tartufe tradicionalno ide u društvu posebno dresiranih pasa.
Jedini uspon u ovoj etapi puta je dolazak u Motovun, gdje još jela od tartufa poslužuje konoba Mondo.
Četvrtog dana putovanja Crevar se zaputio u Poreč čija povijest seže tisuću godina u prošlost.
'Rimljani su ovdje osnovali važnu koloniju, Parentium, u drugom stoljeću pr.n.e. Međutim, upravo je Eufrazijeva bazilika upisana na popis UNESCO-a, iz šestog stoljeća nove ere, postala posjetnica grada. Prostrani kompleks iz bizantskog doba smješten je uz samo more, a okolo su barovi, trgovine i restorani. Stajao sam unutar središnje apside, opčinjen mramornim mozaicima', opisuje zadivljeni Crevar.
Nakon okrijepe u konobi Ćakula, prenoćio je u Hotelu Palazzo koji rado ugošćuje bicikliste.
Petog dana putovanja, Crevar posjećuje Limski kanal, jedini hrvatski fjord, gdje se okrijepio u restoranu nazvanom baš tako - Fjord, a dan je završio u bajkovitom gradu Rovinju.
'Središte grada je još jedna kompaktna, zbirka strmih uličica - vrvi od turista i lokalnog stanovništva. Hrvati stoje oko stolova načinjenih od bačava i piju bijelo vino pored otvorene tržnice. Posjetitelji proučavaju karte ispod Balbijevog luka iz 17. stoljeća, koji se nalazi između glavnog trga i ulice Grisia. Odatle se možete popeti popločenom ulicom, prepunom butika i galerija, do crkve sv. Eufemije iz 18. stoljeća na vrhu brda', kaže Crevar.
Posljednji, šesti dan putovanja, Crevar stiže u Pulu. Do tada se, kaže, već navikao na svoju rutinu: buđenje, vožnja, istraživanje.
'No ono na što se nikad nisam navikao, čak ni nakon godina života u ovoj regiji, je količina kulture koja je upakirana u svaki lokalitet na ovoj vožnji od 240 km kroz tri zemlje. Pula, najveći grad hrvatske Istre i moje konačno odredište, nije iznimka', piše Crevar.
'Sa spojem industrije, brodogradnje i antičke kulture, Pula je poznata po velikom rimskom amfiteatru. Odvezao sam se ravno tamo, nestrpljiv da vidim građevinu iz prvog stoljeća, među lokalcima poznatu kao Arena. Još uvijek se koristi kao mjesto za koncerte i održavanja godišnjeg Pulskog filmskog festivala. Zatim sam pedalirao do cafe-bara na glavnom trgu - mjestu antičkog Foruma iz prvog stoljeća prije Krista i Augustova hrama. Ubrzo je stigao konobar koji je nosio krigle od pola litre napunjene pivom. Kraj mog putovanja zrcalio je početak: nakon vožnje biciklom od vrha Istre do dna, opet sam bio na trgu koji gleda na Jadran. Kao onog jutra u Trstu, koje se sada činilo jako daleko, odlučio sam se počastiti s dva pića. Ovaj put sam se odlučio za ledeno hladno pivo', opisuje Crevar kraj svojega putovanja.
