Svi volimo imati čvrsta uvjerenja. U svijetu prepunom nesigurnosti uvjerenja predstavljaju najčvršći bedem obrane jer psihi omogućavaju osjećaj zaštićenosti. Nije čak ni bitno jesu li ta uvjerenja istinita, bitno je samo da čvrsto vjerujemo u njih. Često se događa da, u žurbi da razvijemo neko uvjerenje o sebi, svijetu ili drugima žrtvujemo objektivnost. Smatramo da je bolje imati ikakvo mišljenje, nego se potruditi razviti ispravno mišljenje o nekom životnom fenomenu.
I da, suprotno popularnim relativističkim uvjerenjima, objektivna istina postoji i može se spoznati. Bog ili postoji ili ne postoji. Ljubav prema sebi vodi ili ispunjenom životu ili nekritičnoj sebičnosti. Svatko od nas ima pravo misliti što god želi, ali od dva kontradiktorna uvjerenja, barem jedno mora biti neistinito. To naravno ne znači da je lako spoznati objektivnu istinu. Doista se teško snaći u svijetu u kojem ima toliko znanstvenih, duhovnih, religijskih i inih autoriteta koji tvrde da znaju istinu, a međusobno se pobijaju.
Nije bitno u koji ste koš mene svrstali. Smatrate li da sam duhovno osviještena osoba ili površno newagersko piskaralo, prije nego što se unaprijed složite ili odbacite bilo što o čemu pišem, valjalo bi te ideje testirati u životu pa da vidite drže li vodu. Želite li imati barem šansu donijeti objektivni sud, trebate testirati te ideje! A u testiranju će vam pomoći osvještavanje čestih pogrešaka u promišljanju koje definitivno onemogućuju objektivnost.
Jedna kolumna ne nudi dovoljno prostora da naznačimo što bismo sve trebali raditi da počnemo objektivno razmišljati (o tome pišem u svim ostalim kolumnama), ali možemo razjasniti što sve ne bismo trebali raditi. Dakle, danas ćemo se baviti učestalim greškama u promišljanju stvarnosti.
Jedna od najčešćih grešaka je da donosimo konačan sud o nečemu ili nekomu dok smo pod utjecajem emocija. Bilo da nas je netko razljutio ili povrijedio ili oduševio, donijeti konačan sud o toj osobi ili o činu te osobe dok smo pod utjecajem emocija, gotovo pa garantira da ćemo biti u krivu. Često se to događa u situacijama kad nas netko razljuti ili povrijedi. S obzirom na to da većina nas nije spremna prihvatiti odgovornost za vlastiti život i osvijestiti da o njima samima ovisi kako će živjeti, u ovakvim situacijama najčešće nećemo trezveno razmisliti, nego ćemo brže-bolje naći krivca. Umjesto da takvu životnu situaciju doživimo kao priliku da shvatimo da ljudima koji nas ne poznaju ne bismo trebali davati previše pažnje, mi ćemo ih najčešće samo okriviti, proglasiti ih sebičnim gadovima ili sl. Dakle, umjesto da osvijestimo da ljudima koji nas malo poznaju ne bismo trebali poklanjati mnogo pažnje, mi ćemo snažno emocionalno reagirati, zaključiti nešto pogrešno, ne razriješiti slabosti koje su i uzrokovale našu neželjenu reakciju i tako opet privući istu situaciju.
Drugim riječima, dok nam ključaju želudac ili srce, glava bi trebala mirovati jer tada nismo skloni objektivnim zaključcima.
Sljedećoj pogreški su skloni i brojni ljubitelji duhovne literature, a radi se o pretjeranom personaliziranju svega što im se dogodi. Kad dobiju grč u lijevoj nozi, onda donesu zaključak da su im blokirane emocije (jer se lijeva strana našeg tijela obično veže uz emocije). Ako im se probuši desna guma na autu, obično znači da su im misli brzoplete. Ako imaju problema s krovom, to bi moglo značiti da im je blokiran put prema nebesima. Mislim da su mnogi previše rastegli ideju da se sve događa s razlogom. Mislim da bi ta općeprihvaćena tvrdnja trebala glasiti da značajni životni događaji nisu slučajni, odnosno da u njima treba tražiti neki dublji smisao! Grč u lijevoj nozi znači da je niste razgibali, probušena desna guma znači da se čavao našao na desnoj strani ceste, a krov koji uporno prokišnjava znači da trebate angažirati kvalitetnijeg krovopokrivača. Uglavnom, obične i usputne životne situacije ne služe da biste izvukli neke zaključke o funkcioniranju svemira.
Sljedeća pogreška koja nam onemogućava spoznaju objektivne istine je spremnost da svoje shvaćanje svijeta doživimo kao jedino realno i ispravno! Često smo toga svjedoci kad dvije različite osobe razgovaraju o istom događaju koji su različito doživjeli. Recimo, u posljednje vrijeme me mnogi pokušavaju uvjeriti da ljubavni odnos mora patiti dolaskom djeteta jer roditelji imaju manje vremena jedno za drugo. Zaključuju to jer je njihov patio pa misle da mora svačiji, a to jednostavno nije racionalno jer isti događaji za različite ljude imaju različito značenje.
Uvjerenje da je naše iskustvo realnije i/ili istinitije vodi do još jedne logičke pogreške. Izabrat ću čudan primjer, ali dobar ginekolog je svojevrsni sveti gral modernog života. Nema ih mnogo i svaki put kad neka žena otkrije ginekologa koji je njoj bio dobar, odmah svima kaže da je izvrstan, a to jednostavno nije objektivan zaključak. Objektivno je ustvrditi da je vama izvrstan, ali jednostavno nije objektivno ustvrditi da je izvrstan sam po sebi.
Isto se tiče i vaše omiljene knjige ili filma. Oni vama mogu biti sjajni, no iracionalno je tvrditi da je ta knjiga ili film najbolje što je ikad napisano ili snimljeno.
Iz takvog načina razmišljanja proizlazi i sljedeća pogreška, a ona se tiče površnog zaključivanja iz svog životnog iskustva. Čest je slučaj da nakon četvrte veze u kojoj nas partner ili partnerica ostave, odlučno zaključimo da su svi muškarci gadovi ili da su sve žene prevrtljive (da ne kažem onu ružniju riječ). No ta, kao i sva druga generaliziranja, osuđena su na propast! Približit ćemo se otkrivanju istine ako se upitamo zašto privlačimo takve muškarce ili žene? Što je to u nama, u našem doživljaju sebe i svijeta, da privlačimo osobe s kojima ne znamo živjeti ljubav? Tako ćemo mnogo lakše doći do objektivnog zaključka jer nije stvar u njima, nego u nama. Ima muškaraca koji se znaju gadno ponašati, ali ima i onih sjajnih, a o našem doživljavanju sebe i života uopće ovisi koje ćemo privući u svoj život.
Od svega o čemu sam ikad pisao objektivno razmišljanje je jedna od tema koje ljudi najteže primjenjuju. Čini mi se da je mnogo lakše objasniti kako razviti istinsku ljubav prema sebi, nego kako objektivno razmišljati. Glavni razlog već sam spomenuo u uvodu - prečesto se toliko žurimo donijeti bilo kakav sud (da bismo stekli sigurnost) da vrlo spremno žrtvujemo objektivnost. Svjestan sam da je rigorozno testiranje vlastitih uvjerenja nepopularno, ali sam jednako tako svjestan da se jedino tako približavamo objektivnoj istini! Sretno!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....