Tri kvalitetne pucačine koje su me opustile u 2021. godini

Godinama sam izbjegavao pucačine svih vrsta jer sam ih smatrao videoigrama za siledžije i nezrele klince, a vatreno oružje kudikamo manje kul od mačeva i golih ruku.

Mišljenje su mi promijenile tri posve različite igre koje sam odigrao 2021. godine - avantura "Ratchet & Clank: Rift Apart", horor "Returnal" i ratni spektakl "battle royale" tipa "Call of Duty: Warzone".

Kvalitetne pucačine igraču osim pucanja nude još nešto, odnosno nešto što pucanju daje smisao. U "Rift Apartu" se puca kako bi se porazilo međudimenzionalnog diktatora, u "Returnalu" kako bi se izašlo na kraj s posljedicama životne traume, a u "Warzoneu" kako bi se preživjelo na modernom bojnom polju.

Pucačine dugo nisam igrao djelomično i zbog njihova glavnog problema - pucanje je vizualno, motorički i koreografski znatno monotonije od mačevanja i šaketanja. U trenutku kada igrač puca, dobar dio ekrana zauzimaju oružje i ciljnik. Situacija je donekle bolja u pucačinama u kojima se vidi i igračev avatar, no ne znatno.

Ta se vizualna monotonija može razbiti na dva načina - autentičnim animacijama pokreta te brzim reakcijama avatara. "Rift Apart" je tu u laganoj prednosti jer su glavni likovi omanji pa ne zaklanjaju ekran, a i izvrsno su animirani. "Returnal" je fluidne pokrete protagonistice utkao u svoj DNK, a "Warzone" vjerno dočarava kretanje vojnika.

U pucačinama se vizualna monotonija kompenzira i brzinom kojom oružja i likovi reagiraju na komande igrača. Vatrena oružja, ako su kvalitetno realizirana, reagiraju brzo te igraču odmah daju dozu adrenalina koju traži. Uz to, igraču se u "Rift Apartu", "Returnalu" i "Warzoneu" na raspolaganje stavljaju arsenali impozantnog obujma i raznolikosti, što je jako važno za igre koje su jednostavnijeg mehaničko-vizualnog prosedea. Ljubitelji kaotičnih sukoba na malom prostoru sigurno će gravitirati kratkim strojnicama dok će strpljiviji jamačno prvo posegnuti za kakvim snajperom ili modernom jurišnom puškom.

Iznenadilo me i koliko sam uživao u zvučnom aspektu spomenutih igara. Nisam imao pojma da će mi zvukovi mijenjanja šaržera na puškama, repetiranja vatrenog oružja, posebice onog modernog, te, naravno, pucanja biti toliko - ugodni. Sve to "petljanje" po oružju i pucanje kod mene je gotovo sigurno izazvalo autonomni senzorni meridijalni refleks (ASMR).

Drugim riječima, pucačine me opuštaju. Tko bi rekao? Mlađi ja sigurno ne.