Želimir Periš dobitnik je književne nagrade tportala za najbolji hrvatski roman

Nagrada tportala za najbolji hrvatski roman pripala je ove godine Želimiru Perišu. Nagrađen je za roman "Mladenka kostonoga', u izdanju OceanMora, a uz novčanu nagradu u vrijednosti od 50 tisuća kuna, dobio je statuu tipkovnice za roman koji tportalov žiri ocjenjuje 'jedinstvenim književnim djelom koje obiluje humorom i ironijom; prošla vremena oživljava da bi nam progovorio o ovome našemu'
O pobjedniku je odlučio žiri književne nagrade tportala, kojim predsjeda kroatistica Andrea Milanko, a članovi su prevoditeljica i pjesnikinja Vanda Mikšić, redateljica Anica Tomić, pisac Robert Perišić te psiholog i tportalov kolumnist Boris Jokić.
"Kompleksne strukture, roman Želimira Periša 'Mladenka kostonoga' preuzima osamnaestostoljetnu prosvjetiteljsku konvenciju najave i poduke sadržaja svakog pojedinog poglavlja i poetiku pikarskog romana s likom proganjane 'vještice', 'vilenice', 'iscjeliteljice' Gile, feminističke ikone ispred svoga vremena, te ju postavlja u središte pripovjednog univerzuma na povijesno i kulturno turbulentnom prostoru od Dalmacije, Like, Istre i Hercegovine pa sve do bečke prijestolnice. Međutim, kao kontrapunkt visokoj umjetnosti, Periš uvodi pripovjedača guslara, a pomoću njega i njezino odbačeno drugo: folklornu tradiciju i praznovjerje, deseterac i ženski rodni identitet koji se otima patrijarhalnom kalupu, jezik ulice, krčme i gumna te predmoderne usmenoknjiževne oblike", navodi žiri u svom obrazloženju.
"Roman je to koji u 21. stoljeću nastaje kao izdanak višestrukih tradicija, pripovjedačkim žarom i obiljem sežući do Cervantesa i Rabelaisa, a bukoličkim ozračjem koje nastanjuju vile naslanja se na pastoralu. U kompozicijskom smislu ne treba zanemariti ni Laurencea Sternea, koji još u 18. stoljeću inovira i poigrava se gradbenim i grafičko-vizualno-ritmičkim elementima što će ih krajem 19. stoljeća promovirati Mallarmé, a u 20. dalje razvijati avangarde i postmodernizam. Zamjetan je utjecaj potonjeg u obliku Periševe afirmacije nelinearne, hibridne, mozaične kompozicije, kakvu zatječemo kod Calvina ili njegova OULIPO-vskog druga Georgesa Pereca, kao i obilno korištenje dokumenta", ističe tportalov žiri te zaključuje:
"Ovaj neizmjerno razigran i samo naizgled razbarušen, a zapravo pomno promišljen i ambiciozan roman izbrušene rečenice, koji je iziskivao opsežan istraživački rad, kako na faktografiji, tako i na govorima raznih područja kojima Gila putuje, smatramo jedinstvenim književnim djelom koje obiluje humorom i ironijom; prošla vremena oživljava da bi nam progovorio o ovome našemu, napose o ženskom traumatskom iskustvu, pridonoseći osnaživanju žena vlastitim tekstualnim pregovaračkim praksama i gestama otpora."