Da bi čovjek bio potpuno sretan, trebaju mu samo dvije stvari: dobro zdravlje i loše pamćenje, napisao je jedan pametan pisac. Zdrav jesam, a, srećom, i pamćenje me sve lošije služi.
Bez obzira na svjedoke
Tko će se više sjetiti baš svakog lica iz autobusa koji drnda Bolivijom, tko će pamtiti razgovore s baš svakim hipijem koji se izvalio na podu predvorja hostela. Ustvari, sve što čovjeku ostane jest desetak filmskih scena, pamćenje na trnce u želucu kada sam prvi put čuo Kašmir u izvedbi Led Zeppelina, sjećanje na izležavanje na izvjesnom molu u Južnome kineskom moru, kada sam zurio u zvjezdano nebo sto posto siguran da će mi se uskoro dogoditi neko čudo.
I naravno, kao i većina od živućih tri milijarde muškaraca na svijetu, pamtim neke nogometne utakmice. Jer svaki muškarac na svijetu ima baš “svoje” privatne nogometne utakmice. Bez obzira na to što je na stadionu, osim njega, bilo još četrdeset tisuća svjedoka. Da ne spominjem one svjedoke koji su stvar pratili putem televizijskog prijenosa.
U moj “privatni nogometni trenutak” spada ona famozna utakmica koju smo igrali s Turcima na Euru 1996. godine. Vlaović je u zadnjoj minuti utakmice, zadnjoj minuti svijeta, kako mi se tada činilo, uzeo loptu, pa je nekako prilijepio za nogu i trčao s njome preko čitavog terena dok mu je siroti Alpay Ozalan ležao na leđima, pa onda napokon parkirao loptu u mrežu za tih povijesnih 1-0. Ja bih se tada mogao zakleti da je moja životna misija ostvarena, i da sada mogu miran umrijeti. Sutra se ukrcavam u avion koji leti prema Južnoafričkoj Republici. Dobro sam se pripremio. Uzeo sam dres (premda Hrvatska ne igra), nekoliko majica i četkicu za zube. Osim toga, počeo sam pakirati i Lonely Planet, CD player, fotoaparat, GPS uređaj, mape i karte... Čekaj, čekaj... vjerojatno postoji i bolje rješenje, nekakva opcija u kojoj te službenica na aerodromu ne nagazi zbog prekoračenja dopuštene kilaže prtljage.
Računam na Rooneyja
Naravno da postoji… za ovakvu južnoafričku operaciju treba ti samo i jedino Nokia X6 s predinstaliranim OVI Maps: Nokijinom besplatnom pješačkom i vozačkom navigacijom s mapama za 180 zemalja svijeta, pa tako i Južne Afrike, za koju su se specijalno pobrinuli, pa je ekipica za navigaciju ukucala sve stadione, zabilježila i preporučila sve što jedan navijač treba vidjeti u JAR-u, kako do tamo doći a da se ne izgubiš u bespućima Afrike, unutra je Lonely Planet vodič, i GPS uređaj, hrpa muzike i igrica. A za još više cool aplikacija odeš na OVI store - lupneš prstićem po zaslonu i povlačiš aplikacije koje ti trebaju, a ima ih hrpa besplatnih. A jednom kada se nađem u Johannesburgu ili Polokwaneu , i ako budem dobar, možda baš i ne ugledam štrumpfove, ali umjesto toga, možda mi Mesi, Rooney i društvo ponude koju novu majstoriju za kolekciju “privatnih” nogometnih čarolija.
Zvat ću kući po kikiriki cijeni
Možda jesam sklon avanturama, ali nisam glup. Čemu da lutam zabitima oko Johannesburga tražeći izlaz prema Pretoriji? Umjesto toga, biram opciju OVI mape na svojoj X6 Nokiji, pa onda opciju vožnja. X6 je pametna sprava pa me sama locira u tisućinki... Ona zna da sam u Johannesburgu. Odaberem opciju “vožnja”, ukucam Pretoriju kao krajnje odredište, i pametni uređaj mi govori kuda i kako, čak me upozorava na dopuštenu brzinu. I sve to besplatno. A ti, ako nećeš tako, lijepo pakiraj mape, lutaj i tumaraj. Jednako tako, ako si dovoljno blesav da se dragoj ženici sa Svjetskog prvenstva javljaš regularnom telefonskom linijom, to te može opasno koštati. Pa sam zato radije na Nokijicu X6-ticu instalirao Skype, i sada ću se po kikiriki cijeni javljati boljoj polovici sa stadiona, a pogotovo oko njih, da bude sigurna da ne radim gluposti…