Blitzkrieg II

Sedamdesetak misija koje nudi igra podijeljeno je između tri velike sile Drugog Svjetskog rata – Nijemaca, Amerikanaca i Rusa. Gotovo sve misije su povijesno točne glede terene, naoružanja i broja jedinica dostupnih sukobljenim stranama. Ta povijesna točnost je najočitija u Njemačkim misijama u Francuskoj gdje vam na raspolaganju stoji gotovo neograničena količina resursa što omogućava gotovo pa laganu šetnju kroz Francusku. Misije se nadovezuju jedna na drugu pobijedite i u nekoj bitci sa jedva tri preživjela vojnika teško da ćete išta moći napraviti u sljedećoj. Usto, iskustvo vojnika i njihovih nadređenih akumulira se tijekom misija i prenosi na druge jedinice pa je važno paziti na ljude. Uvođenjem ratnih heroja (koji su zapravo samo jedinice sa specijalnim mogućnostima) i sakupljanjem iskustva Blitzkrieg donosi pokoji RPG element koji osvježava igru. No, nemojte se plašiti jer i dalje se radi o čistokrvnom RTS-u.

Tko visoko leti …

Zračne jedinice igraju veliku ulogu u igri. Izviđački avioni su nezamjenjivi prilikom planiranja akcija i u samo nekoliko trenutaka prikupe više informacija nego što kopnene jedinice naprave u nekoliko sati. Jedini problem je što ti avioni nemaju apsolutno nikakvo naoružanje, pa se pomirite s činjenicom da im je vijek trajanja kratak pošto neprijatelj gotovo uvijek ima ili avione lovce ili protuavionske topove. Bombarderi itekako imaju oružje i precizno izručen zračni napad neprijatelju nanosi ogromnu štetu. Bombardiranje na slijepo ne donosi apsolutno ništa osim što trošite municiju i morate čekati da avioni ponovo idu po gorivo kako bi mogli izvršiti idući napad. Avionima je moguće i ručno upravljati, baš kao i kopnenim jedinicama. Nažalost taj aspekt igre nije najbolje izveden i prilično je frustrirajući. Avioni ne polijeću sa aerodroma koje vi vidite na mapi već se naprosto magično pojave u zračnom prostoru iznad teritorija koji kontrolirate. Bez obzira koliko se udaljite od zemlje avioni su vam uvijek pre blizu i jako ih je teško uloviti mišem. Često je jedini način da otkrijete lokaciju svojih aviona praćenje njihove sjene na tlu.

Magla svuda oko nas

Krajnje neugodan bug povezan je s fog of warom. Kada započnete neku misiju nemate otkrivenu cijelu mapu već samo onaj dio kojim ste prošli. Ostatak mape pokriven je “maglom rata”. Što se zbiva iza magle ne znate dok ne pošaljete nekog vojnika da istraži taj dio mape. Nerijetko se dogodi da je neprijatelj udaljen doslovce nekoliko metara od vas ali ga zbog magle ne vidite. Problem Blitzkriega jest što neprijateljske jedinice ignoriraju maglu te pucaju na vas iz nje. To konkretno znači da ćete vidjeti kako vaše jedinice umiru, a nećete moći locirati od kuda dolaze napadi niti će se vaše jedinice moći braniti pošto u svojoj okolini neće detektirati neprijatelje. Rješenje ovog buga nismo uspjeli dokučiti i u nekoliko navrata smo izgubili solidan broj jedinica jer nismo na vrijeme reagirali.

Problem sa snalaženjem jedinica u prostoru (pathfinding) bio je prisutan u izvornom Blitzkriegu, a nažalost prisutan je i u ovom nastavku. Na velikim otvorenim prostorima gdje nema previše prepreka motorizirane jedinice i pješadija se solidno snalaze i rijetko se događa da jedni drugima stanu na put. Sporadične probleme ćete naučiti preventivno rješavati već nakon nekoliko sati igre. U skučenijim prostorima poput gradova ili bojnih polja na kojima ima mnoštvo olupina i kratera od bombi situacija se drastično mijenja. Naredite li većoj skupini jedinica da prevali veću udaljenost pri čemu moraju proći kroz neko područje u kojem je nužna promjena formacije šanse da svi dođu na cilj u isto vrijeme su minimalne. Tu frustrirajuću situaciju najbolje dočarava prelazak tenkova preko mosta. Mostovi su najčešće vrlo uski i ne dozvoljavaju istovremeni prelazak više od jednog tenka. To ne sprečava tenkiste da se guraju i na silu svi zajedno pokušaju preći most. Tada se zaglave i potreba je intervencija igrača kako bi se prometni kaos riješio. To bismo sve još mogli razumjeti i protumačiti kao lošu procjenu vozača, no dok vlada zastoj na mostu ostatak tenkova će zaključiti da je bolje poći alternativnim pravcem i zaputiti će se prema idućem mostu. Ne samo da do idućeg mosta zna biti nekoliko kilometara i više već je idući most najčešće u rukama neprijatelja pa će se iznenada vaš plan o bočnom napadu pretvoriti u frontalni napad te izgubit ćete nekoliko tenkova i što je još važnije element iznenađenja. Rješenje problema je da kada uočite potencijalnu katastrofu naredbe zadajete pojedinačno svakoj jedinici.

Više je bolje

Na grafiku se ne možemo požaliti, ali ona ne donosi ništa spektakularno i vidljivo zaostaje za današnjim standardima. Izvorni Blitzkrieg je bio mješavina 3D-a i 2D-a. Neke jedinice su bile 3D, no teren i način na koji je igra računala putanje objekata nije bio. Blitzkrieg II je kompletno napravljen u 3D-u što donosi mnoge prednosti i ljepšu grafiku. Najveće poboljšanje je mogućnost uništavanje gotovo svih objekata u igri, od građevina pa do drveća. Nakon nekoliko bombardiranja gradovi i sela se pretvaraju u neprepoznatljivu nakupinu cigli koju nije moguće iskoristiti niti za zaštitu pješadije, a predstavlja i priličnu prepreku za tenkove. Iskorištavanje konfiguracije terena poput postavljanja zasjeda u uskim klancima i pozicioniranje topništva na povišenim mjestima predstavlja poseban užitak i u tom pogledu je igra zaista odlično napravljena. Pogoditi neprijatelja koji se nalazi na višoj poziciji od vas je osjetno teže nego kada se nalazite primjerice na livadi. Ono na što se moramo požaliti je zoom. Premda postoji nekoliko razina zooma nije moguće približiti se jedinicama u toliko mjeri da bi vidjeli odveć mnogo detalja, a s druge strane nije moguće niti kameru toliko udaljiti od bojišta da bi dobili širok pregled zbivanja. Čak i na najjačim strojevima postoji kritična količina jedinica koju Blitzkrieg može podnijeti na ekranu. Teško je odrediti koliko je to točno jedinica, ali u masivnim bitkama framerate osjetno pada i osjeća se da igra zastajkuje. Efekti eksplozija su oku ugodni, no često nerealni i izgledaju kao eksplozije nuklearne bombe.

Glazbena podloga je krajnje dosadna i često iritantna. Isključili smo je nakon manje od sat vremena igre. Zvučni efekti se ničime ne ističi makar nisu loši. Povremeno smo bili ugodno iznenađeni, no ukupan dojam zvučnog aspekta igre je ispod prosjeka. Izvještaji pred bitke se prenose preko radija i treba se zaista koncentrirati da bi se išta razumjelo u silnom krčkanju i šumu koji bi trebao doprinositi autentičnosti tih izvještaja.

Premda Blitzkrieg nikada nije zaživio kao multiplayer vjerujemo da bi se to moglo promijeniti. Ono što nam se najviše sviđa jest dopuštanje igračima da se obračunaju u nekoliko sekundi ili pak temeljito pripreme za borbu. Pojačanja su u multiplayer partijama neograničena, ali dolaze u određenim vremenskim intervalima tako da ne možete očekivati pojačanje baš onda kada vi to želite.

Dostojan nasljednik

Blitzkrieg II je dostojan nasljednik originala. Igrivost je odlična, RPG elementi (koliko god ih malo bilo) su solidno ukomponirani kako bi se unijelo malo živosti u RTS žanr, a grafika makar ne predstavlja zadnji krik tehnologije solidno obavlja posao. Ukidanje potpune linearnosti kampanja i omogućavanje igračima da se orijentiraju na bitke koji oni žele značajno doprinosi vijeku trajanja igre pošto je moguće istu kampanju odigrati više puta bez dobro poznatog osjećaja da ste sve to već igrali. Poneki bugovi će vjerujemo biti uskoro ispravljeni patchevima, a do tada bacite barem pogled na demo Blitzkriega II jer sumnjamo da će se na tržištu uskoro pojaviti ovako dobar RTS baziran na Drugom Svjetskom ratu.