Nakon prvog, paklenog treninga, drugi je bio nešto laganiji, iako sam ponovo iz fitness kluba izašla u potpunosti mokra i bolnih mišića. Tijekom ovog treninga treneri su mi pomogli pravilno izvoditi vježbe te su mi se više posvetili nego na jučerašnjem treningu kada je dvorana bila puna.
Zagrijala sam se, fino istegnula i pripremila za glavni dio treninga. Prvi su na redu bili čučnjevi, i to klasični. Voditelj programa Alem Ćatić mi je pokazao kako zauzeti pravi raskorak te pravilno izvoditi čučanj. Morala sam paziti da mi koljena ne prelaze stopala te da su mi leđa ravna, a da stražnjica ide unazad, baš kao da želim sjesti u nisku stolicu.
Propadanje kukova
Napravila sam ih pet i pomislila “super, i to sam svladala”, no trener se nasmijao i rekao da moram napraviti četiri serije. Što sam više radila, to sam više osjećala peckanje u mišićima stražnjice. Kada sam odradila čučnjeve, bila sam sretna što ćemo zasigurno prijeći na sljedeću vježbu pa ću ih moći odmoriti.
No, sada je bilo vrijeme za uski čučanj, koji se izvodi na jednak način, ali spojenih nogu, i to četiri serije. Uslijedili su široki čučnjevi: vrlo teški za nekoga tko veći dio vremena provodi sjedeći na stolici. Tijekom izvođenja nove četiri serije naprijed me tjerala samo pomisao da su ti čučnjevi zadnji. Sa svakim naprezanjem da uspijem napraviti novi osjećala sam se sve znojnija, a mišiću su sve više peckali. Ipak, odustajanje mi nije bilo ni na kraj pameti.
Centralni dio treninga bili su sklekovi. Moja noćna mora. Puno vježbi u insanityju se izvodi u položaju skleka, objašnjavaju moji treneri, te pokazuju pravilan položaj. Uspijevam se spustiti jednom, eventualno dva puta. Kukovi mi počinju propadati, o ramenima da ni ne govorim.
Osjećam da polako propadam, krećem sve brže, no trener me upozorava da ne žurim jer je važno je vježbu izvesti pravilno - brzinom ne dobivamo ništa. Iskreno, ne sjećam se koliko sam sklekova uspjela napraviti, znam samo da sam stisnula zube i molila se u sebi da ne propadnem i udarim glavom o pod.
Neizdrživa bol
Trener je pričao o izvođenju sklekova, no nisam ga više čula. Prestala sam disati i mišići su me pekli kao ludi. Ne mogu više, mislim se. Potpuno umorna i iscrpljena, teško sam prihvatila činjenicu da još nismo došli do kraja treninga.
Trbušnjaci. Deset ravno, deset s jedne strane, deset s druge. I tako pet serija, a ja na izmaku snaga. Svakim novim dizanjem trupa osjetila sam kako mi znoj curi s lica, a bol postaje neizdrživa. Potom su mi i leđnjaci priuštili neopisivu bol, ovaj put u donjem dijelu leđa. Napokon je uslijedilo istezanje - svaki je mišić bolio i mislila sam da ću umrijeti. Umila sam se, popila hektolitre vode i jedva dočekala krevet. Sutra sve ispočetka!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....