Brundanje dizelskog motora starog ribarskog kaića dopiralo je još s pučine. U cresku luku uplovili su skupa nešto prije osam sati, brod i ribar Željko. Zvuk motora još se nekoliko minuta odbijao od kamenih pročelja uz rivu. Sunce je već dobrano ugrijalo mjesto i utišalo jutarnji žamor koji se miješao s jedva čujnom café cubano glazbom s terasa kafića. Željko je iz broda izvadio dvije škarpine i jednog jastoga te ih odmah predao restoranu. Zatim se sklonio u hlad ispod stare gradske lože.
Ondje ga je čekalo staro društvo - pet, šest njegovih otočana koji prodaju ono što sami uzgoje ili naprave. Tradicionalna creska tržnica na Trgu Frane Petrića više nalikuje maloj izložbi otočkih proizvoda nego klasičnoj tržnici. Ne tražite ovdje ono što ne raste na Cresu, ali računajte n...
