Rekonstrukcija bivše konjušnjice austrougarske vojske u privatni izložbeni prostor, Laubu, rad je koji je prošle godine slavio u kategoriji za najbolje uređenje interijera, odnosno osvojio je nagradu Bernardo Bernardi Udruženja hrvatskih arhitekata. Jedna od njezinih arhitektica, Morana Vlahović, o prostoru je čak skladala i pjesmu.
Ove godine ni jedna rekonstrukcija prostora nije inspirirala autore na poeziju, barem za sada, a tri projekta koja se natječu posve su različita. Arhitektica Vanja Ilić u Mesničkoj ulici uredila je interijer za modnu dizajnericu Branku Donassy, svoju majku.
Već smo navikli na kvalitetno uređenje interijera Vedrane Ergić, a ovaj put riječ je o poslovnom prostoru u Rovinju, koji sve više postaje i gradom dobre suvremene arhitekture.
Ova dva rada predstavljamo sutra. Treći rad u kategoriji je Rekonstrukcija kuće Sabljić/Kugli arhitektice Maje Tedeschi, koji predstavljamo danas.
Radovi koji konkuriraju za nagradu moći će se pogledati početkom prosinca u Društvu arhitekata Zagreb, a prije toga svi će biti izloženi na skupnoj izložbi Salona arhitekture u Gliptoteci HAZU, počevši sa 29. 11.
Arhitektica Maja Tedeschi dom za svoju obitelj oblikovala je na temelju rekonstrukcije već postojeće kuće iz 1862. godine.
Kuća je prethodno bila u jako lošem stanju, što se može vidjeti na snimljenim fotografijama, no unatoč tome nije niti slutila koliko će joj trebati za cijeli pothvat: “Potencijal sam osjetila u prvom susretu s prostorom.
Ipak, mislila sam da ću sve napraviti za čas, a prošle se pune tri godine od početka radova”, kaže.
Iako iza sebe ima više interijera, ovo je prvi put da je nominirana za nagradu Udruženja hrvatskih arhitekata. Do sada je to njezin najkompleksniji projekt.
Osnovna tema kuće Sabljić/Kugli (po nekadašnjem vlasniku, knjižaru Kugliju) spoj je tradicije i suvremenog života.
Kako i ne bi, kad ova kuća u gornjogradskoj Visokoj ulici ima svoju dugu povijest: u njoj je živio i umro Ivan plemeniti Zajc (stoji na pločici na ulazu).
U središtu je prostrani atrij oko kojega se vrte svi ostali sadržaji kuće. U tom je dvorištu čista, geometrijska skulptura Aleksandra Srneca. Senzibilitet prema geometrijskoj apstrakciji vidljiv je u cijelom prostoru.
No, prije umjetnina pozabavimo se samim prostorom: dvije prostorije za boravak u prizemlju rekonstruirane su na temelju nekadašnjih konjušnica i gospodarskih prostorija.
Budući da je riječ o zaštićenom spomeniku kulture, Maja Tedeschi surađivala je tijekom projektiranja s Gradskim zavodom za zaštitu spomenika kulture, no, kaže, ta joj suradnja nije bila teška budući da ima senzibiliteta za historicističke oblike: “U osnovi je cijele rekonstrukcije maksimalno poštivanje i oblika i materijala iz povijesti, spoj 19. i 21. stoljeća”.
Tedeschi dugo živi na Gornjem gradu, i važno joj je bilo poštivati okolinu ovog ambijenta: “Inspiraciju sam pronašla, među ostalime, i u palači Gvozdanović koja je zaštitni zapis 19. stoljeća, i bila je bitno mjesto okupljanja”, navodi arhitektica, javnosti poznata i kao supruga Emila Tedeschija.
S Visoke ulice kuća izgleda kao skromna prizemnica, tako da u prostoru pruža dodatni efekt iznenađenja.
Osim prizemnog, gospodarskog dijela, kuća se sastoji i od historicističke jednokatnice orijentirane na šumsku padinu (povezuje ih spomenuti atrij).
Ispod terase spušta se kaskadni vrt. Tu je i jedna Srnecova skulptura.
Kuća ima i unutarnji atrij, u kojemu je smještena skuptura “Oblici prostora” Ivana Kožarića iz 1966. godine. Pri postavljanju skulpture, odmah je znala da je to - to: “ Kožarić je došao na kraju cijele priče, iako sada izgleda da se sve vrti oko njega”, kaže.
Krajem 19. stoljeća kući je pripojena i stara kula, koja je nekad činila fortifikacijski sustav Gornjeg grada, i prije toga stajala je zasebno.
Sada je to radna soba, čija se posebnost naglašava dodatnom obradom:
“Pazila sam na svaki detalj”, kaže arhitektica. U ove detalje ubrajaju se i lusteri “Clouds” koje je dizajnirao slavni Frank Gehry.
Uz Knifera, Srneca i Kožarića, mnogo je umjetnina s potpisom Ivana Lesiaka, koje na neki način i razbijaju geometrijsku strogost ostalih umjetnina, ali i radovi suvremene kiparice Nike Radić.
Je li lakše ili teže kada si sam sebi investitor? “Zapravo je teže. No, sad osjećam da je kuća zaštićena i pripremljena za buduća razdoblja”.