FILM JAUMEA COLLET-SERRE

POSLJEDNJI PRAVI URBANI AKCIJSKI JUNAK Kako je Liam Neeson ovladao 'Putnikom', bez letjelica, vozila i akrobacija koje trebaju Tomu Cruiseu

 

Liam Neeson svojedobno je odbio naslovnu ulogu u filmu “Lincoln” Stevena Spielberga jer se smatrao prestarim da glumi legendarnog američkog predsjednika, bio je četiri godine stariji od njega.

Angažman je dobio Daniel Day-Lewis, tek godinu dana mlađi od svog junaka i zaradio trećeg Oscara. Bit će da Neeson smatrao poniranje u epohu i rad sa Spielbergom prezahtjevnim, inače nije tako sitničav glede godina kad su u pitanju akcijski filmovi. Uzmite na primjer “Putnika” koji je upravo stigao na naš kino repertoar.

U jednoj sceni on izjavi da mu je šezdeset godina, što odgovara priči jer igra agenta koji prodaje osiguranja u strahu pred mirovinom (sin mu mora na fakultet, računi kod kuće se gomilaju, ukratko, financijska situacija nije blistava), međutim, glumac je lani proslavio 65. rođendan. Da je bio tako sitničav, tražio bi od scenarista da to popravi. A opet, u akcićima se snalazi kao riba u vodi i potpuno je svejedno igra li tipa od 50 ili 60 godina: bitno je da je vitalan, da barata svim vrstama oružja i da simulira hladnokrvnost i u najnapetijim scenama.

Zapravo, on danas uživa status posljednjeg pravog urbanog akcijskog junaka: dok su Tomu Cruiseu potrebni letjelice, vozila, svakojaki gadgeti i nemoguće tjelesne akrobacije da bi nas impresionirao u “Nemogućoj misiji”, Neeson nas osvaja sigurnim držanjem i požrtvovnošću za članove svoje obitelji.

Najveći mu je uspjeh svakako serijal “96 sati” u francuskoj produkciji, međutim, valjao je samo prvi film, druga dva su bila krajnje rutinska. Puno zanimljivije su njegove suradnje sa španjolskim redateljem po imenu Jaume Collet-Serra: sve je počelo s “Ukradenim identitetom”, krcatom psihološkim obratima, zatim akcićem vrlo primjerena naslova “Non-Stop” koji se odigravao u zrakoplovu, pa puno prizemljenijom “Noćnom potjerom”. “Putnik” je njihov četvrti zajednički film i spaja elemente iz prethodna tri, a redatelj je glavnu žensku ulogu povjerio Veri Farmigi, zvijezdi svog prvog američkog hita “Siroče”.

Collet-Serra već tijekom ekspozicije pokazuje kako je spretan redatelj, poigrava se vremenom kako bi pokazao da njegov junak poput robota svakog dana obavlja iste radnje, no kad priča uistinu počne, rutine više nema. Junak je na poslu dobio otkaz koga se toliko pribojavao, a kad se vlakom vraća kući kao i svakoga dana, dogodi se nešto što bi ga slomilo, da nije njegove karijere bivšeg policajca.

Kao i u “Ukradenom identitetu” i filmu “Non-Stop”, situacije su na rubu nemogućeg a vrlo često i preko tog ruba, ali gledatelj se ne buni jer se scene nižu ekspresno, poput vlaka u kojem se sve to odigrava. Ukoliko ste poklonik zahtjevnih filmskih proizvoda, bolje preskočite “Putnika”, no za ljubitelje akcijskih trivijalnosti koji opsjedaju multiplekse to je neopisiv užitak.

Jedina je nevolja što ga nećete vidjeti na repertoaru najvećeg prikazivačkog lanca Blitz-CineStar, budući da je distributer Editus lani preoteo njegovom distribucijskom odjelu Universal, jednu od tri najjače holivudske kompanije. Ovo je odmazda za to, ali i odmazda prema kino gledateljima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2024 19:51