DEPRESIJA UBRZAVA STARENJE Postoje očigledne razlike u starenju stanica!

Zvuči samorazumljivo, ali tek je sada znanstveno potvrđeno. Depresija ubrzava procese starenja u stanicama. Laboratorijski testovi provedeni na Sveučlilišnom medicinskom centru u Nizozemskoj pod vodstvom Josine Verhoeven pokazali su da kod ljudi koji pate ili su u prošlosti patili od jake depresije stanice djeluju biološki starije. Očigledne razlike u starenju stanica izmjerene su u duljini telomera i mogle bi se objasniti i drugim faktorima, poput pušenja. TEstirano je više od 2000 ljudi a rezultati su objavljeni u časopisu Molecular Psychiatry. Štrunjaci već znaju da ljudi koji boluju od teške depresije imaju veći rizik od bolesti starenja poput raka, dijabetesa, pretilosti i srčanih bolesti.

To se djelomično povezuje i s nezdravim životom, alkoholom, smanjenom tjelesnom aktivnošću ili lošom prehranom ali znanstvenici smatraju da depresija ima poseban utjecaj na stanice. Nizozemci su u suradnji s Amerikancima proveli istraživanje na velikom uzorku u kojemu je više od trećine volontera bilo u depresiji, trećina je iskusila tešku depresiju u prošlosti a ostali nikad.

Uzeli su im uzorke krvi za analizu znakova staničnog starenja. Tražili su promjene u strukturama u dubini stanica, zvanim telomere. One se nalaze na krajevima kromosoma koji nose DNK. Posao im je zaustaviti svaki neželjeni gubitak vitalnog genetskog koda. Kako se stanice dijele, telomere se sve više skraćuju. Mjerenje njihove duljine način je procjene starosti stanice. Ljudi koji su bili u depresiji imaju puno kraće telomere od onih koji je nikada nisu iskusili. Razlika je očigledna bez obzira na stil života i u obzir su uzeti svi drugi rizični faktori. Kod ljudi s najtežim i kroničnim slučajevima depresije pronađene su najkraće telomere. Dr Verhoeven i kolege nagađaju da je skraćivanje telomera posljedica reakcije tijela na stres koji uzrokuje depresija. Njihova opsežna studija, tvrde, dala je uvjerljive dokaze da se depresija može povezati s biološkim starenjem ubrzanim nekoliko godina, posebno kod ljudi s najtežim simptomima. Nije još jasno je li takvo starenje opasno i je li reverzibilno. Znanstvenica Dr. Anna Phillips sa Sveučilišta u Birminghamu već je istraživala utjecaj stresa na duljinu telomera. Ona tvrdi da se pomoću njihove duljine ne može konzistentno predviđati ishode, kao što je rizik od smrti i dodaje da na duljinu telomera vjerojatnije utječe jačina depresije i da će ih prije skratiti jedna žestoka epizoda nego cijeli život blagih ili umjerenih depresivnih simptoma.