Denis Prtenjača: Odgojio sam stotine pasa. Živim, trčim i spavam s njima. Nikad oni nisu loši, uvijek je problem bio u vlasnicima

Trener pasa, glazbenik, pisac priča i poezije i uzgajivač golubova - sve je to Denis Prtenjača. Tijekom više od 20 godina neprestanog bavljenja psima odgojio je i civilizirao stotine njih. I kao i uvijek, nikad nije bio problem u psima, nego u - ljudima. On sa psima trči i spava i čini sve što treba da bi ih izdresirao. Deset godina imao je hotel za pse i sve to vrijeme nikako se nije uspio naspavati. Odustao je i prodao ga kad su djeca njegovih susjeda prvo počela lajati, a tek onda - govoriti.

- Sve je počelo tako što mi je otac, kad sam imao pet godina, nabavio kujicu njemačkog ovčara. Medo mi je postao najbolji prijatelj. Kad je okotio 13 mladih, ispostavilo se da ipak nije muško - smije se Denis.

Medo je bio cura

Psića je bilo previše, otišao je i Medo, a mali je Denis i dalje žarko žudio za psom. Njegova se čežnja na kraju pretvorila u životni poziv.

Njegove metode odgajanja i treniranja pasa uključuju prvenstveno opservaciju da se vidi što se događa sa psom. Ističe kako je najbolje da vlasnik sam odgaja svog psa. No, to je teži i dugotrajniji put, i to se većini ljudi ne da činiti ili nemaju vremena i znanja.

- Treba biti strpljiv i dosljedan, a to oduzima vrijeme. Najčešći je problem to što smo postali materijalističko i konzumerističko društvo koje kupuje sve, pa tako i pseću ljubav. Umjesto previše hrane i tisuće igračaka, treba im fizička aktivnost. Psi se više ne tretiraju kao životinje, nego kao igračke, statusni simboli ili kao ljudi. Nemoguće je bilo što postići ako se na samom početku krivo postavi odnos. Najčešći su problemi s vodstvom jer ga svaki pas mora imati, a vlasnici na to nisu spremni - napominje Denis.

Objašnjava da je pas životinja čopora i prirodno mu je da mora postojati vođa čopora, a to bi trebao biti njegov vlasnik. Budući da to često nije slučaj, to je razlog što psi dolaze na odgoj i trening.

- Najbitnije je uspostaviti kontakt povjerenja sa psom tako da ima poštovanje prema nama, a istodobno i razumjeti kakva je pas životinja. Najbolje je sve početi igrom. Sve ovisi i o pasmini, odnosno o tipu psa. Nije isto ako čovjek nema kontrolu nad napuljskim mastifom ili nad maltezerom. Sasvim su krive i pretpostavke da su mali psi živčani. Mali pas je nervozan jer ga se najčešće tretira kao neku igračkicu, a ne kao psa. On je isto tako pas kao i mastif. Nije sretan i traži vodstvo koje ne nalazi pa je zato frustriran. Takav psić počinje dominirati svojim vlasnicima, što tada uzrokuje sve veće i veće probleme - kaže iskusni trener četveronožnih ljubimaca.

Mali moraju slušati

Savjetuje da se i prema malim psima treba ponašati kao što bi se u prirodi ponašao vođa čopora. Stepenicu iznad njih, ali na pošten način. Psa nikad ne treba kažnjavati, nego ispravljati i biti dosljedan u tome. Bitno je da ljudi pokatkad razmotre sebe i svoje osobine, a to je pri nabavi psa gotovo presudno. Jednom mu je došao vlasnik psa koji uopće nije htio raditi sa svojim ljubimcem, nego je zahtijevao da mu Denis naredbe zapiše na komad papira koji je na kraju i izgubio.

- Mnogo ljudi precjenjuje svoje mogućnosti i uzimaju krive rase za krive namjene, a tada dolazi do problema jer većina ljudi nije ni fizički, ni psihički spremna za određene pasmine.

Na žalost, pri odabiru pasmine preteže i trenutačna moda. Ako su rotvajleri ‘in’, odjednom će ih svi imati. Treba obraćati pažnju na tip, a ne na pasminu. Tip psa koji ima duge noge i sportski je građen sigurno će rado trčati. Je li riječ o hrtu ili goniču, sasvim je svejedno - naglašava Denis.

On sam ima mješanku nizozemskog ovčara koja se zove Ami. Nema rodovnicu i nije za one koji se ne bave sportom, iako se voli maziti.

Od trenutka kad on uzme psa pa dok ga ne istrenira, dresura u najboljem slučaju traje tri tjedna, a u najgorem i mjesecima. Denis savjetuje da bismo trebali promatrati što nam pas pokazuje svojim držanjem tijela, ušiju i repa.

Na primjer, kad pas ima ukočen pogled i ukočen stav, rep polupoložen, a uši dignute, on je spreman za borbu, odnosno za osvajanje prvog mjesta u tom ljudskom čoporu.

Žene i psi

- Sve češće dolaze mi i žene koje žive same i žale se na probleme s ljubimcima. Njima se najčešće događa da nisu vođe svojim psima, nego prema njima imaju majčinski odnos. Daju im jako puno ljubavi, ali ne i disciplinu i vodstvo. Ženama su psi često i emocionalni nadomjesci za nešto drugo, pa psi preuzimaju vodstvo. Trebalo bi shvatiti da je pas uvijek drugi, iza nas. Ako imamo obitelj, on je iza nje - upozorava Denis i dodaje da bi se prije same nabave psa trebalo savjetovati s trenerom kako bi se razmotrile sve mogućnosti i karakteristike. Ali vlasnika, a ne psa.

Denis Prtenjača trenutačno ima Klub za obuku pasa Rijeka, a može ga se kontaktirati i na njegov e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..

Osim što se bavi psima, Denis i piše o životu i životinjama, a pomaže i u Udruzi za zaštitu životinja koja se bavi očuvanjem staništa morskih gnjuraca.

- Nadam se da će udruga ojačati i početi djelovati na otočićima kako bi se zaštitila staništa gnjuraca. Njih se uništava ljudskom djelatnošću jer ima puno smeća, štakora i jako je bučno, a njima treba mirno mjesto za razmnožavanje - kaže zaljubljenik u prirodu i životinje.

Jedan pas, tri gitare

Kad ne može biti sa životinjama na otvorenome, jer u Rijeci gdje živi često pada kiša, onda svira. Ima tri gitare i sklada kompozicije. Trenutačno se u njegovu CD playeru vrti brazilski kantautor Caetano Veloso.

Iako je vrlo elokventan kad je riječ o dresuri pasa, njegova pjesnička duša nije htjela reći kako je jednom prilikom izdresirao labradoricu slijepoj ženi koja mu nije mogla platiti, nego mu je darovala sliku i rekla: “Nas dvije ne hodamo, mi letimo”. On je čovjek koji ne odrađuje svoj posao, nego za njega jednostavno - živi.