Serijal ‘Metal Gear Solid‘ dokaz je da videoigre još uvijek muku muče s pripovijedanjem i dostupnosti starih naslova

S dva sam se velika problema susreo kada sam počeo igrati špijunsko-akcijski spektakl "Metal Gear Solid V: Ground Zeroes", prolog igre "Metal Gear Solid V: The Phantom Pain", kulminacije prvog dijela serijala "Metal Gear" proslavljenog japanskog redatelja i dizajnera igara Hidea Kojime. Serijal "Metal Gear" trenutačno broji zapanjujućih 27 videoigara, njegova priča pokriva period od 50 i više godina i bavi se nevjerojatnom količinom tema, od geopolitike i špijunaže preko kloniranja i nuklearnog ratovanja do privatnih vojski i besmislenosti ratovanja. Najkompleksniji je to i vjerojatno najluđi pripovjedački pothvat koji su igre ikada vidjele.

Prošlo je ni sam ne znam koliko godina otkad sam pred očima imao nastavak koji prethodi "Ground Zeroesu" - "Metal Gear Solid: Peace Walker" - i malo je za reći da mi je trebalo skoro cijelo jedno popodne da ponovim gradivo. Naime, bio sam osuđen na gledanje sažetaka priča prethodnih igara na YouTubeu jer nije bilo načina da na svom PlayStationu 5 odigram te igre, što je zapravo - sramota. Videoigre su robovi tehnologije i tvrtki koje tu tehnologiju razvijaju. Igre iz serijala "Metal Gear" raštrkane su po međusobno nekompatibilnim PlayStation konzolama, od kojih je neke praktički nemoguće nabaviti. Ruku pod ruku s tim problemom ide i onaj o pripovijedanju u videoigrama. Videoigre su medij koji se konzumira periodički, u manjim zalogajima. Između dva igranja može proći i pokoji tjedan, mjesec ili čak godina. Suviše komplicirani narativi koji od igrača traže da u glavi osim nerijetko kompleksnih komandi drži i brojne likove i događaje osuđeni su na propast jer prosječni gejmeri to ne mogu. Sve to ide na štetu fenomenalno dizajniranih igara poput "Ground Zeroes". Neprijatelji s kojima se igrač sukobljava pametni su i organizirani, međusobno komuniciraju i zajednički pokušavaju eliminirati igračeva avatara, supersposobnog vojnika Zmiju (eng. Snake). Dok sam iz neprijateljske baze pokušavao izvući važnu osobu, polegnuo sam ju nakratko u kutak jedne zabačene prostorije kako bih bazu očistio od neprijatelja. U jednom sam trenutku čuo kako si neprijatelji preko toki-vokija javljaju da su pronašli tu osobu te sam se morao odmah vratiti kako bih neutralizirao neprijatelje.

Nijedna misija u "Ground Zeroes" neće se razviti na isti način, a užitak koji će igrač osjetiti nakon što ih riješi ovisi prvenstveno o njegovu karakteru. Pacifisti će izbjegavati ubijanje, dok će oni kojima malo krvi ne smeta moći odlučiti hoće li od Zmije napraviti akcijskog junaka ili tihog, ali smrtonosnog špijuna. Tko zna koliko je takvih izvrsnih igara zauvijek otišlo u ropotarnicu povijesti jer se nije mislilo 50 ili 100 godina u budućnost, već od kvartala do kvartala.