Svatko tko je barem jednom igrao igru poput GTA (Grand Theft Auto) zna tko su NPC-i ili “Non-Playable Characters”. To su oni generički svakodnevni ljudi koji bezglavo lutaju ulicom igre, njih gurate dok trčite, udarate automobilima dok vas jure policajci, ponekad se iživljavate šakama i palicama jer, zašto ne, ionako ne služe ničemu, oni su pozadina, ponavljači glupih fraza i ukočena smetala. Ali, što ako bi ti NPC-i odjednom dobili život? Kada bismo s njima mogli razgovarati, kada bi nas se sjećali i mogli nam dogovoriti na bilo koje postavljeno pitanje?
Pojam “NPC” ušao je u popularnu kulturu. Sada to može biti i uvreda za stvarnu osobu koja je nebitna i ponavlja glupe fraze. Recimo, neki političar može biti “NPC” jer je nebitan i ponavlja glupe...