NAPOJNICE NA JADRANU Znate li koliko novca treba ostaviti konobarima u kafićima, a koliko u restoranima?

Iako napojnice gotovo nigdje u Hrvatskoj nisu obavezne, one su prije svega stvar kulture putovanja, slažu se splitski ugostitelji, prodavači i turistički djelatnici.

- Cijeli svijet zna da su konobarske plaće male, ali da žive od tipinga, odnosno, napojnica. Stoga je razumno ostaviti više novca nego što je račun, pogotovo ako je gost zadovoljan uslugom - objašnjava nam konobar jednog finog splitskog restorana na Narodnom trgu.

Pobrkaju novčanice

Zanimalo nas je stoga tko su najbolji gosti, iz kojih zemalja stižu turisti koji ostavljaju najbolje napojnice i iznenadili se odgovorima. Poslovično škrti Škoti izbili su gotovo na prvo mjesto pri davanju napojnica, uz Amerikance kojima je pravilo ostaviti točno deset posto od iznosa računa konobaru. Na dnu su pak Francuzi i Talijani (no samo oni s juga Italije) koji gotovo nikad ne ostavljaju ni kune više nego što piše na računu. Dapače, pokušavaju se i cjenkati.

- Ako na računu piše 31 kuna, oni će pokušati platiti 30 i ljutiti se što im ne uspijeva - govore naši sugovornici.

Ipak, bilježe se i pozitivni primjeri. Gost je tako, na račun od 1000 kuna za večeru, konobaru ostavio još 1200 kuna “manče”. Pola Splita još se smije prošlogodišnjem slučaju kada je gost iz neke od dalekih zemalja kavu umjesto osam kuna platio 800, jer je na računu pisalo 8,00, a on valjda nije vidio zarez. U kolektivnoj memoriji još je i jedan stanovnik Dubaija koji je razveselio prodavača turističkih knjiga u trajektnoj luci. Razgovarao je na mobitel u svom skupom autu, no prodavača to nije omelo da mu dođe sa svojom “prezentacijom”. Knjiga je koštala deset eura. Ni ne pogledavši o čemu se radi, čovjek je otvorio prozor, uzeo knjigu, bacio je na stražnje sjedalo i prodavaču u ruku tutnuo novčanicu od 50 eura te zatvorio prozor ne prekidajući razgovor.

Osim Škota i Amerikanaca, Skandinavci također dobro kotiraju na ljestvici platiša. Nijemci su, kažu, posebna priča.

Precizni Nijemci

Oni unaprijed odrede koliko će dati pa napojnica uglavnom nema veze s iznosom računa. Australci su, pak, na dobru glasu kao potrošači, no rijetko će ostaviti koju kunu više, iako će dobro potrošiti na hranu i pogotovo piće.

- Zapravo, najveće ‘manče’ ostavljaju naši ljudi koji žive i rade u inozemstvu, jer se žele pokazati, a pogotovo ljudi s Balkana, oni općenito imaju naviku ostavljanja napojnice - govore nam konobari.

Što se manjih iznosa tiče, u kafićima i fast foodovima, praksa je uglavnom zaokruživanje iznosa na prvu iduću okruglu brojku. Praksa je to koja vrijedi gotovo kod svih nacija, osim kod gostiju iz zemalja Azije. Oni su, kažu naši sugovornici, vrlo ljubazni, nenametljivi i pristojni, no uvijek plaćaju u kunu.

Još da dometnemo kako su napojnice proteklih godina u padu. Svi s kojima smo razgovarali kažu da se ekonomska kriza, a možda i strah od krize, osjete i kod stranaca.

Manja zarada zbog krize

- U pravilu dnevno dobivam 50 kuna napojnica manje nego prijašnjih godina - kaže konobarica iz jednog kafića nedaleko splitskog Autobusnog kolodvora.

Njoj se, pak, najveća napojnica dogodila zbog poštenja. Račun od 67 kuna jedan je Nizozemac počeo plaćati vadeći novčanice po 100 kuna. Kad je došao do 400, ona ga je u čudu pogledala i objasnila mu da je to previše novca. Iznenađeni gost dao je 67 kuna i, sretan što nije prevaren, tutnuo konobarici još 50 kuna.