Inspirirana animiranom televizijskom serijom “Nindža kornjače” (eng. Teenage Mutant Ninja Turtles) iz 1987. godine, koju sam kao mali gledao, i arkadnim videoigrama o antropomorfnim mutiranim kornjačama, majstorima ninjutsua i braći Leonardu, Donatellu, Raphaelu i Michelangelu, borilačka videoigra “Nindža kornjače: Shredderova osveta” redatelja Jonathana Lavignea vrlo je zabavan i humorističan retro naslov koji me podsjetio na bezbrižna popodneva koja sam kao osnovnoškolac kratio s Nintendovom prijenosnom konzolom Game Boy u rukama.
Igrač u “Shredderovoj osveti” mora poraziti kriminalni klan Stopala i njegova vođu Shreddera, koji zajedno s izvanzemaljcem Krangom te cijelom plejadom nitkova namjeravaju Kip slobode pretvoriti u Kip tiranije te zavladati New Yorkom. Osim na ulicama Velike Jabuke, igrač će se negativcima boriti i u Dimenziji “X”, Krangovu domu.
Igrač može birati hoće li igrati s kornjačama ili drugim likovima poput njihova učitelja Splintera i novinarke April O’Neil. Kako svaki lik ima određene snage i slabosti – neki su brži, neki snažniji, a nečija oružja imaju veći domet – igrač može odabrati lik s kojim će igrati prema svom temperamentu. Ja sam, primjerice, odabrao Leonarda jer je naoružan dvjema katanama i zato što je podjednako brz i snažan. “Shredderova osveta” mehanički je jednostavna, nema kompliciranih kombinacija tipki koje igrač mora zapamtiti. Unatoč tome, borbe su vrlo dinamične i raznovrsne, a bome i izazovne. Neprijatelja je mnogo, opasni su i dekoncentrirane će igrače odmah kazniti. Osobito sam uživao u borbama protiv nosoroga Rocksteadyja i bradavičaste svinje Bebopa – snažnih, ali ne suviše bistrih snagatora koji služe Shredderu.
Glazba u igri koju potpisuje portugalsko-američki kompozitor Tee Lopes maštovita je mješavina elektronike i punka. Pored instrumentalnih numera, impresionirale su me štosne “Mutants over Broadway!”, “Panic in the Sky!” i “We Ain’t Came to Lose”, koju su izvele rap-legende Raekwon i Ghostface Killah.