ZAGREB - I on bi mogao u onaj niz - odabrao Đelo Hadžiselimović, pročitao Miljenko Kokot, preveo Zlatko Crnković..., komentirala je fotografkinja Nina Đurđević uoči intervjua s urednikom i prevoditeljem Zlatkom Crnkovićem koji je upravo dobio nagradu Iso Velikanović za životno djelo.
Primjedba nije slučajna. Tijekom proteklih 50 godina Crnković je preveo više od 150 djela, mahom ponajboljih ruskih, engleskih, njemačkih i francuskih autora druge polovice 19. i 20. stoljeća.
Karijeru je počeo prijevodom Tolstojeve pripovijetke “Dva husara”, a do danas su na njegovoj listi, među ostalima, Dostojevski, Gogolj, Bulgakov, Nabokov, Proust, Camus, Sartre, Yourcenar, Kafka, Mann, Dickens, Hemingway, Durrell, Faulkner, Miller, ali i Tolkien, J. K. Rowling, S. Towsend i Kästner.
Tvrdoglava mladost
Njegov recept za prevođenje naizgled je jednostavan. Potrebna su tri preduvjeta: talent, dobro poznavanje jezika s kojeg prevodite, ali još važnije, dobro poznavanje materinjeg jezika.
- Kad sam tek počinjao prevoditi, vodio sam žestoke rasprave sa svojim mentorom Jakšom Kušanom koji je vjerovao da prijevod treba biti jasan, razumljiv i stilski dotjeran.
Moj početnički stav bio je da se treba biti strogo vjeran originalu pa čak i ako to ne zvuči najbolje. Teško sam u toj fazi podnosio kritiku i trebalo mi je vremena da shvatim o čemu govori. Poanta je u tome da se ne iznevjeri original , ali ne smije se postajati rob izvornika.
Te dvije godine razgovora s njim, kad sam prevodio “Rat i mir”, bile su mi najbolja škola, naučio sam zanat i shvatio sam da, kad se prijevod čita s lakoćom kao original, onda se može govoriti o ljepoti prijevoda. Još uvijek sam skloniji ljepoti prijevoda, nego 100-postotnoj vjernosti originalu. Najviše sam, uostalom, uživao upravo kad sam prevodio velike stiliste, kad je moj zadatak bio taj da čitatelje uvjerim u ljepotu njihove rečenice.
Moraš uživati
Crnkovićev je zanat ispekao na klasicima.
- Imao sam sreće. Ali, ne govorim samo zato što se takvi prijevodi više cijene, nego zato što u procesu prevođenja morate uživati. Prevođenje jest kabinetski posao i zahtijeva posebnu vrstu osobnosti i ne smatra se uzalud jednim od najefikasnijih oblika ubijanja vremena. Vjerujte mi, nije čudno što su brojni intelektualci, među ostalim i Milovan Đilas, vrijeme u zatvoru kratili prevođenjem. Mora vam se sviđati to što prevodite jer vas prijevod uvijek izda, osjeti se kad vam se ne sviđa to što prevodite.
No, iskustvo prijevoda Tolstoja, ne znači da će prijevod, primjerice, Amisa biti lakši.
- Bezbroj puta sam se osjećao kao početnik i bio sam ljut na sebe kako se mogu tako osjećati. Treba vremena da se priviknete na duh pisca.
Bizarni zahtjevi
Kao urednik biblioteka Hit i Itd, Crnković je održavao intenzivne odnose s piscima. Kao prevoditelj takve je susrete imao rjeđe, ali savjete autora znao je potražiti. Kad je prevodio Mary McCarthy preko Krste Cviića stupio je u kontakt s američkom spisateljicom.
- Bila je vrlo pristojna i ponudila je koncizna i jako korisna objašnjenja, ali je odgovor bio malo s visoka, kao da je razočarana što ne baratam i grčkim i latinskim.
Što misli o piscima poput Philipa Rotha koji zahtijevaju recenziju prijevoda?
- Malo je to pretjerano, ali pisci su različiti. Logično je da se pisci najčešće razočaraju u prijevodima.
No, nije ni da je on bio lišen bizarnih zahtjeva. J. K. Rowling je preko agenta od Crnkovića koji je preveo prve tri knjige iz serijala o Harryju Potteru tražila da potpiše kako neće zahtijevati honorar za kovanice koje je osmislio, kao što su metloboj, mutnjaci, bezjaci i sl.
Koliko je, pak, puta želio promijeniti nešto u svojim prijevodima?
- Puno puta. Evo, kad već pričamo o J. K. Rowling, ime jednog lika sam preveo kao Skoro Bezglavi Nick, a puno bi bolje bilo Bezmalo Bezglavi Nick. No, srećom, izdanja se ponavljaju pa dobijete priliku redigirati prijevode. No, neke stvari, iz sfere vojne tematike nisam imao srca promijeniti. Kako ću u Tolstoju kapetane mijenjati u satnike ili da mi u “Kvaki 22” major Major Major Major postane bojnik Bojnik Bojnik Bojnik. Ne ide to.
Najdraži prijevodi:
Marguerite Yourcenar: Hadrijanovi memoari
Dostojevski: Mladac
Thomas Mann: Čarobna gora
Amos Oz: Crna kutija
Julian Barnes: Flaubertova papiga
Najteži prijevodi:
Kingsley Amis: Sretni Jim (prvi prijevod s engleskog)
Thomas Mann Tonio Kroeger, Smrt u Veneciji (ujedno i među najdražim prijevodima)
Edgar Allan Poe
Mark Twain: Hucklberry Finn
Leonid Leonov: Jevgenija Ivanovna
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....