"Prvi sam Britanac koji je vozio Pelješkim mostom", kaže u svojoj reportaži s juga Hrvatske, nakon otvaranja mosta, novinar The Sunday Timesa, Tristan Rutherford. Činjenica da je, kako kaže, otkrio ‘obalu izgubljenu u vremenu‘ posebno ga je oduševila.
Pelješki je most vrijedan 525 milijuna eura vijuga iznad Jadranskog mora, povezujući selo Komarna i poluotok Pelješac. Dug kilometar i pol, most je toliko visok da cruiseri mogu nesmetano proći ispod njega. Poput vijadukta Norman Foster‘s Millau u južnoj Francuskoj, na vrhu su bijele kabelske piramide koje zrcale brda iza njega. Moj unajmljeni automobil kao da je na toboganu kroz oblake, piše britanski novinar.
Pojašnjava kako most sada zamjenjuje staru cestu koja prolazi kroz dio Bosne i Hercegovine i nakratko prekida hrvatsku obalu Jadrana. Ta stara ruta učinila je vožnju između Splita i Dubrovnika petosatnim maratonom, uključujući granične prijelaze iz i natrag u EU. Od trenutka kada se formalno otvorio Pelješki most dva hrvatska obalna središta spojena su u pola tog vremena.
Prva postaja: plaža Vučine
Most također dovodi vozače poput mene na divlji poluotok Pelješac, 64 kilometra dug prst kopna kojeg čuvaju Hvar, Brač i Korčula. Poluotok izgleda baš kao oni otoci otprije 20 godina, oduševljeno piše Rutherford. Njegova prva stanica je plaža Vučine, pješčana zona u sjeni borova okružena liticama i zapljusnuta morem gin-tonika, 15 minuta od novog mosta. Doduše, tek je nakon doručka, ali on je jedan od samo četvero ljudi tamo.
Udaljen 40 minuta vožnje, grad Orebić dominira zapadnim dijelom poluotoka, a ispred njega se nalaze kamene ribarske kuće boje meda. U Mimbelliju, jednom od restorana uz plažu, 21-godišnja kuharica Žana Marić poslužuje sve što njezini prijatelji ribari donesu, od carpaccia od hobotnice do paštete od plodova mora.
Poluotok je okružen sićušnim otočićima, a u želji da iskusi kako je to biti na svom privatnom otoku, uskočio je u taksi brod iz Orebića koji ga je dovezao do Vele Stupe. To je otočić s Instagrama na kojem slavne osobe poput hrvatskog nogometaša Luke Modrića mogu pijuckati mojito na ljuljački postavljenoj iznad vode. Oni s tanjim novčanicima mogu se prepustiti sendvičima s pršutom i robinzonskim fantazijama.
Atrakcije
Dvije velike atrakcije poluotoka Pelješca su kitesurfing svjetske klase na mirnom kanalu između otoka i Korčule - i piće. Tristan Rutherford bira ovo drugo. Proljetos je Vinarija Mikulić otvorila muzej lokalne tradicije sa starim prešama za masline i amforama u kojima se prije 2000 godina čuvalo poluotočno vino. Danas se o urodu brine mladi vinogradar Antonio Mikulić, koji je s 19 godina osvojio Decanterovu nagradu.
Mikulić mu toči čašu zemljanog plavca, zagrijanog vrućim ljetima, vrućim stijenama i sunčevim zracima koji se odbijaju od mora a koji može doseći nevjerojatnih 17 posto ABV. Djelomično i zbog arome s mirisom anisa, to je kao da ste udareni štapićem sladića, nadahnuto piše novinar. Obitelj Mikulić također posjeduje Adriatic Wine Resort neposredno ispod vinograda. Kamp ima piratski restoran na plaži, iznad mora koje svijetli ljubičasto na zalasku sunca.
Vožnja poluotokom Pelješcem traje samo 60 minuta, ali bi lako mogla ispuniti dan. Moli čitatelje da zamisle divlju oceansku topografiju Škotske, samo suptropsku, s vinogradima priljubljenim uz litice koje se strmoglavljuju stotinama stopa do plaže. Čini mu se da svaki od 8000 stanovnika poluotoka ima neku sporednu zanimaciju: svježa jaja, planinski med, mjesta za kampiranje, vreće smokava ili izlete u ribolov. Vožnja je uzbudljivo autentična, nudi Hrvatsku kakva je bila, piše oduševljeno.
Na pola puta (i blizu mosta) nalazi se selo Putniković, u kojem se nalazi prvi hrvatski muzej vina. Dokaz je to kako stjenovita tla poluotoka stvaraju sitno grožđe punog okusa. Poslijepodnevna degustacija ovdje s lokalnim vinskim asom Mirom Bezekom, koji pomaže u upravljanju proizvodnjom zadruge 140 vinarskih obitelji još je jedan poseban doživljaj. Zadružno bijelo vino Sveta Ana Maraština ima okus proljeća u čaši. Njegov Libertas Plavac Mali lupa kao rakija, a klizne niz grlo kao 7up - to je opasna stvar. Ni to nije jedina opasnost povezana s pelješkim vinima: medvjedi običavaju sjediti na trsovima, a divlje svinje kradu grožđe.
Kamenice
Sljedeće jutro Rutherford je u Malom Stonu, selu koje se također nalazi na poluotoku Pelješcu. Bočato more između ovog mjesta i novog mosta opskrbljeno je jednim predivnim sastojkom: kamenicama. Možete ići na turu kajakom, ali on je odabrao ribarski brod koji pripada ribljem restoranu Bota Šare, koji isplovljava do vlastite degustacijske barže usidrene u zaljevu.
Kapetan objašnjava kako obitelj Šare uzgaja ove rijetke plosnate kamenice (Ostrea edulis) u mrežama. Nakon godinu dana njihove se školjke pričvrste na užad, koja visi u plićaku bogatom fitoplanktonom još 12 mjeseci. Tek šačica od četiri milijuna malostonskih kamenica koje se uzgajaju svake godine stigne s poluotoka Pelješca. Neki štandovi uz cestu prodaju ih za 1,2 eura po komadu.
Samo je jedna cesta do Kobaša na istočnom kraju poluotoka. To je makadamska cesta... Zemlja koju je turizam zaboravio. Parkiram kod Gastro Mare, restorana koji se susreće s morem, ističe nostalgično.
Gastro Mare je sinteza vrhunskog chefa Tonija Bjelančića i nutricionistice Maje Rupert. Na jednoj od stolica razasutih ispod stabala maslina (podsjeća ga na Hvar bez house glazbe), tetura kroz jelovnik bogat morskom hranom. Tartar od tune s mirisom sezama i grilane deverike, s čokoladnom tortom napravljenom od rogača...
Od listopada će drugi most u blizini Kobaša nuditi prečac do Dubrovnika, nadopunjujući novi Pelješki most koji vodi prema Splitu, pružajući namjernicima ‘na tanjuru‘ ovaj poluotok, zaustavljen u vremenu, zaključio je britanski novinar.