Ona je prava Mowgli

Njezin brat bio je slon, a najbolji prijatelj leopard. Francuskinja Tippi Benjamine Okanti Degré živjela je prvih deset godina poput dječaka Mowglija iz glasovitog romana “Knjiga o džungli” Rudyarda Kiplinga. O odrastanju Tippi Degré, danas 23-godišnje studentice filma na Sveučilištu Sorbonne Nouvelle u Parizu, u divljini Afrike već je snimljeno nekoliko dokumentaraca. Nedavno je ta mlada Francuskinja objavila knjigu “Tippy: My Book of Afrika”, autobiografiju ispričanu pomoću izvanrednih fotografija što si ih snimili Tippini roditelji Sylvie Robert i Alain Degré, fotografi specijalizirani za snimanje divljih životinja.

Sloboda u prirodi

Tippina afrička avantura počela je u Windhoeku, u Namibiji, gdje je rođena 1990. godine. Roditelji su joj nadjenuli ime Tippi prema Hitchcockovoj plavuši Tippi Hedren, junakinji filma “Ptice” i poznatoj aktivistici za prava divljih životinja.

Sylvie Robert i Alain Degré zbog posla su morali stalno putovati po afričkoj divljini, a Tippi su vodili sa sobom. - Bilo je čudesno biti slobodan u prirodi s tim djetetom - prisjetila se Tippina majka. - Bila je sretna mala djevojčica, rođena je i odrastala do desete godine u potpunoj divljini. Često smo nas troje bili sami sa životinjama - dodala je Sylvie Robert.Na jednoj fotografiji Tippi, koja je tek prohodala, slatko jede iz bočice dok oko nje u pijesku leže slonovi. - Njezin svakodnevni život vodio se oko toga da joj majmun ne ukrade bočicu s hranom. Ili bi me zvala kako bi mi pokazala da slon jede s palmina drveta. Rekla bi mi: ‘Mamice, idemo ga preplašiti’ - prisjetila se Sylvie Robert.

Kako su Tipini roditelji putovali Namibijom, Bocvanom, Zimbabveom i Južnom Afrikom, tako je djevojčica stalno stjecala nove prijatelje u životinjskom svijetu. - Bilo joj je lako sa životinjama. Govorila je s njima svojim očima i srcem. Nije se bojala - rekla je Sylvie Robert. No, priznala je da životinje, s kojima se najčešće družila njezina kći, nisu bile potpuno divlje. Uglavnom je bila riječ o “siročićima” iz divljine koje su pronalazili lokalni farmeri i držali na svojim farmama ili životinjama koje su neko vrijeme bile u cirkusu ili su “glumile” u filmovima.

Primjerice, jedan od Tippinih najdražih prijatelja bio je 28-godišnji slon Abu, cirkuski veteran koji je korišten i za potrebe snimanja dokumentaraca i reklama. - Tippi je s Abuom razgovarala kao što je pričala sa mnom. Stoga su je i prozvali ‘malom djevojčicom koja priča sa životinjama’ - rekla je Sylvie Roberts.

Leopard ljubimac

Među Tippinim ljubimcima bio je i mladi leopard J&B, nojica Linda koja je živjela na farmi nojeva i s kojom je djevojčica rado trčala, a bilo je tu i krokodila, žirafa, malih zebri, kameleona, pa čak i zmija. Ipak, Tippi nikad nije bila sama dok se igrala s divljim ili poludivljim životinjama nego je bila pod budnim pogledom svoje majke kojoj je sigurnost njezine kćeri bila na prvome mjestu.

- Jednom je došlo do incidenta, kada je Tippi na izvoru srela babunicu Cindy. Cindy je bila izvan sebe od ljubomore i napala je Tippi, povukla je za kosu i izvukla joj pramen kose - prisjetila se Sylvie Roberts nemilog događaja.

Nepredvidive životinje

- Bilo je to strašno bolno! Divlje su životinje nepredvidljive. Ne možemo biti sigurni kako će reagirati jer ne pripadamo istoj vrsti. Ne znamo njihov kodeks ponašanja - rekla je S. Roberts, a britanskom Daily Mailu ispričala je i o Tippinu prijateljstvu s lavićem Mufasom. Na jednoj fotografiji lavić “siše” djevojčicin prst. - Godinu dana kasnije vratili smo se obići Mufasu da vidimo koliko je porastao. Mufasa je došao do Tippi i zatim je prijateljski mlatnuo svojim dugim repom, kao što to rade mačke. No, ona je odmah pala - ispričala je Tippina majka.

Osim životinja, Tippi je i zavoljela i djecu Bušmana s kojima se družila. - Kad smo snimali film o narodu San iz sjeverne Namibije, jednom od najstarijih afričkih plemena koji žive kao lovci-skupljači u pustinji Kalahari, ostavljali smo Tippi sa skupinom djece. Ona se se igrala i oblačila poput te djece i nikad slično prijateljstvo nije našla kad smo se vratili u Europu - ispričala je Sylvie Robert.

Kad je Tippi napunila 10 godina, s roditeljima je najprije otišla na Madagaskar, a odatle u Pariz. Njezino privikavanje na velegrad nije bilo jednostavno.

- Silno su joj nedostajale životinje, a mi u stanu nismo imali sobu u kojoj bismo mogli smjestiti, primjerice, psa. Stoga smo nabavili australsku papigicu - rekla je Sylvie Robert.

Susret s babunicom

Nakon šest godina života u Parizu, Tippi i njezini roditelji odlučili su 2006. godine posjetiti neke od životinja koje su obilježile djevojčicino odrastanje. Susret s babunicom Cindy bio je posebno zanimljiv.

- Spoznali smo da je Cindy postala baka. Moj prijatelj, koji je Cindy doveo na svoju farmu i brinuo se o njoj kao da je član obitelji, dobio je blizance. Cindy je odlučila vratiti ljubav koja joj je pružana te se s vremenom, kako je starila, brinula o blizancima kao da je njihova baka - ispričala je Sylvie Robert. - Kada je ugledala Tippi, Cindy se počela igrati s njezinom kosom i timariti je. To je bilo prekrasno - zaključila je Sylvie Roberts.