'BILA SAM SIGURNA DA SE SENDVIČ PIŠE SENGVIĆ. ISTINA ME ŠOKIRALA!' Osobna ispovijed je novi hit na Facebooku

Neobična grupa “Priznajem” otvorena je prije nekoliko dana na Facebooku. Osnivači grupe pozvali su ljude da anonimno i bez suzdržavanja priznaju sve što ih muči, a njihove će se priče objaviti. Kako pristigle priče objavljuju administratori grupe, nikako se ne može doznati tko je osoba koja se virtualno izjadala o svojim problemima. Cijeli je niz različitih priznanja osvanuo u samo nekoliko dana postojanja grupe, a sudeći po problemima, dobne skupine i spolovi autora su šaroliki.

Debela sam i mrzim se!

“Kupila sam djeci preskupe telefone, sada plačem jer znam da sam pogriješila”, “Ja sam debela i mrzim sebe! Želim smršaviti, a ne znam kako”, “Meni je brak postao robija”, “Ne volim ružne ljude i zbog toga se osjećam kao loš čovjek”, “Prije puno godina ukrala sam novac jednoj osobi. Nje danas više nema”, “Želim dati otkaz u firmi jer ne volim taj posao i čini me nesretnim, ali ne želim da roditelji misle da sam gubitnik”, “ Moja svekrva mi digne tlak kad se ubacuje s ‘pametnim’ komentarima o svemu, pogotovo o mojoj djeci, a ne mogu joj ništa odgovoriti jer bi tek onda nastao pakao”...

Mrzim votku, ali je pijem

To su samo neki od komentara starijih članova grupe, a onih mlađih je samo nekoliko. “Idem s dečkima na narodnjake, ali doma na slušalicama slušam Norah Jones” i “Mrzim votku i sav alkohol, ali pijem kada idemo van da ne bi mislili da sam bezveznjakinja” jedini su komentari za koje bismo mogli tvrditi da su im autori tinejdžeri.

Lakše je kad se povjeriš!

Naravno, sve se priče mogu komentirati pa se javljaju ljudi sa savjetima. Najviše je komentirana priča djevojke koja ne voli piti kad izađe, ali to čini zbog društva.

Članovi grupe savjetuju joj da bude svoja i ako je društvo ne prihvati, da se makne od njih. Osim toga, kažu joj da treba biti ponosna na sebe jer većina mladih pije da bi se opustila, a ona je opuštena i bez toga.

Psihijatra Zorana Zoričića otvaranje ovakve grupe nimalo ne iznenađuje. Kaže kako je poznato da čovjek osjeća olakšanje kad nekome ispriča što ga muči. Osim toga, autor priče može čitati komentare ljudi i tako odlučiti što napraviti.

- Riječ je o fenomenu grupe jer je na neki način riječ o grupi u kojoj ljudi traže podršku od drugih. Ljudi ne sjede fizički zajedno i ne znaju kako izgleda osoba koja im iznosi problem, ali ipak se radi o grupi. Osim toga, grupa na Facebooku svojevrsni je fenomen ogledala: priče se objavljuju anonimno pa je mi sami možemo gledati kao da je to tuđa priča, a ne naša. Vidimo reakciju drugih, dobivamo njihovu podršku, a ne izlažemo se. Mislim da ovakvo što ima potencijal terapijskog razgovora. Podržavam da se ljudi ovako olakšaju, a odgovori koje dobivaju također su vrlo važni.

Naravno, njih treba uzeti s rezervom i filtrirati ih jer na kraju svatko sam nalazi odgovore za sebe - tvrdi Zoričić.

Smatra i da je riječ o fenomenu suvremenog doba, a očekuje da će se uskoro u grupi početi pojavljivati sve više mladih.

Oni se lakše otvaraju, prirodno imaju potrebu za umrežavanjem te socijalnim i emotivnim odnosom, s vršnjacima, a uz to se bolje služe novim tehonologijama.

S tim se slaže sociolog Tarik Kulenović, koji očekuje da adolescenti uskoro postanu većinski članovi grupe.

- Nema tu ničega osim dobrog starog olakšanja. Ljudi nemaju s kim pričati, a neke je stvari lakše reći pred strancima.

Psi, lajanje i ujedanje

Normalno je da postoji neka vrsta piričaonice, a ljudima je ova grupa očito svojevrsni ventil. Svi znamo da “pas koji laje ne ujeda” pa je anonimno ispovijedanje nepoznatim ljudima na internetu definitivno bolje od toga da ljudi stalno šute.

Nove tehnologije donijele su nove oblike komunikacije, a neki su ljudi razgovore s prijateljima zamijenili virtualnim ispovjedaonicama - smatra Kulenović.