OBITELJSKI POSAO

NAJCJENJENIJI KROJAČ NA SVIJETU 'Ne radimo kao velike kompanije, naš koncept je potpuno drugačiji. Mašine? Ma kakvi, samo igla i konac'

 
Mariano Rubinacci
 Mark Cigoj / JUTARNJI LIST

Osim što je grad prijetećeg vulkana i pizze Margarite, mafije i kriminala, bogate povijesti i raskošne arhitekture, Napulj je i prijestolnica najboljih krojača muških odijela po mjeri na svijetu.

Napolitanci s potpunom sigurnošću tvrde da se najbolja i najkvalitetnija muška odijela po mjeri ne kroje i ne šivaju u londonskoj ulici Savile Row - što je, vjerojatno, uvriježeno mišljenje većine - već da nastaju kod njih u Napulju. Oni objektivniji, među najbolje krojače na svijetu ubrajaju nekolicinu napolitanskih krojača, poput Cesara Attolinija i Antonija Panika, a među njima bez premca već niz godina najcjenjeniji je Mariano Rubinacci. Uostalom, prethodno spomenuta dva krojača, koji spadaju među najbolje na svijetu, nekoć su bili glavni krojači u atelieru Rubinacci. I prema Financial Timesu, Rubinacci je danas jedna od najvećih krojačkih tvrtki u Napulju, ali i u svijetu.

Mariano Rubinacci (75), za Nedjeljni Jutarnji objašnjava kako njegova obiteljska tvrtka danas posluje na četiri lokacije u svijetu. U njihovom vlasništvu tri su ateliera: od 1932. u Napulju, od 1989. u Milanu i od 2005. u Londonu, a u Tokiju su u franšiznom odnosu. Zapošljavaju oko 50 zaposlenika i godišnje prodaju oko tisuću odijela.

- I druge tvrtke rade kvalitetna odijela po mjeri, ali usluga i savjet koji dajemo ono je što razlikuje Rubinacci, i to se smatra vrhuncem luksuza. Klijentima Rubinaccija važna je naša osobna prisutnost, naši savjeti, naš stil i zato sam ja uvijek u našem atelijeru u Napulju, sin Luca je u Milanu, a kći Chiara u Londonu. Čitav život obilazio sam naše posebne klijente po svijetu, a taj dio posla uspješno je preuzeo sin Luca. Imam četvero djece, no dvoje nije pokazalo interes za modu. Kod kćeri Chiare i sina Luce rano se osjetio interes, ja sam ih učio i odmah se prepoznavao njihov osobni stil. Naš obiteljski, timski način rada vrlo je interesantan - mirnim glasom, savršeno odjeven, u jednom od salona svoga ateliera započeo je svoju životnu priču najbolji napolitanski, a vjerojatno i svjetski, krojač današnjice.

Mark Cigoj / JUTARNJI LIST
Od njegovo četvero djece, samo ih je dvoje nastavilo očevim stopa. Kći Chiara (skroz lijevo) vodi londonski atelje, a sin Luca milanski. Mladi Rubinacci je, kaže njegov otac, također zaslužan za modernizaciju poslovanja

- Potječem iz dobrostojeće obitelji, otac Gennaro imao je antikvarijat i sakupljao je umjetnine. Volio je sve lijepo, imao je izraziti talent da prepozna lijepo i jako se volio lijepo odijevati. Kretao se u aristokratskim krugovima, a svi grofovi i prinčevi željeli su doznati tko je njegov krojač. To ga je potaknulo da 1932. zaposli jednog, a ubrzo i nekoliko najboljih krojača u Napulju i otvori atelier koji je nazvao London House, jer je London slovio kao metropola krojačke izvrsnosti - govori Mariano Rubinacci i objašnjava kako je rođen 1943. u Sorrentu, gradu 50 kilometara udaljenom od Napulja, gdje je otac sklonio obitelj tijekom Drugog svjetskog rata.

- U obitelji sam odrastao okružen lijepim stvarima, i do danas sam ostao zaražen ljepotom i formom. Na mene je, osim oca, snažno utjecala napolitanska sredina, jer ovdje, gdje god se okreneš, vidiš lijepo. Obišao sam cijeli svijet, otvoren sam za sve utjecaje i dao sam se inspirirati svim ljudima koje sam sreo i svime što sam vidio. Mislim da znam promatrati, gledati i upijati. Ljepota je u prirodi, u svakom cvijetu, a ja to znam vidjeti i prepoznati. A, široka lepeza utjecaja prisiljava te na selekciju. No, ono što je lijepo meni, ne mora biti lijepo nekome drugome. Svi smo različiti. Ljepota nije uvijek perfektna, perfekcija isključuje umjetnost. No, koliko god željeli minorizirati važnost odijela, svi se moramo odijevati i moramo živjeti s njima, a itekako je važno sviđa li ti se to odijelo - kazuje Mariano Rubinacci te sam zaključuje kako su to njegova filozofska razmišljanja koja na prvi pogled nemaju puno zajedničkog s odijevanjem.

- Moj otac, kao ni ja, nije bio krojač, nego artist, režiser. Mi smo interpreti između klijenta i naših krojača kojima kažemo što trebaju napraviti, a na svakom od njih je da naše ideje realizira na najbolji mogući način. No, svaki od krojača moje ideje interpretira na različiti način, jer oni često pretendiraju da budu artisti, pa koji put čak izađu iz stila Rubinacci. U tome ih moram kočiti, jer oni moraju odraditi tehnički dio posla. Rubinacci oduvijek ima jednog glavnog krojača, a naše mlade talentirane krojače, ako je potrebno, šaljemo na školovanje. Poslije svi atelieri na svijetu žele naše krojače, a moram priznati da me njihovi odlasci, kada do toga dođe, jako pogode - otkriva Mariano Rubinacci, koji priznaje kako ne zna šiti te da bi, uz ponešto teškoća, nekako znao zašiti tek zakrpu ili gumb.

Mark Cigoj / JUTARNJI LIST
Od 57 godina koliko vodi tvrtku, Mariano Rubinaci čak je 50 radio u istom prostoru u centru Napulja a 2012., atelier je preselio na raskošniju lokaciju, palaču u centru grada.U međuvremenu je otvoren i atelje u Londonu, Milanu te je u Tokiju pokrenuo franšizu

Njegov otac Gennaro Rubinacci umro je 1961. godine, pa je Mariano već sa svojih 18 godina morao preuzeti obiteljski posao.

- Tada su me neki klijenti pitali kako im tako mlad mogu pomoći u njihovom odijevanju i stilu, ali prošlo je 57 godina, a ja sam još uvijek tu. Već 1963. atelieru sam dao naše obiteljsko prezime Rubinacci, a početna slova imena koje je dao otac, London House, stavili smo uz krunu savojskog kralja u logo brenda Rubinacci. U međuvremenu sam diplomirao ekonomiju - kaže Rubinacci, koji je u istom prostoru u centru Napulja radio punih 50 godina, nakon čega se 2012. odlučio preseliti u monumentalnu palaču, također u centru, u kojoj je uredio raskošni atelijer na dva kata, a na trećem je smještena njihova krojačka radionica. Prostor u kojem su radili 50 godina iznajmili su Pradi.

- Vrlo sam ponosan na to što sam 2005. otvorio atelier u Londonu jer smo tamo u centru svijeta. Budući da nisam imao neograničeni budžet, nakon dugotrajne potrage, 2005. iznajmio sam prostor u Mount Streetu, koja je tada bila druga trgovačka ulica u Londonu. Nakon nas, u tu ulicu došle su sve velike modne tvrtke i ubrzo je Mount Street postala prva londonska ulica. Ponosan sam i na to što sam je na neki način ja otkrio, a loša je stvar u cijeloj priči da su nam zbog toga najmodavci do danas sedam puta povećavali najamninu - uz kiseli osmijeh otkriva Rubinacci, koji je iznimno ponosan na sve što je na čelu obiteljske tvrtke u Milanu napravio sin Luca, kojeg mediji nazivaju ikonom stila.

Mark Cigoj / JUTARNJI LIST
Od 57 godina koliko vodi tvrtku, Mariano Rubinaci čak je 50 radio u istom prostoru u centru Napulja a 2012., atelier je preselio na raskošniju lokaciju, palaču u centru grada.U međuvremenu je otvoren i atelje u Londonu, Milanu te je u Tokiju pokrenuo franšizu

U Milanu sam od 1989. imao gotovo spavajuću tvrtku, a Luca ju je na najbolji mogući način oživio. Od 2015. imamo najljepši butik u Milanu, neposredno uz hotel Four Season. To je ujedno i klub koji nudi kavu i brioche ujutro, džin-tonic i cigare poslijepodne. Luca pomalo unosi neke mladenačke promjene u sve segmente poslovanja, koje kojiput razumijem, a kojiput ne, no moram ih prihvatiti - kazuje.

Svima je poznato da među modnim brendovima u svjetskoj modnoj industriji u visoku klasu muških odijela spadaju marke poput Armanija, koje su u cjenovnom razredu do tri tisuće eura. Iznad toga su Brioni, s početnom cijenom od oko pet tisuća eura, a na samom vrhu je Kiton, čije se prosječne cijene odijela kreću od oko sedam tisuća eura. Kiton je osnovan 1956. u Napulju i poput Rubinaccija dugo je bio obiteljska manufaktura. Kada ga je preuzela velika korporacija, Kitonu je sjedište preseljeno u New York, a on se od obiteljske manufakture pretvorio u industrijsku proizvodnju, i na tom tržištu već godinama nedodirljivo drži prvo mjesto.

Mark Cigoj / JUTARNJI LIST
Od 57 godina koliko vodi tvrtku, Mariano Rubinaci čak je 50 radio u istom prostoru u centru Napulja a 2012., atelier je preselio na raskošniju lokaciju, palaču u centru grada.U međuvremenu je otvoren i atelje u Londonu, Milanu te je u Tokiju pokrenuo franšizu

- Mi radimo odijela po mjeri svakog klijenta ponaosob, a velike tvrtke dizajniraju za masu. I u velikim tvrtkama ima velikih stilista poput Toma Forda, ali oni moraju raditi prema određenim pravilima - tvrdi Rubinacci, koji smatra kako je i slavni Kiton danas velika tvornica koja proizvodi odijela u konfekcijskoj liniji, kojima se klijenti moraju prilagoditi. On kaže kako je i Zegna danas velika korporacija koja ima godišnji promet od 1,1 milijarde eura, pa se i ta tvrtka njegova velikog prijatelja svrstava pod globalnu konfekciju na visokoj razini.

- Te tvrtke slavnih imena danas rade odijela koja nisu napravljena za klijente. Oni rade fintu, odijela sašiju do pola, klijentu nađu ono odijelo koje najviše odgovara njegovim formama, i onda ga kompjuterskim programom prekonstruiraju i usklade s njegovim tijelom. To je sve mehanika, i u tome nema duše - smatra.

Ni za 20-ak najboljih krojača iz londonske ulice Savile Row, kao što su Anderson & Sheppard, Henry Poole & Co, Gieves & Hawkes, Chester Barrie, a čije cijene odijela se kreću od pet do 15 tisuća funti, Rubinacci nema puno riječi hvale.

- Osnovni koncept i tehnika krojača s londonskog Savile Rowa isti je kao kod krojača u vojsci, a oni su tako i nastali, počeli su kao vojni krojači. Njihov svaki sako je isti - kritičan je prema najvećim konkurentima iz Londona, isto kao i prema velikim korporacijama.

- Mi ne radimo kao oni, naš napolitanski koncept potpuno je drugačiji, mi se u potpunosti prilagođavamo osobi za koju radimo. I sve radimo ručno, iglom i koncem. Mi nemamo mašine. Mi smo artisti! Svaki napolitanski krojač je umjetnička institucija, stalno smo u kreativnom umjetničkom procesu jer prihvaćamo nove utjecaje i ideje. Naš klijent prije svega mora biti ono što je on, a mi mu savjetujemo kako da bude ono što jest. Mi im ne namećemo svoj stil, već pomažemo da pronađu vlastiti, i to je jedna od naših najvećih kvaliteta. I druge tvrtke rade kvalitetna odijela po mjeri, ali usluga i savjet koji dajemo našim klijentima ono je što razlikuje Rubinacci od svih ostalih. U tom odnosu obje strane moraju biti zadovoljne, i klijent i mi - objašnjava Mariano Rubinacci, koji kaže kako u 99 posto slučajeva udovolje zahtjevima klijenata, no kada bi klijent bio ekstreman u svom neukusu, kaže da bi mu objasnio kako oni nisu adresa za njega.

- Nije mi ambicija da budem najbolji ili najcjenjeniji, već jedino nastojim biti ono što jesam. Ono što sugeriram svojim klijentima radim bez ikakva napora, savjetujem im ono što osjećam, što izlazi iz mene, što sam zapravo ja. Tako se i ja odijevam. Najčešće nosim odijela, no, recimo, jučer sam bio na otoku Capri, i tamo sam bio ležernije odjeven jer su tamo sakoi out. No, opet sam bio ono što sam ja. Smatram da moraš respektirati sam sebe da respektiraš druge, a ja izgledom uvijek moram imponirati svojim klijentima - govori Rubinacci, koji u svojoj ponudi ima i ležernije kolekcije odjeće, ali i veste, cipele, kapute, jakne, šešire, torbe…

Mark Cigoj / JUTARNJI LIST
Od 57 godina koliko vodi tvrtku, Mariano Rubinaci čak je 50 radio u istom prostoru u centru Napulja a 2012., atelier je preselio na raskošniju lokaciju, palaču u centru grada.U međuvremenu je otvoren i atelje u Londonu, Milanu te je u Tokiju pokrenuo franšizu

Prilagođavamo se kako bismo opstali, jer je danas teško preživjeti samo od šivanja odijela po mjeri, ma kako ona izvanredna bila. To je razlog zašto smo proširili kolekciju brenda Rubinacci. No, sve to ne bismo prodavali bez naših odijela, a da bismo održali njihovu vrhunsku kvalitetu, moramo ići i u ovome smjeru - objašnjava Mariano Rubinacci, koji priznaje kako je njemu puno draži proces šivanja odijela od poslovnog dijela, kojim se mora baviti.

U procesu šivanja odijela jedan od njegovih prvih problema je to što na početku klijentu mora reći cijenu, a u tom trenutku još ne može točno znati koliko će ga ono koštati, jer je to jedna od specifičnosti njihova načina rada.

- Cijene naših odijela kreću od 5200 eura naviše. Kada u izradi odijela od početka do kraja sve ide dobro, onda možemo kontrolirati troškove, no kada nešto krene po zlu, može se dogoditi da nam troškovi budu veći od prodajne cijene. Veliko iskustvo štiti me od grešaka, no one se opet ponekad dogode. U tom slučaju sve treba napraviti ponovno. Tada je potreban naš dodatni rad i obično novi materijal, čije cijene su vrlo visoke, a onda treba i nekoliko proba više… Takve troškove teško je u početku procijeniti, a nama je najvažnije da naš konačni proizvod bude savršen, jer mi, zapravo, prodajemo snove - govori Mariano Rubinacci, kojeg Napolitanci nazivaju i Maestro.

I Rubinacci je, kao i većina malih luksuznih brendova, na udaru najvećih kompanija na svijetu, a posebno tri najveće - Richemont Luxury Group, LVMH Group i Kering Group. Te tri kompanije male luksuzne brendove kupuju, pripajaju i pretvaraju u serijsku proizvodnju.

- Da, to je točno, tako velike korporacije ispiru mozgove kupaca. Mi smo uvijek otvoreni za sve razgovore i u kontaktu smo s više velikih kompanija koje žele preuzeti brend Rubinacci. No, ovo nije samo moj posao, nego moj, i život moje djece, a ja sa svima mogu raditi kompromise, osim s mojom djecom - govori Rubinacci, koji se pita što bi u slučaju prodaje sljedećih 50 godina radila njegova djeca. No, ponovno napominje kako je otvoren za sve razgovore.

Mark Cigoj / JUTARNJI LIST
Mariano Rubinacci ispred ateljea u Napulju

Njega, pak, mnogi pitaju zašto ne proširi proizvodnju i ne izgradi jednu manju tvornicu, a on smatra kako su sada na maksimumu svog potencijala.

- Velike korporacije troše milijarde na komunikacije i imaju sav marketinški prostor, a posljednjih godina i mi, mali brendovi, puno lakše možemo doći do naših klijenata preko interneta i društvenih mreža - govori Rubinacci i potvrdno odgovara na pitanje smatra li se na neki način jednim od najistaknutijih predstavnika posljednjih Mohikanaca visoke mode.

To mu je priznao i povjesničar i pisac Nick Foulkes, urednik rubrike How to spend it u Financial Timesu, zatim urednik u Vanity Fairu, suradnik Newsweeka, Daily Maila, Independent on Sunday i Evening Standarda, kojega nazivaju i najvećim džentlmenom današnjice. Foulkes je prepoznao Rubinaccija i samoinicijativno napisao monografiju o povijesti te slavne napolitanske krojačke obitelji.

U Rubinacciju se ne hvale svojim klijentima, za njih je svaki poseban i famozan, a maestro Mariano spominje tek one koji se sami javno hvale kao njihovi klijenti.

- Mogu spomenuti čitavu talijansku vladu, princa Michaela od Kenta, pjevača Bryana Ferrija, vlasnika Victoria Secreta Leslieja H. Wexnera, Agnellijeva unuka Lapoa Elkanna, nekoć Luciana Pavarottija i redatelja Eduarda de Filippa… - govori Mariano Rubinacci, koji otkriva kako među klijentima ima i pet ili šest Hrvata, među kojima je i po mnogima najbolje odjeveni Hrvat, poduzetnik Tomislav Horvatinčić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. prosinac 2024 10:40