Što se mora, nije teško - i to se po tko zna koji put pokazalo realnim, čak i u slučaju naše trofejne skijašice Ane Jelušić. Već više od osam mjeseci ova 25-godišnja Riječanka navikava se na novi, poslovni život. Umjesto spusta strmim padinama europskih planina, Anina je svakodnevica, nakon naglog prekida sportske karijere zbog kronične astme, sada nešto sasvim drukčije.
- Već s dvije godine stala sam na skije i skijala pune dvadeset i tri. Jako strahovala od prestanka skijanja i pitala se kakav će tada biti moj život, ali sada nalazim zadovoljstvo u drugim stvarima, čak i u poslu - otkriva nam Ana razmišljanja o svojoj prvoj godini bez skijanja.
Gušila se od kašlja
- Neprestano sam propitivala zašto se to baš meni moralo dogoditi, ali odluka o prekidu aktivne sportske karijere, sada to mogu reći, u meni je kuhala još od Božića 2010. Kad mi je na utrci u Francuskoj pozlilo baš prije starta jer sam se gušila od kašlja, shvatila sam da više ne mogu davati maksimum. Kašljem devet mjeseci godišnje, ostajem bez zraka i to je učinilo dugoročnu štetu. U međunarodnoj skijaškoj federaciji trenutno sam u statusu ‘ozljede’, kao da sam, recimo, razbila koljeno, i to će službeno trajati dok mi god bude potrebno - otvoreno nam je rekla Ana.
Pratili smo njezin odlazak iz skijaške reprezentacije, kad se od nakupljenog stresa i tuge rasplakala pred TV kamerama, ali iza odluka koje je donijela čvrsto stoji. Najprije se, kaže, dobro odmorila, a potom krenula izgrađivati karijeru ispočetka.
- Nisam plakala zato što ne mogu biti na snijegu, nego sam odlučila napraviti nešto novo - kaže Ana, koju od diplome projektnog logističkog menadžera na Visokoj poslovnoj akademiji u Rijeci dijeli još samo diplomski rad. Stoga se krajem ljeta prošle godine zaposlila u jednoj marketinškoj i PR agenciji kao asistentica za odnose s javnošću.
Prvi zadatak imala je na jesenskom Weekend media festivalu u Rovinju, a nekoliko mjeseci kasnije vratila se skijanju, samo što sada radi organizacijski posao. Sudjelovala je u pripremi “Snježne kraljice”, međunarodnog skijaškog turnira na zagrebačkom Sljemenu.
- Svi su mi govorili da je taj posao stresan, da ću tek sada vidjeti što je pravi život, ali tvrdim da nije ni upola stresan kao skijanje. Ljudi ne shvaćaju koliko je to naporan posao i kakav je zapravo život profesionalnog skijaša - dodaje Ana.
Iako još nema radnu knjižicu i službeno je student, kaže da se smatra zaposlenom od svoje 16. godine jer otkad je sportaš prve kategorije, od HOO-a dobiva radni staž.
Društveni život
- U Hrvatskoj postoji zanimanje profesionalni sportaš, što po vokaciji i jesam. Nikad nisam ni željela otići i sanjam dan kada ću opet bez problema stati na skije, ali u nekim stvarima treba biti realan i svjesna sam da mi moje zdravstveno stanje trenutačno ne dopušta skijati, a ne znam ni kada će. Na Silvestrovo sam si poželjela povratak na snijeg. To je moja najveća želja, ali pitanje je kada će se i hoće li se ostvariti - otkriva nam Ana.
Kad je skinula pancerice, uskočila je u štikle. Njezini prijatelji jedva su dočekali da joj poprave društveni život. Pozivali su je na tulume, izlaske u grad, druženja, ali ona na to, kaže, nije navikla.
- Čak ni danas, kad imam dovoljno vremena, ne zamišljam se kao ‘party girl’. Nisam na to navikla, a i priznajem da me izlasci ne zanimaju kao druge mlade djevojke. U prošloj sam godini možda četiri puta noću izašla, mislim da sam i to previše rekla - istaknula je Ana i dodala da nije baš tipična djevojka svojih godina.
O muškarcima razmišlja na isti način. Ljubavni život prije nije imala, a ne postoji, kaže, ni sada. - Jedino se to nije promijenilo, očito imam neki feler u glavi - kroz smijeh nam je priznala Ana.
No, daleko od toga da ne zna uživati u svom novom životu. Ljetos si je dala oduška i ispunila svoj dugogodišnji san. Odletjela je u Ameriku i gotovo dva mjeseca putovala od države do države.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....