Nožem po žicama gitare, to se zove pravi blues

Kad je tijekom 90-ih mala i mlada diskografska kuća Fat Possum počela otkrivati već tada stare bluzmene poput R. L. Burnsidea, Juniora Kimbrougha, T-Model Forda, Asieja Paytona, Elma Williamsa, CeDella Davisa i nekolicine drugih, poklonici bluesa suočili su se s neotkrivenim blagom.

Ti fascinantni stari crnci imali su živopisne biografije, živjeli u siromaštvu, radili kao farmeri, a neki od njih su i prvi put stali pred studijski mikrofon. Baš zbog te autentičnosti poslužili su kao inspiracija Jonu Spenceru, Jacku Whiteu i dečkima iz The Black Keysa koji su također karijeru počeli na Fat Possumu čiji su se osnivači vjerojatno osjećali poput blues i folk muzikologa Alana Lomaxa pola stoljeća prije njih.

Neponovljiv zvuk

I Mobyjev techno-bestseler “Play” bio je nadahnut bluesom s te etikete, pa tako i debijem CeDella Davisa “Feel Like Doin’ Something Wrong” u produkciji legendarnoga blues muzikologa, producenta i novinara Roberta Palmera. Danas je CeDell Davis, uz T-Model Forda, Pinetop Perkinsa i B. B. Kinga, gotovo jedini živući bluzmen iz te generacije, rođen 1927. godine u Heleni u Arkansasu. U desetoj je preživio dječju partalizu, ruke su mu ostale trajno deformirane pa je bio prisiljen gitaru svirati nožem u invalidskim kolicima. To je pridonijelo lirici njegovih pjesama i neponovljivu zvuku električne gitare za koji bi ubio i Keith Richards dok su mu na trećem albumu “Lightning Struck The Pine” gostovali Peter Buck, Scott McCaughey i Barrett Martin.

Velika depresija

Djetinjstvo CeDella Davisa bilo je obilježeno i Velikom depresijom, tim mitskim razdobljem u povijesti blues, folk i country glazbe , a njegov nastup u Saxu 13. lipnja događaj je kojim ćete se u povijesti grada na Savi i za svoga života najbliže primaknuti izvornom Delta bluesu.