Kako je moguće upamtiti tekstove nekoliko desetaka pjesama, a određeno gradivo koje uporno ponavljamo nikako ne ‘ulazi u glavu’?
To se zapitao i student psihologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Augustin Mutak i došao na ideju istražiti poboljšava li nam se pamćenje zaista ako je tekst uglazbljen. Odgovor je negativan. To je, čini se, samo naš dojam.
Iako već postoji niz znanstvenih radova koji su tijekom posljednjih desetak godina pokušavali pronaći poveznice između boljeg pamćenja i glazbe, budući psiholog želio je provesti vlastiti eksperiment.
Svoju pretpostavku kako bi tekst u kombinaciji s melodijom i ritmom teoretski mogao biti bolje zapamćen zbog većeg broja asocijacija pri pronalasku informacija u memoriji mozga, testirao je u ispitivanju među 90 ispitanika i napisao rad ‘Utjecaj stupnja uglazbljenosti teksta na pamćenje’.
- Neovisno o tome je li interval između ponavljanja dugi ili kraći, uglazbljene informacije ne pamtimo lakše. No, mala je korist prepoznata kad bi interval između ponavljanja bio umjereno dug - priča nam Mutak.
Svaki je ispitanik trebao slušati uvodnu recitaciju i potom skladbu šest puta. Ispitanici su bili raspoređeni u tri eksperimentalne skupine. Jedna je slušala uglazbljenu verziju skladbe, druga samo uz pratnju bubnjeva, a treća ‘a capella’ ili bez instrumentalne pratnje, sve s istim vokalom. Znanstvenik je za istraživanje je nagrađen Rektorovom nagradom.