Građena u Kraljevici i dovršena u šibenskom Prginovu brodogradilištu, 50-metarska JoyMe megajahta Philipa Zeptera prošli je tjedan napokon krenula na prvu plovidbu. Punu godinu kasnije od prvotne najave. Ekskluzivno za Jutarnji srpski milijarder pustio je našu ekipu na prvu plovidbu nove luksuzne jahte.
30 milijuna eura
- Kao i avioni moje ZeptAir kompanije, JoyMe se interijerom, eksterijerom i tehnološki razlikuje od svega što konkurencija nudi - kaže iskusni milijarder koji je imperij izgradio na danas najprepoznatljivijem svjetskom brendu posuđa.
- Da, ovo je brod. Ali ta je činjenica jedina poveznica s ostalima - smješka se dok me uvodi u popartovski salon 30 milijuna eura vrijedne jahte koja već vanjštinom odskače od stotinjak metara udaljenog Kerumova Joke i svih ostalih plovila vezanih u splitskoj ACI marini. Revolucionarne intervencije ne odnose se, međutim, samo na dizajn. Srušeni su i svi uobičajeni koncepti pozicioniranja smještajnih jedinica uređenih i opremljenih pod pomnim patronatom vlasnika. Na najdonjoj od tri etaže spektakularnog broda nalazi se krmena platforma sa sunčalištem, teretanom, saunom i sobom za kromoterapiju. Na središnjoj razini su četiri apartmana za goste, salon i bar za kojim, umjesto predvidljivih stolaca, stoje drvene bijele ljuljačke. Na zadnjem katu, tik do komandnog mosta, smještena su dva vlasnička apartmana u kojima će Philip Zepter sa suprugom Madlenom i 10-godišnjom kćerkicom Emom na Jadranu provesti četri ljetna tjedna. Ali, ispravlja me, ne na godišnjem nego “radnom” odmoru.
‘Što ste veći, više radite’
Odakle vam još uvijek toliki entuzijazam za posao. Realno, postigli ste sve.
- Nije riječ samo o entuzijazmu, nego i o odgovornosti spram obveza koje, eto, i na odmoru treba rješavati. Što ste veći, više morate raditi. To je, na žalost, uvijek tako.
Razmišljate li uopće o povlačenju iz biznisa?
- Ponekad pomislim da možda i nije pristojno tako puno raditi. Ali onda se naspavam i odlučim nastaviti dalje. Nisam sazdan tako da mogu reći “uspio sam i nemam više zašto stvarati”. Vlastiti mentalni sklop vjerojatno mi škodi. Tjera me da radim sve više i više.
Portfelj vaše korporacije je nesaglediv. Prema kojem njezinom segmentu danas osjećate najveću strast?
- Hrvatski Jadran probudio mi je posve novu strast. Strast za odmorom i uživanjem, ali i biznisom u smislu proizvoda koji pretpostavlja takav način života. Stoga brodogradnja iz moje trenutačne vizure djeluje kao vrhunsko poslovno dostignuće. Brod na kojem danas sjedimo tek je prvi koji smo proizveli. Nakon spoznaje koliko je manjkavosti prisutno u tom segmentu na ovom području, ali ipak svjesni postojećeg potencijala, odlučili smo nastaviti s izradom luksuznih jahti. Sljedeću bismo trebali početi graditi već za tri mjeseca. Planiramo je završiti već za godinu i pol.
Potraga za kupcem
Imate naručitelja ili ćete je slobodno plasirati na tržište?
- Počinjem graditi neovisno o činjenici imam li kupca ili ne, jer projekt financiram sam. Tek kada proizvod dođe do green-faze, počet ćemo tražiti kupca prema čijim ćemo je osobnim željama dovršiti. Velika većina brodogradilišta nema sredstva da financira i izradi brod te ga tek onda ponudi na prodaju. Zato nisu u mogućnosti uzeti dio kolača koji tržište danas nudi. Mi ćemo iskoristiti tu prednost.
Tko će za vas graditi te megajahte?
- Imamo svoju tvrtku u Splitu, Philip Zepter Yachts. Ta kompanija izgradila je ovaj brod i nastavit će sa sljedećima. Nova jahta bit će proizvedena u brodogradilištu u Šibeniku.
Spomenuli ste mi da ste sami postavili dizajnerske smjernice za JoyMe.
- Da. Uvijek sam želio biti drukčiji od svih ostalih. To je moj životni stav. Kad svi krenu u jednom smjeru, ja se prekrižim i krenem u suprotnome. Eto, sad sam i na brodogradnju ponovno primijenio svoje opće principe. Sjedite u mom brodu. Možete vidjeti da je on apsolutno različit od svih ostalih.
Drugačiji od drugih
Kad ste krenuli s vašim core biznisom, niste znali previše o izradi posuđa?
- Ne. Ja sam diplomirani ekonomist. Ali sam znao odabrati tim koji može kreirati određene tehničke pretpostavke za posuđe koje je danas, siguran sam, najbolje na svijetu. I, isto tako, 180 stupnjeva različito od proizvoda svih ostalih proizvođača. Moje posuđe izgledom je 99 posto slično drugima, ali tehnološki je posve različito. Zato uspjevamo prodati lonac za 200 eura, iako su na tržištu tisuće sličnih koji koštaju 15. Zato godišnje prodamo dva milijuna posuda.
Iz rodne Srbije otišli ste vrlo rano.
- Da, 1979., sa 28 godina. Otputovao sam u Beč na šestomjesečni tečaj njemačkog i nikada se nisam vratio. Prvi put sam se vratio kad je gradonačelnik Beograda postao moj dobar prijatelj Zoran Đinđić, kasnije prvi demokratski premijer Srbije. Bio sam zadnji čovjek izvan kruga njegove najuže obitelji koji ga je vidio. Večer prije njegova ubojstva sjedio sam kod njega u kući do 23.30 sati.
Je li predosjećao da se nešto zbiva?
- Osjećao je da ne upravlja procesima u državi. Da ga određeni odnosi i, općenito, klima sprečavaju u ostvarivanju željenog utjecaja. Ali, iskreno, ni on niti itko drugi nije naslutio da bi moglo doći do ovakvog ishoda.
‘Vole me i mrze’
U kojoj ste mjeri danas vezani za Srbiju?
- U Srbiji ostvarujem možda jedan posto svog prihoda. Ali u domovini sam uvijek u fokusu, navikao da me i vole i mrze. Zavist je jedina izvjesnost koja prati svakog uspješnog čovjeka.
Kako danas poslujete u Hrvatskoj?
- Još uvijek vrlo pristojno. Iako se posljednjih godina znatno više prodavalo. U postoku je pad gotovo identičan kao na svjetskom tržištu. Tijekom 2008. imali smo više od milijardu eura prometa u maloprodaji na razini čitave grupe. Danas je taj promet smanjen oko 30 posto.Pokušavamo se vratiti osvajanjem novih tržišta. No još uvijek smo svjetski lider u segmentu posuđa pa nam je i u krizi bitno lakše.
Sa suprugom i kćerkom živi u Monaku, a imaju vile u Parizu i Beogradu
Nakon što je svojim posuđem osvojio tržišta 40-ak zemalja, biznismen rođen kao Milan Janković u Velikom Gradištu preuzeo je prezime Zepter koje ga je proslavilo. Svoje poslovanje proširio na medicinske i kozmetičke preparate, predmete za kuću i satove te postao vlasnikom banaka, špediterskih, telekomunikacijskih i osiguravajućih tvrtki. Posljednjih se godina pasionirano posvetio avionima i brodovima. Ne, doduše, u ulozi novog vlasnika nekog od hrvatskih brodogradilišta kako se spekuliralo. U Austriji je utemeljio kompaniju koja zapošljava 120 tisuća ljudi. Posljednje 22 godine sa suprugom Madlenom živi u Monacu, u bivšoj rezidenciji kralja Faruka u kojoj je svojedobno boravila i carica Sissy. U vlasništvu imaju i vile u Parizu te na Dedinju. Osim što je njihove luksuzne nekretnine opremila najdragocjenijim komadima antiknog namještaja koje je nabavila na aukcijama u kućama Sotheby’s i Christie, Madlena Zepter profilirala se u ozbiljnu umjetničku patronu. Uz europsku književnu nagradu, nekoliko fondacija i dobrotvornih udruga, 1999. je u Beogradu utemeljila Madlenianum, prvu privatnu opernu kuću u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Profesorica srpskog jezika i književnosti, svoj mecenski portfelj je proširila i na jedini privatni muzej u Srbiji, otvoren prošle godine u Beogradu.