INTERVJU

VELIKI RJEČNIK HRVATSKOG STANDARDNOG JEZIKA Sva nova kapitalna djela o hrvatskom jeziku plod su privatne inicijative

 Davor Pongračić/CROPIX
‘Premala smo zemlja da bi se ovakav rječnik mogao isplatiti. Čini se da bez zaljubljenika u hrvatski jezik, vizionara ili modernih mecena, ne bi bilo ničega’, kaže

Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, prvi takav u Hrvata, ovih je dana pristigao iz Školske knjige. Knjiga je artefakt po sebi. Visoka 33 centimetra, 1800 stranica, najfiniji papir, pregledni fontovi. Objavljena je i elektronička inačica - uza svaki primjerak tiskane, priložen je skriveni kod za pristup elektroničkoj. Ovo kapitalno djelo objavio je dakle privatni izdavač, ne žaleći novca. Školska knjiga više desetljeća objavljuje rekao bih temeljne knjige hrvatske kulture, a ova je među njima zbilja vrh. Kratica za rječnik, VRH, nije eto samo dosjetka. Više od 120 hiljada natuknica i podnatuknica nisu samo učinkovito probrane nego i uvezane.

Za svaku riječ ponuđen je kompletan lingvistički opis i glavni značenjski slojevi. Rječnik je ažuran koliko to može biti, a koristan je doslovno svakome tko piše i tko govori. Lišen je nepotrebnih egzotizama, zastarjelica, a napučen terminima i usvojenicama. Razgovaramo s mr. Ljiljanom Jojić, glavnom urednicom VRH-a.

Uz nju, stručnu redakciju rječnika čine još tri žene, urednica mr. Anuška Nakić, dr. Nada Vajs Vinja i dr. Vesna Zečević. One su ujedno i redaktorice, a u redakturi im se pridružio i jedan muškarac, iskusni leksikograf profesor Ivan Ott. Recenzenti su pak isključivo muškarci, naši, rekao bih, najspremniji lingvisti, akademik Mislav Ježić, akademik Radoslav Katičić, akademik August Kovačec. S njima i naš najugledniji standardolog, prof. dr. Ivo Pranjković i jedan stranac, dr. Wayles Browne, ugledni američki lingvist, slavist, profesor Sveučilišta Cornell.

VRH je slabo najavljivan. Kao da se izrađivao potajno. Koliko ga je ljudi izrađivalo, koliko je vremena i novca utrošeno ?

- VRH je, baš kao i kapitalna knjiga akademika Radoslava Katičića, nastao na osobnu inicijativu dr. Ante Žužula koji je omogućio i svu potrebnu financijsku potporu. Nije posebno najavljivan jer se nije odmah znalo kako će se sve odvijati. Posao je povjeren najprije urednici mr. sc. Anuški Nakić i meni. Nakon što smo sastavile abecedarij, formirale smo stručnu redakciju u kojoj su nam se pridružile dr. sc. Nada Vajs Vinja i dr. sc. Vesna Zečević. Na brojnim sastancima redakcije izbrusile smo koncepciju Rječnika, tj. potpuno novu koncepciju obradbe rječničkoga članka. Bio je veliki problem pronaći vrsne obrađivače koji nisu bili vezani uz postojeće institucije, a koji su istovremeno stručno dorasli ovome zadatku. Našli smo ih među mladim kroatisticama koje nisu uspijevale naći stalni posao, to su poimence Jelena Cvitanušić Tvico, Ranka Đurđević, Aida Korajac, Ines Kotarac, Ivana Krajačić, Katja Peruško. U zadnjoj godini pridružio nam se i jedan mladi kroatist, Igor Marko Gligorić. Svi smo uložili puno energije pri svladavanju kako jezikoslovnih, leksikografskih tako i informatičkih zahtjeva. Novaca nije bilo puno, ali smo u četiri godine zaista predanoga rada uspjeli napraviti knjigu koju imate pred sobom. Namjerno ne kažem da smo je uspjeli i završiti, jer se općenito zna da takvo djelo nije nikad do kraja završeno.

Je li bilo pomisli da odustanete?

- Ne, koliko je meni poznato nitko se nije bavio takvom mišlju. Iako moram priznati da je bilo i trenutaka u kojima je, svatko za sebe, znao osjetiti tjeskobu pred veličinom i opsegom posla koji je pred njim.

Koliko je trajala izradba abecedarija i na što je oslonjen?

- Izradba abecedarija i programiranje u programu za izradbu rječnika Softlex trajali su oko pola godine. U predgovoru VRH-a precizno su pobrojani izvori kojima smo se pri tome služili. Bili smo u prilici da objedinimo sva pozitivna iskustva bogate leksikografske tradicije koja se više od 70 godina njegovala u Školskoj knjizi.

Vlasnik Školske knjige Ante Žužul nije štedio truda. Ne vjerujem da je projekt isplativ, barem ne u novcu.

- Mi smo premala zemlja s premalo izvornih govornika da bi se ovakav rječnik mogao isplatiti. Čini se da bez zaljubljenika u hrvatski jezik, vizionara ili ako hoćete modernih mecena ne bi bilo ničega. Hvala Bogu da ih imamo, makar nisu brojni.

U nas je od osamostaljenja objavljen jednosveščani Anićev Rječnik hrvatskoga jezika, više puta popravljen. (Pa zatim i Anić-Goldsteinov Enciklopedijski rječnik). Također su plod privatne inicijative. I to je sve. Vaše djelo, međutim, natkriljuje ih ne samo količinom i obradom građe, nego i luksuznom opremom. Ispada da bez privatnika u nas ni rječnika ne bi bilo. Kako to komentirate?

- Istina, da nije bilo te privatne inicijative ja se vjerojatno ne bih nikad počela baviti leksikografijom, jer sam čitav svoj radni vijek provela kao režiser na TV-u. Na poziv Slavka Goldsteina vratila sam se svom izvornom zanimanju i počela surađivati na Anić-Goldsteinovu Rječniku stranih riječi, zatim sam priredila za četvrto izdanje tzv. Veliki Anićev rječnik hrvatskoga jezika, a bila sam, uz prof. dr. Matasovića, glavna urednica Enciklopedijskoga rječnika. Iskustvo stečeno na tim, i nekim drugim, rječnicima uvelike mi je pomoglo u radu na VRH-u. U svakom slučaju doprinijelo je tomu da se u startu nisam bojala veličine zadatka. A izdavači nisu imali posla s nekim koji to radi iz karijernih razloga, već iz čiste, rekli bismo, strasti i ljubavi prema tome poslu.

Veliki Akademijin Rječnik, sastavljan od 1880. do 1976., glavni je izvor rječničke građe. No, koliko je današnji standardni jezik drugačiji od onoga otprije stotinu godina?

- Temeljna je značajka Akademijina rječnika, kako ističe Dragica Malić, da je to prvenstveno povijesni rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika i da je zasnovan na leksikografskim principima druge polovice 19. st. On je zanimljiv i kao pokušaj da se obuhvati cjelokupno rječničko blago našega jezika u nastojanju da ga se očuva pred pokušajima germanizacije i mađarizacije. Jezik, međutim, živi svoj život i izvan knjiga i gotovo se svakodnevno mijenja. Rječnici su važni da zabilježe stanje jezika u određenom vremenu, ali zato se i nakon izvjesnog vremena pišu uvijek nanovo. Oni tako održavaju nacionalnu svijest i identitet i čine njihovu povijesnu dimenziju.

Koliko je rječnik i predmetni?

- VRH je rječnik standardnoga jezika i svaka struka ima svoje strukovne rječnike. Riječi i pojmovi iz pojedinih struka nalaze u njemu mjesto u mjeri u kojoj su i dijelom općeg leksika.

Mislim da je važno napomenuti da VRH ima i svoju digitalnu inačicu. Svaki primjerak knjige ima i kod koji služi za prijavu na mrežnoj stranici Školske knjige. Bit će dostupan na stolnim računalima, pametnim telefonima i tabletima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 20:19