Aliens: Colonial Marines

Poznato je da kad imate licencu za nešto poznato što je nekad bilo (ili rjeđe, još uvijek je) kvalitetno i popularno želite to izmusti do krajnjih granica. Iz tog razloga svaki proizvod koji nosi ime takve franšize uvijek prihvaćamo sa dozom opreza jer je u većini slučajeva samo polu-proizvod koji želi zaraditi na konto imena. Kolonijalne marince smo upravo zbog toga počeli igrati bez velikih očekivanja kako ne bismo ostali razočarani.

Novi alieni, stara priča

Colonial Marines je igra koja od početka do kraja kao da pokušava biti potpuno ista. Napucavanje aliena i pokojeg zalutalog ljudskog neprijatelja dosadi poprilično brzo kad se više-manje konstantno ponavljaju iste stvari. Prvo puškom iz daljine pucate, a ako vam se slučajno neka zalutala beštija i stigne približiti prebacite na sačmaricu i rasipate ga dvoznamenkasti broj komadića. Nakon toga otvorite vrata trčkarate malo okolo, pa sve ispočetka. Kako bi se tenzije povećale, dodan je čak i radar kojim možete promatrati sve što se kreće u vašoj okolini. Pretpostavljamo da je to trebalo stvoriti efekt straha kad vidite koliko vas “točkica” čeka iza idućeg ćoška. Nažalost, radar vam uopće ne koristi ili barem ne onako kako su to developeri zamislili. Naime postoje razni šahtovi gdje je skriptirano da alieni izađu i pokušaju vas pojesti, no te točke ne prikazuju nikoga jer se oni generiraju “iz zraka”. Iz tog razloga radar nije baš koristan jer ono što pokazuje ćete ionako odmah vidjeti kad i prikazuje samo već vidljive mete.

Nelogičnosti u gameplayu tu ne prestaju. Ponekad ćete uz sebe imati suborce koji se bore uz vas. Pošto ih kontrolira A.I. i vi nemate nikakvu kontrolu nad njima, shvatljivo je, kao i u ostalim igrama, da se njih ne može ubiti, ali ono što nam ne ide u glavu je činjenica da ni oni ne mogu ubiti nikoga. Tokom igranja (gdje su se neke dionice ponavljale kako bismo provjerili) niti jedan suborac nije uspio utamaniti neprijatelja. Stoga se postavlja pitanje – čemu ih uopće stavljati u igru? Očigledno su developeri vidjeli da suboraca ima i u CoD serijalu pa onda zašto ne bi bilo i ovdje. Kako ne bi ispalo da je sve u igri loše, moramo priznati da je kretanje aliena poprilično vjerno napravljeno te poprilično dobro reagiraju na vaše akcije. Tih reakcija je pak jako malo, tako da i taj dobar aspekt uskoro prelazi u tešku rutinu, no u početku ćete na trenutke vidjeti i poneku dobru ideju, koje igri itekako fale.

Cjeli taj mediokritet pokušava i povezati (doduše nepovezana) priča koji sadrži bezbroj referenci na filmove koje pokušava imitirati, što je donekle dobro jer vas podsjeća na užitak koji ste imali dok ste gledali, a donekle je i loše jer ćete odmah znati što slijedi kad se određena scena dogodi. Iskreno nije niti bilo za očekivati da u igri ovakvog tipa nešto poput priče podigne razinu kvalitete kompletne igre. Čak i postoji određeno “napredovanje” koje se odvija kako prolazite kroz nivoe. Dobivat ćete bodove kojima ćete kupovati novo naoružanje te nadograđivati ono koje već imate. Zanimljiva ideja, no nekako smo navikli da se takav tip “razvoja” odvija isključivo u multiplayer dijelovima igre, a ne tokom solo igranja.

Po prirodi su ružni, dodatna pomoć nije potrebna

Kad prvi put zaigrate igru odmah ćete primijetiti zastarjelu grafiku. ¬Činjenica je da je ova igra komotno mogla izaći prije par godina i čak ni onda ne bi bila u vrhu. U FPS žanru vizualna prezentacija je iznimno bitna što svjedoče najbolje igre iz tog žanra, tako da je i ovdje Colonial Marines uvelike podbacio. Nedavno recenzirani Dead Space 3 je pokazao da u teoriji jednoličan okoliš ne mora biti takav i u praksi pa se sati tumaranja brodskim hodnicima čine kraćima. Ovdje je loš i artistički dizajn tako da ćete se i gubiti u konstantnom sivilu istoga. Voice acting se ne može nazvati “acting” ni u kojem slučaju. Svi likovi su drveni u stasu, a isto tako i u glasu. Možda su se developeri odlučili dati svoje glasove kako bi uštedjeli na glumcima. Jedino dobro je glasanje samih aliena, pogotovo njihov krik nakon nekoliko metaka u glavu.

Još se jednom pokazalo da “franšizne” igre postoje samo da se zaradi koji dolar/euro više. Skepticizam je u ovom slučaju definitivno bio na mjestu, tako da iako je igra poprilično loša, nismo ostali pretjerano razočarani. Onima koji se žele napucavati iz prvog lica preporučujemo mnoge druge, kvalitetnije naslove, a nikako ovaj.