Kako se ta žena uzdigla ravno do dna! Pisala je, prodavala, basnoslovno zarađivala, ljubila žene i muškarce, jurila Azurnom obalom u kabrioletu, uživala morfij, amfetamin, tulumarila, pila, kockala, šmrkala… i umrla sama, s milijun eura duga: Françoise Sagan.
“Ništa ne izaziva zavist kao tuđi smijeh,” bila joj je omiljena rečenica. Nije li onda normalno da baš ona, sa samo 18 godina, napiše svjetski hit “Dobar dan, tugo”?
Uzela je Eluardov stih za naslov, spisateljski pseudonim iz Prousta, i napisala knjižicu koja je amblematsko štivo deziluzionirane mladeži, ali i odraslih, već 60 godina, neovisno o njenoj literarnoj nepretencioznosti i malenoj zapremini.
Roman razmažene Françoise uhvatio je mnogo od frivolnosti koja je 50-ih vladala francuskim situiranim srednjim slojem - kao, uostalom, i danas - ogrezlim u dokolici, bez trajnijih interesa osim ljubavnih avantura: bila je 1954., seksualna revolucija titrala je u zraku.
Pokosila konkurenciju
Saganovoj (pravim prezimenom Quoirez) trajni interes nije nedostajao, usprkos pripadnosti mladima i bogatima: napisala je 20 romana, tri knjige kratkih priča, devet drama, dvije biografije…
Ali toliki je bio utjecaj njezina prvog romana (30.000 riječi) i toliko je uznemirenosti proizveo u francuskom društvu da on ostaje njeno najpoznatije djelo.
Njegov utjecaj uspoređuju sa Salingerovim “Lovcem u žitu”. U vrijeme vladavine teškoprohodnog francuskog “novog romana” lakočitajuća Sagan pokosila je konkurenciju.
Rođena je u provinciji, u imućnoj obitelji koja je imala stan i u Parizu. Otac - direktor kompanije; majka - kći zemljoposjednika. Françoise je bila stalni trouble-maker u svojoj katoličkoj školi.
Prijateljica Juliette Greco, šansonijerska zvijezda 70-ih, tvrdi da nikada nije odrasla. “Uvijek joj je bilo 12 godina. Radila je što je htjela.”
Proždrljiva čitačica, obožavala je sve netrivijalno: Prousta, Stendhala, Gidea i Camusa. U listopadu 1953. otkotrljala se na Sorbonu. Navikom joj je postalo sjediti po nekoliko sati u bistrou, pijući kavu i pišući u plavu bilježnicu.
Navečer, odlazila je na Saint Germain-des-Pres s prijateljicom Florence, kćerkom budućeg ministra kulture Francuske Andrea Malrauxa, a džeparac je trošila na slušanje slavnog američkog jazz klarinetista Sidneyja Becheta u Théâtre du Vieux-Colombier.
“Imala sam divljačku želju pisati i imati nešto slobodnog vremena,” rekla je poslije. Umjesto puta u Čile, odabrala je ostati u Parizu i napisati roman.
Tvrdoglava Cecile, njena junakinja, uplašena da će njena nova stroga pomajka promijeniti navike njezina oca playboya, bori se i za svoju površnu, financijski bezbrižnu svakodnevicu zubima i spletkama.
Roman baš u skladu sa Saganičinom omiljenom izrekom: “Novac je nevažan, osim što bih radije plakala u Jaguaru, nego u autobusu.” Nakon dva-tri mjeseca rukopis je 4. siječnja 1954. ponudila izdavaču Renéu Julliardu. Utipkala je i datum rođenja: 21. lipnja 1935. Za nekoliko dana mladoj Quoirez uručen je telegram u obiteljskom stanu na Boulevard Malesherbes: “Hitno se javiti Julliardu”.
Uspjeh je bio momentalan i bezočan. Paris Match nazvao ju je 18-godišnjom Colette. Za nekoliko tjedana dobila je važnu nagradu kritičara, a 68-godišnji nobelovac François Mauriac posvetio joj je uvodnik u Le Figarou i nazvao je “šarmantnim malim monstrumom”.
Da, nekad je literatura bila važna.
Iz drugog tabora, glavni literarni kritičar Le Mondea, pjesnik i romanopisac Čmile Henriot, otpisao je Saganovu kao “imoralnu”. Usplahireni član jedne književne nagrade pobjesnio je jer da će roman fatalno iskvariti sliku francuske mlade dame u očima stranaca!
Instant celebrity
Za Sagan samu negativne kritike mogle su se objasniti činjenicom da je Francuska još uvijek bila dominantno katolička zemlja. “Bilo je nezamislivo da mlada djevojka od 16 ili 17 godina vodi ljubav a da nije zaljubljena i da nije za to kažnjena”, rekla je. Skandal je knjigu učinio neodoljivom - za dvije godine prodano je 350.000 knjiga samo u Francuskoj. Objavljena je u praktički svakoj zemlji gdje ljudi znaju čitati.
Sagan je postala celebrity. Nelijepa, isposničkog lica, s velikim stopalima na koja su bile nasađene tanke noge, ali živahna - godilo joj je kad su se glave okretale za njom i razgovori prestajali kad je ulazila u restoran. Za Elle magazin radila je reportaže s Caprija i iz New Yorka.
U Americi se družila s Avom Gardner i Trumanom Capoteom. Novac joj je curio kroz prste. Kupila je apartman na Lijevoj obali i moćni Jaguar. Starim prijateljima pridružili su se novi i kad bi račun stigao, ona bi platila. Nikad oduševljena učenjem napustila je studij.
Prvi brak
Treći roman, “Un Certain Sourire”, opisuje 20-godišnju studenticu koja se zaljubljuje u 20 godina starijeg dečkova ujaka. Opet su lik svi povezali s njom. I - evo ga! Sagan se prvi put udala, za izdavača 20 godina starijeg. Brak je trajao dvije godine.
Upravo je radila na svom četvrtom, hvaljenom romanu “Volite li Brahmsa?”, u kojemu je ženu od 39 godina prikazala tako suptilno da je bilo jasno da je za pet godina slave stekla mnogo emocionalnog iskustva, kad je Otto Preminger snimio “Dobar dan, tugo” s Davidom Nivenom, Deborah Kerr i 19-godišnjom Jean Seberg kao Cecile, u čijoj su hektičnoj glumi udavljene emocionalne nijanse romana. Što bi od teksta napravili Malle ili Truffaut s francuskom glumačkom postavom! Nešto više sreće imao je Anatole Litvak koji je “Volite li Brahmsa?” snimio s Ingrid Bergman i Yvesom Montandom.
U to vrijeme Saganova je preživjela po život opasne ozljede u nesreći u svom novom Astonu Martinu. Loši znaci… Sljedeći brak - s američkim playboyem i tobožnjim keramičarom Bobom Westhofom - trajao je 11 mjeseci, a u njemu je 1963. rođen sin Denis. Imala je brojne afere i s muškarcima i sa ženama, uključujući 10-godišnju lezbijsku vezu s Peggy Roche, modnom stilisticom. François Mitterrand, tada predsjednik Francuske, bio je redovan gost na večerama u njenom stanu.
Jedina odanost
Whiskey, kokain i kocka bili su njeni stalni pratitelji, a pojavljivao se, u osobito kriznim trenucima, i četvrti jahač apokalipse, heroin. Izvori novca su presušivali. Plamičak stare slave pojavio se kad je objavila “Avec Mon Meilleur Souvenir”, zbirku prekrasno pisanih autobiografskih eseja. Ali smrt Peggy Roche 1991. bio je kraj njene jedine prave životne odanosti. Uskoro je Saganičin televizijski nastup pokazao uznemirujuću pojavu, anoreksičnu, nefokusiranu. Bila je tako slaba da nije mogla na sud zbog utaje poreza, afere koja je uključivala i Mitterranda.
Prestala kontaktirati
Zatvorila se na svoje seosko imanje iz prvih ludih partyja 60-ih i odbijala sve kontakte. No, policiju je morala pripustiti: skrovište kokaina pokazao im je njezin pas Banko, pa čak i licnuo malko. “Gle, i njemu se sviđa”, rekla je nonšalantna Sagan.
Umrla je od plućne embolije 24. rujna 2004. i ostavila milijun eura duga.
Mnogo godina ranije povjerila je plavu bilježnicu s tekstom “Dobar dan, tugo” prijatelju na čuvanje. Kad je prijatelj umro, otkrila je da bilježnice nema. “Još jedna dobra stvar je nestala”, zapisala je. Mnogi poznavatelji scene misle da je samo pitanje dana kad će se pojaviti na nekoj aukciji, po basnoslovnoj cijeni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....