Živa sam. Moj suprug je mrtav. Prošlo je četiri mjeseca od njegove smrti kad zapisuje ove retke. "Teško dišem. Srce mi prebrzo udara, ne čitavo vrijeme, ali u naletima. Osjećam bol između rebara, ponekad je intenzivna. Bole me vrat i glava. Živci mi zuje i bruje, struja mi projuri udovima i ugasi se. Spavam zahvaljujući tableti. Uđem u dopola napunjenu kadu i shvatim da sam zaboravila skinuti čarape."
Tuga nije konstantna. Danima odolijeva oluji, a onda stignu olujni vjetrovi i sruše je. U nedjelju, 19. svibnja, piše: "Siri Hustvedt hoda kućom i razgovara sama sa sobom. Postavlja pitanje i odgovara na njega. Žena koja sada sama sa sobom razgovara povremeno kolabira. Svega sekundu nakon što se nasmijala na vlastitu domišljatu šalu, savinula se u struku, zavija u neosjetljive...
