Goran Ražnjević: ‘Neizvjesne koncesije koče ulaganja u marine‘

O tome zašto neizvjesne koncesije koče ulaganja u hrvatske marine i kako bi država trebala urediti sustav govori Goran Ražnjević, predsjednik Uprave Ilirije d.d. i jedan od pionira domaćega nautičkog turizma.

Ilirija, Biograd na Moru, Marina Kornati, Biograd Boat Show, Dani hrvatske nautike, prva nautička luka u Hrvatskoj, puno toga vas veže za nautički turizam u Hrvatskoj, što vas čini bitnim segmentom nautičkog turizma u Hrvatskoj. Nije li tako?

Danas se Hrvatska nalazi među vodećim i najatraktivnijim nautičkim destinacijama u svijetu i bez premca je nautički turizam najkonkurentniji, najprepoznatljiviji i najluksuzniji segment hrvatske turističke ponude. Mi u Iliriji prepoznali smo potencijal naše obale kad smo prije više od 49 godina izgradili prvu namjensku luku nautičkog turizma, Hotelska luka Ilirija, iz koje je krenuo razvoj nautičkog turizma u Hrvatskoj. Osnovali smo prvu čarter-flotu u Hrvatskoj nabavom 40 Elanovih plovila. Stoga se smatramo pionirima nautičkog i čarter-turizma u Hrvatskoj. Nadalje, 1985. godine izgradnjom Marine Kornati s više od 700 vezova počela je daljnja faza našeg širenja, unapređenja kvalitete usluge i standarda naših nautičkih kapaciteta, a istovremeno i hrvatske nautičke ponude.

Naš nautički sektor danas čine nautička luka Marina Kornati, kategorizirana s četiri sidra, i Hotelska luka Kornati, ukupnog kapaciteta 805 vezova na moru i kopnu. U jednom danu u našim nautičkim kapacitetima možemo prihvatiti više od 2000 nautičara, a godišnje 60.000 nautičara.

Prepoznavajući daljnji potencijal hrvatskog nautičkog turizma, ali i osluškujući potrebe tržišta, prije 28 godina pokrenuli smo međunarodni nautički sajam - Biograd Boat Show. Biograd Boat Show postao je puno više od nautičkog sajma. On je prije svega mjesto okupljanja svih ključnih segmenata nautičke industrije i turizma, čime je Biograd Boat Show izrastao u kongres hrvatske nautičke industrije i turizma te krunu nautičke sezone u Hrvatskoj.

Što je temelj održivosti i konkurentnosti hrvatskog nautičkog turizma?

Ključni temelj daljnjeg razvoja nautičkog turizma su luke nautičkog turizma, odnosno osiguravamo vezove uzduž Jadrana za cca 20 tisuća plovila, od čega 25 posto otpada na čarter kao dio nautičkog turizma, a 75 posto na individualne vlasnike plovila. Nažalost, zakonski okviri koji reguliraju poslovanje nautičkih luka čine naš nautički turizam ne samo manje konkurentnim nego i neizvjesnim. Dakle, jedan od zasigurno najvećih izazova i poslovnih rizika kompanijama koje u svom poslovnom sastavu imaju luke nautičkog turizma jest problematično pitanje produljenja koncesija na pomorskom dobru. S njim je povezano pitanje zaštite stečenih prava na temelju zakonitih ulaganja i legitimnih očekivanja trgovačkih društava koja djelatnost obavljaju na pomorskom dobru. Ako tome pridodamo izuzetnu slojevitost neriješenih imovinskopravnih pitanja zbog promjene društveno-ekonomskog sustava početkom 90-ih godina prošlog stoljeća i zakonitih ulaganja na pomorskom dobru prije i nakon pretvorbe, dobivamo jasan odgovor na ovo pitanje.

U čemu je danas glavni problem produljenja postojećih koncesija?

Evo primjera. Ilirija d.d. je koncesionar Luke nautičkog turizma Marina Kornati na razdoblje od 32 godine, odnosno do 2031. godine. Ilirija d.d. je 2017. godine podnijela Vladi RH putem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture zahtjev za izmjenom i dopunom Odluke o koncesiji i Ugovora o koncesiji na vrijeme od 50 godina zato što nove investicije to gospodarski opravdavaju, a vodili smo se sličnim slučajevima društava koja se bave nautičkim turizmom i u tržišnoj su utakmici s Ilirijom, a kojima su na temelju zahtjeva za produljenjem roka trajanja koncesije produljeni rokovi trajanja koncesije na vrijeme od 50 godina. Mi smo bili prisiljeni provesti gotovo cijelu rekonstrukciju marine na temelju prethodno ishođenih šest građevinskih dozvola i izvršiti značajna ulaganja jer se jedan dio marine urušio zbog razloga više sile. Nadalje, ostao je još jedan dio koji moramo rekonstruirati i sanirati, također na temelju sada važećih i budućih građevinskih dozvola, a koji je predmet zahtjeva za produljenje koncesije. Nažalost, postojeći zakon u osnovi ne dopušta produljenje koncesije na temelju novih investicija čak i kad su one zaista nužne i neophodne za obavljanje djelatnosti luka nautičkog turizma.

Kakav je trenutačni status Ilirijina zahtjeva za produljenje koncesije?

U razdoblju od 2017. do danas više smo puta komunicirali s nadležnim tijelima. Pored Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, u postupak produljenja roka trajanja koncesije uključeno je i Ministarstvo financija. Postupajući po treći put prema mišljenju Ministarstva financija, u prosincu 2025. godine izradili smo revidiranu studiju gospodarske opravdanosti u kojoj smo prihvatili sugestije Ministarstva financija te smo izmijenili zahtjev za produljenjem trajanja koncesije za Marinu Kornati na rok do 2046. godine, sve sukladno važećem Zakonu o koncesijama i Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama. O našem zahtjevu do danas nije odlučeno.

Kako to rješavaju susjedne zemlje na Mediteranu?

Samo za primjer kako pitanje produljenja koncesija rješavaju naši konkurenti na Mediteranu. Naši konkurenti, pritom mislim na zemlje na Mediteranu, iako i kod njih postoje pitanja vezana uz koncesije, imaju i jasne kriterije. Dakle, ako ste izvršavali svoje zakonske obveze i imali ulaganja, koncesija se bez problema produljuje. Ako se koncesija dodijeli drugome, onda vas novi koncesionar ima obvezu obeštetiti za sva zatečena ulaganja. Na ovaj način postojeći koncesionari nemaju zapreku za investicije u tijeku trajanja važeće-postojeće koncesije.

Gdje se nalazi izlaz iz postojeće, rekli bismo, "pat-pozicije"?

Koncesijski modeli trebali bi uzeti u obzir i samu nepredvidivost vremenskog trajanja građevinskih radova u moru ili, bolje rečeno, ispod mora. Potrebno je uzeti u obzir i da društva trebaju ulagati u modernizaciju i nove tehnologije, koje se danas znatno brže mijenjaju i koje imaju sve značajniju ulogu u operativnim procesima marina, potom sve značajnija i neophodna ulaganja s aspekta zaštite okoliša i zelene tranzicije, ulaganja po pitanju sigurnosti i zaštite itd. Sve ovo iziskuje kontinuirane investicije u luke nautičkog turizma, što postojeći koncesijski model ne uzima u obzir. Nažalost, koncesijski model postojećim koncesionarima ne ulijeva pravnu sigurnost u poslovanje i u praksi maksimalno otežava i pomisao na investicijska ulaganja, pa čak i ona koja se pokažu neophodnima za pružanje njihovih osnovnih usluga poput usluge smještaja plovila.

Nije li rješenje u sustavnom "zakašnjelom" zakonom propisanom modelu produljenja koncesija?

Luke nautičkog turizma, posebno one koje su prošle pretvorbu, trebalo bi pravno regulirati na sličan način na koji je država regulirala status zemljišta kampova koji su prošli proces pretvorbe, a čije građevine su procijenjene i unesene u temeljni kapital, a zemljište nije procijenjeno i uneseno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije, gdje sukladno Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu trgovačko društvo podnosi zahtjev i ima pravo na zakup građevinskog zemljišta kampa na vrijeme od 50 godina. Na sličan način trebalo bi riješiti i pitanje novih koncesija za postojeće luke nautičkog turizma, što je i višekratno predlagano prilikom donošenja postojećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, vodeći računa o pomorskom dobru kao općem dobru nasuprot vlasništvu.

Hrvatski nautički turizam, odnosno luke nautičkog turizma, koje su temelj njegova razvoja, još jučer su trebale jasan i nedvosmislen regulatorni okvir koji će uzeti u obzir sve specifičnosti nastanka i razvoja nautičkog turizma u Hrvatskoj i bolju koordinaciju različitih državnih tijela koja pokrivaju djelatnost luka nautičkog turizma. Na ovaj način investitorima pružamo znatno veću razinu pravne sigurnosti, dok gostima pružamo visoku razinu usluge, koju od zemlje s gotovo pet desetljeća tradicije u modernom nautičkom turizmu s pravom očekuju.