Nikad se do sada nismo vidjeli uživo, bila sam sigurna da jesmo; kasnije će mi tijekom razgovora pasti na pamet da je to zato što me podsjeća na neke od likova u svojim slikovnicama. Razlog zašto se nismo ranije upoznali, mada sam mnogo puta pisala o njegovim radovima, leži u lokaciji - on je donedavno živio u mjestu Orahovica, više od 200 kilometara udaljenom od Zagreba (sada živi na dvije adrese). Orahovica je mjesto od tisuću stanovnika, na obroncima planine, u pejsažu posve netipičnom za Slavoniju.
Nije potrebno biti isuviše pronicav kako bi se shvatilo koliko je odrastanje u ovom kraju utjecalo na odabir njegova životnog zanimanja; Tomislav Torjanac autor je nekih od najmaštovitijih slikovnica koje postoje.
Redatelj ‘Amelie’
Velika izložba Tomislava Torjanca otvara se sutra u Klovićevim dvorima, obuhvaća sav njegov dosadašnji rad, podijeljen u pet cjelina. Izlaže se 108 djela.
U povodu izložbe o njegovom stvaralaštvu pišu dobitnik Bookera Yann Martel i Shaun Tan, Australac koji je dobio Oscara za “The Lost Thing”. S Yannom Martelom, poznato je, surađivao je na njegovoj knjizi “Pijev život”, zajedno su putovali na književnoj turneji po Americi. “On je iz diplomatske obitelji, i navikao je putovati, ja sam iz malog grada, i više volim biti na jednom mjestu. On je zabavan i rođen za publiku, ja sam samozatajniji”, opisuje Torjanac. Martel, u predgovoru večerašnjoj izložbi, ne krije svoje oduševljenje Torjancem: “... naprosto se izgubim u njegovoj paleti blistavih boja, u divljoj plodnosti njegove mašte, u darežljivosti osjećaja kojima pršte njegove ilustracije”. Njegove su ilustracije, smatra, podjednako, briljantne i hrabre.
Kada je redatelj Jean-Pierre Jeunet (“Amelie”) trebao režirati film “Pijev život” prema knjizi Yana Martela, kontaktirao je Torjanca, koji mu je slao i neke svoje slike. Naposljetku je film radio Ang Lee.
Za razliku od Martela, Torjanac Shauna Tana poznaje samo virtualno, dopisuju se već nekoliko godina, jedan iz Orahovice, odnosno Zagreba, drugi iz Melbournea. Prepoznali su se po radu: “Kad bismo se kojim slučajem, u nekom gradu na pola puta, mimoišli na ulici, moguće je da bi i ostalo na tome: prošli bismo jedan pokraj drugoga, pitajući se nismo li se možda već negdje prije susreli (a i to samo zato što obojica pomalo sličimo nekima od likova u svojim knjigama”, kaže Shaun Tan. On ne krije da je glavni lik u svojoj knjizi “Rules of Summer”, gdje opisuje dječja pravila koja su svojedobno bili izmislili on i njegov brat.
Torjanac je, pak, svoja sjećanja iz mladosti, kasnih sedamdesetih, pokazao u “Grgi Čvarku” (Milicijski auto, Sandokan i slično), ali ga možemo prepoznati i u “Mačku i vragu”, gdje je - vrag. Slikovnica prema Jamesu Joyceu tiskana je u dva izdanja u Hrvatskoj, jednom u Portugalu. Priča je to djeda, Joycea, svojem unuku, i tiskana je posthumno: “U vragu se prepoznaju moje geste i poze, mislim da se i u privatnom životu ponekad kreveljim, supruga se šali da radim slikovnice po metodičkoj metodi, da se potpuno uživljavam. Dobro, nisam baš Daniel Day Lewis, koji hoda okolo s nožem, no posvetim se jednoj temi i nemoguće mi je raditi više stvari istovremeno”.
Na Interliberu
Torjančeva supruga Mihaela Velina, inače prevoditeljica, napisala je knjigu “Žabeceda” (Mozaik knjiga). Riječ je o stihovima koji na duhovit način djecu uče abecedu, a on je ilustrirao slikovnicu, koja je predstavljena i na Interliberu.
“Skakači”, slikovnica koju je ilustrirao prije “Žabecede”, priča je u kojoj se buha, žabac i skakavac natječu tko će dalje skočiti, a za nagradu dobivaju ruku princeze: “Nastala je po najluckastijoj, najnetipičnijoj i meni najomiljenijoj Andersenovoj priči. Osim što sam je ilustrirao, knjigu sam grafički oblikovao i vlastoručno upisao tekst”, kaže. Dok je bio dijete, neprekidno je čitao priče iz povijesti, likove je smjestio u okruženje u doba Francuske revolucije, pa je tako, primjerice, kralj prikazan kao Louis XVI.
Što nas to, dakle, privlači Torjancu? Pripovjedačka širina da ispriča cijelu priču, a ne samo jedan ili dva omiljena prizora. Neizgovorene praznine koje nude golemu mogućnost interpretacije. Ovaj autor, inače diplomirani grafički dizajner, slika u debelim nanosima živih boja, dok je računalna dorada nezamjetna. Izložba je prilika da se ta djela, otisnuta u slikovnici, vide uživo, dok su perspektive posve neobične. Cjeline izložbe su: slikovnice u stihu, slikovnice u prozi, naslovnice i ostali radovi, serija slika, Pijev život.
O Torjančevim radovima uz Martela pišu i Miljenko Jergović, Roman Simić Bodrožić i kustosica Koraljka Jurčec Kos.