PLES U MEDICI Za novo djelo vodećeg mladog slikara Stipana Tadića inspiracija je poznato platno Pietera Bruegela

Stipan Tadić, jedan od naših najboljih slikara mlađe generacije, trenutačno na postdiplomskom na Sveučilištu Columbia u New Yorku, novu je sliku “Ples u Medici” naslikao inspiriran znamenitim djelom “Ples seljaka” Pietera Bruegela.

Ulje na platnu dimenzija 165 x 114 centimetara pokazuje poznato okupljalište kreativaca, nezavisne kulture, u Pierottijevoj ulici u Zagrebu, mjesto na kojemu mnogi umjetnici, većinom oni mlađe generacije, imaju svoje ateljee i gdje djeluje Autonomni kulturni centar Attack!
Likova je, kako često na Tadićevim slikama i bude, čitavo mnoštvo. U centru su kompozicije zagrljeni momak i djevojka koji, oslanjajući se jedno o drugo, polako odlaze s tuluma koji se nazire iza njih. Panker, pak, s irokezicom i na leđima jakne ispisanom riječi Horror, za ruku vuče svoju curu i žuri u prostor u kojemu je tulum.

Razrada ideje

Vidimo, potom, par koji se ljubi, jezici im sasvim vire van dok to čine, nešto dalje od njih mladić povraća. Pas u kutu obavlja nuždu. Lica u prvom planu, žuta i zelena, na rubu su groteske. Nekolicina solo igrača stoji na stepenicama. U pozadini se naziru obrisi grada, obližnji hotel, krovovi kuća. Detalja je, uglavnom, čitav niz.

Facebook

Na blogu ovog umjetnika može se pratiti kako je došlo do razrade čitave ideje te usporedba pojedinih dijelova dvije slike. Primjerice, fizionomija lica pankera i njegove djevojke identične su fizionomiji lica para na seoskoj svadbi, jednako se drže za ruke, gledamo im lica iz profila, tijela s leđa, jedino im je odjeća različita. Na drugom dijelu slike, pak, kod Bruegela protagonisti sjede za stolom i piju iz vrčeva, imaju kape na glavama. Na Tadićevoj slici, protagonisti, opet jednakih fizionomija lica, stoje, piju direktno iz boca, većina ih je ispod kapuljača. Na obje se slike u pozadini ljubi jedan par.

Original iz 1569. godine

Slika “Seoski ples” Pietera Bruegela starijeg nalazi se u Kunsthistorisches Museumu u Beču, nastala je oko 1569. godine, pred sam kraj umjetnikova života, i uz “Seosko vjenčanje” smatra se njegovom najvažnijom slikom. Seljaci na slici slave, piju, plešu, razgovaraju, ponegdje se nazire i mogućnost skore svađe. Neki su povjesničari umjetnosti na slici prepoznali simboliku nekih od smrtnih grijehova, moralnu pouku, drugi, pak, umjetnika koji dobro opaža svakodnevicu, i profile pojedinih ljudi.