RAT ZAGREBAČKE JET SCENE

Dizajnerica Ivana Omazić u vrtlogu skandala 'IVA MAJOLI-STIPE MARIĆ'

Na mjestu kreativne direktorice modne kuće Celine Ivana Omazić zadržala se manje od četiri godine

Ivana Omazić postala je kreativna direktorica kuće Celine 2005. godine i isprva je privukla veliku pažnju, jer i očekivanja su bila velika, budući da je na čelu Celine naslijedila Michaela Korsa i Roberta Menichettija. Njezin je talent neosporan i raskošan, ona ima posebnu ruku, u Celinei je dobro spajala sofisticiranu eleganciju s najmodernijim impulsima, imala je edge. Ali nije imala dovoljno kreativne ni poslovne snage da reanimira brand i moćni vlasnici LVMH postali su nestrpljivi.

Eksplozija karijere

Omazić je dočekana sa zanimanjem i relativno dobronamjerno, ali nikada nije dobila dovoljno dobrih kritika a ni brojke o prodaji nisu bile sjajne. Nakon nepune četiri godine počeli su joj tražiti zamjenu. Njezina posljednja revija za Celine 2009. ispraćena je rezignirano, s općom ocjenom da je ostala bez ideja, da je to što ona radi miš-maš boja i formi bez puno koncepta i objedinjujuće teme. Na mjesto Ivane Omazić, Celine je doveo ljubimicu modnog svijeta, Phoebe Philo , i tek se pod njezinim vodstvom počeo oporavljati.

Ivanu Omazić odmalena su prepoznali kao talent. Već 1991. otišla je u Milano na Europski institut za dizajn, u modni biznis je ušla u modnoj kući Romeo Gigli, karijeru je počela graditi u Pradi, kada ju je Miuccia Prada postavila za asistenticu za pret-a-porter, a radila je i Prada Sport te jedno vrijeme za kuću Jil Sander. Prelazak na najvišu kreativnu poziciju u Celine trebao je biti eksplozija njezine karijere, ali nije uspjelo. Omazić u modi nije uvijek imala fer tretman, za neke važne igrače bila je autsajder, remetila je njihove i interese njihovih favorita, tretirali su je kao uzurpatoricu, kao dizajnericu koja se gura gdje joj nije mjesto i nisu se ustručavali koristiti svoju moć da je opstruiraju.

Bez borbe

Sama Ivana Omazić u intervjuu Nadi Mirković ispričala je kako je moćna urednica američkog Voguea Anna Wintour nije htjela ni pozdraviti, što je bilo puno više od neugodne anegdote, detalj koji je u modnom svijetu politička poruka s vrha, pravi udar, nalog mnogima u biznisu kako da se postave prema Omazić. S druge strane, imala je i veliku podršku urednika Haarper’sa , Marie Claira, Ellea, ali kada je smjenom u Celineu doživjela prvo vatreno krštenje u biznisu, odlučila je da se neće dalje boriti. Omazić si je izgradila dobru profesionalnu bazu i mogla je tražiti posao u nekoj drugoj modnoj kući, ali je odlučila da neće jer ne želi igrati prema pravilima visokog modnog biznisa. A zakon je jasan, tko nije među onima koji određuju pravila, poštivat će ih ili će otići iz igre.

Ispala iz igre

Ivana Omazić više se nije vratila u igru. Nije poznato je li to zato što nije imala dovoljno želje, snage, karaktera ili kapaciteta, ili joj samo treba malo duže da se oporavi. Pored tolike konkurencije u modi, pored toliko talentiranih dizajnera spremnih boriti se koliko god treba da naprave ime u industriji, manjak bilo čega od navedenog dovoljan je da se ispadne iz igre. Omazić je više puta objašnjavala da je promišljeno odbila ponude modnih kuća nakon Celine, da se htjela izvući iz žrvnja industrije koja proždire svoje najbolje talente, a njezina je teorija dobila novi smisao kad se dogodio skandal s Johnom Gallianom, kada se pokazalo da su uspjeli iscijediti i slomiti i njega, zvijer među modnim dizajnerima.

Kad se tek vratila iz Pariza, Omazić je imala mnogo ideja o tome kako da pridonese modi na način u koji zaista vjeruje. Ona smatra da moda treba revoluciju, povratak na stare ideale, na dragocjene, prekrasne komade za kojima žene uzdišu, koji utjelovljuju najbolji spoj dizajna i industrijske proizvodnje.

Čeka se njen projekt

Moda koju zamišlja Ivana Omazić mogla bi živjeti s nama, kao neka vrsta “poštene umjetnosti”, koja nije ni nenosivi haute couture za skidanje straobalnih iznosa s kreditnih kartica istočnih skorojevićki, a niti histerično podilaženje publici koja stalno traži nove jeftine krpice jer modu smatraju trivijalnom i a priori preskupom. Novi sustav vrijednosti u modi cilj je dovoljan da dizajnera motivira cijeli život, ali Omazić do sada još nije pokrenula nijedan projekt za koji bi se znalo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 03:53